GDJE I KAKO
Često nas prozaična slučajnost negdje zaustavi. To je, na žalost, uglavnom pitanje egzistencije. Nerijetko ostajemo emocijama vezani za roditeljski dom, pa nam se kasnije čini da je to neko važno mjesto. Događa se da nam tek psihijatar mora otkriti kako je naše mjesto djetinjstva zapravo izvor svih nelagoda, nesigurnosti i nedaća u životu.
Osnovnoj temi, lokaciji domicila, Xueh Magrini Troll pridružuje doživljaj putovanja. Pojam putovanja podrazumijeva premještanje fizikusa osobe na drugu lokaciju. Putovanje obično ima dulji ili kraći tijek, kojem prethode pripreme, a slijede nove situacije. Putovanje može biti pasivno, u mislima. Novovjeka kombinacija polupasivnog može biti virtualno putovanje web stranicama.
Ove premise, temeljem kojih autorica kreće u avanturu vizualne interpretacije, rezultiraju dvjema kategorijama radova: prvi su promišljanje o lokaciji koja bi joj značila dom, a drugi su promišljanja o čestim putovanjima. Prelijevanjem ideje doma i ideje putovanja ostvaruju se radovi koji nisu strogo podijeljeni u navedene kategorije. Pred nama su promišljanja koja se u premisi podudaraju sa snoviđenjima, a tijekom realizacije prošla su niz doživljajnih i spoznajnih pomaka. Autorica kreira znakove koje povezuje u priču kojoj je naglasak na igri a ne na pravilu.
Radovi u pristupu Xueh Magrini Troll izražajnost dobivaju crtežom i snažnim kolorom te oblikom / podrijetlom podloge. Na svim radovima ponuđeno je prepoznavanje motiva. Ona hotimice ostaje unutar samozadanih tematskih okvira. Na radovima prepoznajemo znakovni repertoar: kuću, mačku, prijevozna sredstva, čudovište, kofer, putne torbe. Xueh integrira rabljene predmete čiji smisao priklanja svom promišljanju, a kojima usput propituje njihov izvorni status. Tako se pred nama još nižu: stolica, televizor, telefonski aparat… Plahta, kuhinjska krpa ili jastučnica, domaćinski predmeti također služe kao podloge. Xueh ih pronalazi u ormaru, spremištu, odlagalištu.
Predmete često humanizira dajući im ljudske karakteristike koje su uvijek čitljive kao znak. Predmetima autorica prilazi kao podlozi, ponekad naglašavajući, a ponekad karikirajući njihovu osnovnu svrhu. Plošne radove možemo doživjeti kao prostorne konformacije, a objekte kao odbjegle slike. Zaustavljeni na putu od dosjetke ka znakovitosti, uznemirujući su. Ponegdje promišljene, a ponegdje halucinatorne kombinacije promatrača dovode u nesigurnost perceptivnog dojma. Uporabljeno znakovlje uvodi naraciju kao stripovski element. Neke radove možemo doživjeti kao isječke za crtani ili animirani film.
Obilazeći ovaj postav, pitamo se kada, gdje, zašto i kako se dogodilo. Pitamo se s kim se dogodilo? Ljudski lik pojavljuje se kao poseban znak ili kao tema na radovima na kojima je parafraziran portret ili autoportret. Osobe su na radovima uvijek same i uvijek u začudnom prostoru. Ponekad imaju komentar. U asortimanu pronalazimo portretne prikaze aktera ili samo njihove atribucije poput spolnih karakteristika. Ona ih oblači ili svlači transformirajući im ponekad obličja ka životinjskom ili karikaturalnom obliku. Xueh Magrini Troll ne gubi vrijeme na obrazlaganje. Svoja osobna iskričava promišljanja ona izgovara snažno i direktno. Od rada do rada doživljavamo nalete snažnog intimnog izgovora. Možemo se iznenaditi, raspoložiti, zamisliti.
Strategija ovog projekta signira odnos „bijele kocke" i životnog prostora. Autorica taj neutralni prostor, koji je u pravilu neovisan i izdvojen od vanjskih faktora, uspoređuje s pojmom doma. Ona provjerava neutralnost / definiranost prostora uvodeći jedan u drugi. Dom uvodi u galeriju. Galerija je realna, dom je irealan. Ili obrnuto? U ovom slučaju galerija postaje umjetničin najnoviji dom. Privremeni kao i svi do sada.
Osmišljujući prezentaciju, Xueh projekt dijeli na dva dijela. Prvi dio je blizak uobičajenom galerijskom postavu i svojevrsna je predigra drugom dijelu, koji je specifično predstavljen. Promatraču nudi kolekciju predmeta u posebnom okruženju: radovi funkcioniraju osvijetljeni ultraljubičastim izvorom svjetlosti. Bijela kocka pretvara se u plavi prostor bez čvrstih gabarita. Predmeti kao da svijetle iznutra. Promatrač je uveden u izvanvremenski svijet snoviđenja. Iskustvo se pretvara u viziju. Medij je plavkasta svjetlost koja dopire izvan rada. Autorica promišljeno slika, crta, oblikuje vizure koje funkcioniraju kao oblik u korelaciji sa plavom svjetlošću. Ovime dodiruje pitanje tehnologije koja utječe na komunikaciju umjetnika i promatrača. Interakcija svjetla i izloženih predmeta odražava se na promatraču. On više nema distancu od predmeta, već je zajedno s predmetom uronjen u atmosferu.
Očito je da je umjetnica motive doživjela kao senzibilna osoba bez obzira je li ih vidjela očima ili osjetila nutrinom. Čin uranjanja u doživljaj ona izgovara nadrealistički, ali duhovito, na razmeđi cinizma i alegorije. Oslanjajući se na sjećanje i hrabrost priznanja, evocira povezanost memorije i lokacije. Memoriranje lokacije uzrokuje bol. Snovi su rasječeni promjenom lokacije. Ili promjena lokacije inicira bijeg u snove. Memorija je suputnica boli. Ili, možda, bol utječe na memoriranje lokacije? Ostaje pitanje što vrijeme čini s bolom? Gubi li bol snagu u vremenu ili mi jednostavno postajemo naviknuti na bol? Čini nam se da autorica nije sasvim sigurna u kojoj je mjeri potrebno žaliti, a koliko je potrebno – štoviše, neophodno – napuštati staništa i potražiti novu situaciju koja u naš život donosi svježe impulse. Xueh nije iz priče o sigurnosti sjedilačkog načina života. Ona je hrabra, pripada nomadima, onima koji su lokacije mijenjali prema datostima, ali i prema svom izboru.
Bilo koje čvrsto određenje rezultata ovog istraživanja zapravo je suvišno jer sloboda izraza i promišljeni pristup plasmanu progovara snagom doživljenog. Kao da se oslobodio nemirni svijet sjena, mitova, snova i iluzija i pomiješao sa stvarnošću. Autorica nam dopušta da stupimo u predvorje njenih snova. Univerzalnost je postigla iskrenom neambicioznošću.
Xueh Magrini Troll je rođena 1984. godine u Bogoti, Kolumbija. Studirala je likovnu umjetnost na Academia Superior de Artes de Bogota i na Universidad Nacional Colombia od 2000. do 2002. godine. Živi dvije godine u Berlinu nakon čega seli u Madrid gdje završava školu ilustracije pri Escuela de Arte 10. Od 2006. godine sudjeluje na kolektivnim izložbama u Madridu (E), Padovi (I), Grožnjanu i Balchiku (BUL). Učesnica je likovne kolonije Grožnjan 2009. i Art Space festivala 2009. u Balchiku (Bugarska).
Kontakti:
.jpg&url=https://akademija-art.hr/2020/01/03/umag-xueh-magrini-troll/&description=Umag:%20Xueh%20Magrini%20Troll){kind=link}