Skip to content

13. SIJEČANJ – U ODBRANI HRVATSKOG IMENA U CRNOJ GORI

Zapisano povodom 13. siječnja – Dana hrvatskog naroda u Crnoj Gori

Božidar PROROČIĆ

Vrijeme i stoljeća ne mogu mijenjati ljude, identitete, kulturu, običaje, vjeru ni naciju. Trinaesti siječanj, Dan hrvatskog naroda u Crnoj Gori, predstavlja jednu od najsvjetlijih točaka poštovanja i multikulture. Datum čije je uporište u unutarnjoj svijesti i snazi. Danas svaki Crnogorac, ali i pripadnici manjebrojnih naroda, treba s ponosom čestitati ovaj dan hrvatskom narodu Crne Gore narodu koji je vjekovima gradio i satkao najljepše pomorske, književne, povijesne i društveno-političke segmente u drevnim mozaicima na kapijama Mediterana. I ma koliko da je vaša povijest, kao i pomorska tradicija, bila burna i jaka poput bura i oluja, ostali ste svoji na svome. Vaše boje su s ponosom utkane u hrvatsku zastavu, ali vi ste cjeloviti dio i crnogorske zastave. Vaša autohtonost i vaša samobitnost snažne su upravo zato što nijesu nastajale u sukobu, nego u trajanju. Hrvat je ovdje bio i pomorac i književnik, i svećenik i arhitekt, i graditelj i čuvar sjećanja, i učitelj i trgovac, i kroničar prostora i njegova savjest. Hrvat u Crnoj Gori nikada nije bio prolaznik. Bio je onaj koji ostaje, koji podiže i gradi koji ostavlja trag kao osobni pečat drevne istorije. Ovjee se osjećao ne po brojnosti, već po onome što je ostajalo iza njega.

U Boki, u njenim gradovima i zalivima, hrvatski identitet nikada nije bio potreba za dokazivanjem, već prirodno stanje. Govorio se kroz bedeme i kapele, kroz oltare i crkve, kroz ostrva i rtove, kroz rukopise, barke i jedra, kroz pjesmu i život koji je trajao uz more. Nije imao potrebu da se nameće, jer je pripadao ovom prostoru na način koji ne traži dokazivanje bio je dio njegovog poretka, njegovog trajanja i njegove duboke istorije.

Vi ste onaj ljepši dio Crne Gore  ne po estetskoj samohvali, nego po dubini nasljeđa koje ste utkali u njenu kulturu. Vaš identitet nije slabost, već snaga. I ma koliko bio na udaru velikosrpske dogme, ma koliko se pokušavao potisnuti, razvodniti, preimenovati ili svesti na bezlične floskule, ne dajte se. Jer vi đe god da ste, uvijek ste bili i ostali jedno Hrvati. Sve van toga je pokušaj asimilacije, negacije i nasilnog preoblikovanja, kojim se identitet ne priznaje, već razgrađuje. Posebno je opasna ta podla i zamorna floskula „Bokelj“ kada se koristi ne kao regionalna odrednica, nego kao sredstvo poništavanja nacionalnog bića. Ona ne želi da vas opiše  ona želi da vas proguta i obezliči. Ne dozvolite to sebi. Jer regionalna pripadnost nikada ne smije biti zamjena za narodnu.

Trinaesti januar ne gradi smisao na formalnom izjašnjavanju, već prostoru potvrđivanja. On ne mjeri pripadnost brojčanim odnosima, već njenom dubinom i trajnošću. U tom smislu, manjina se ne prepoznaje po slabosti, nego po stepenu odgovornosti prema vlastitom identitetu i prema društvu u kom živi. Narod koji je siguran u sebe nema potrebu da osporava drugoga da bi potvrdio vlastito postojanje. Hrvatska zajednica u Crnoj Gori opstajala je upravo zahvaljujući toj svijesti znajući kome pripada i znajući đe pripada, ostajući vjerna sebi, ali i prostoru koji dijeli sa drugima.

Još je August Šenoa, u svojim “Zagrebuljama”, zapisao da pravi hrvatski svijet čine oni koji se ne odriču svoga jezika i svojih običaja. Taj duh, koji je on ośetio pod starim Okićem, bio je vezan za unutrašnju postojanost naroda. Taj isti duh živi i danas među Hrvatima u Crnoj Gori u onima koji znaju ko su, čak i onda kada im se to pokušava osporiti.

Šenoina vjera u trajnost hrvatskog naroda najdublje je izražena u riječima koje nijesu patetične, već nastavljaju svetu baštinu vjernosti domovini.: „Oh da, ljudi, ti grobovi minulosti usred božanskoga perivoja, to su žrtvenici budućnosti dok nas ovo sunce grijalo bude, dok ovim zrakom disali budemo, donle nije Hrvatska propala.“ U tim riječima nema geografskog ograničenja. One važe podjednako u Zagrebu i u Boki, u Slavoniji i u Kotoru, svuda đe postoji svijest o pripadanju i identitetu. Nije slučajno ni to da je upravo Šenoa prvi u hrvatskoj prozi zabilježio pjevanje Lijepe naše: „Tu nas deset udari u jedan glas u pjevanje a što smo pjevali, pitate me? Što, nego Lijepa naša domovina, oj hrvatska zemljo mila!“ Pjesma je tada prerasla u molitvu i simbol prepoznavanja, to je bio znak da narod postoji i onda kada nije politički snažan, kada je razasut, kada traje u tuđim okvirima. Zajednički glas ne nastaje iz prostora, već iz svijesti o sebi. On prelazi granice bez potrebe da ih objašnjava ili ruši, okupljajući Hrvate đe god da žive, ne kroz prizivanje prošlosti, nego kroz trajno prepoznavanje pripadanja. U tom ključu, trinaesti januar postaje mjesto unutrašnje sigurnosti znak identiteta koji ne čeka tuđe odobrenje.

I zato, kao čovjek Crne Gore, kao pisac i kao hrišćanin, ośećam obavezu da na ovom mjestu stanem uz vas. Ne simbolično i ne deklarativno, već ljudski i odgovorno. Danas stojim na istim onim bedemima na kojima se vjekovima branilo ime, dostojanstvo i vjera. Stojim uz hrvatski narod u Crnoj Gori u odbrani vašeg imena i vaše svete katoličke vjere, ne kao čin pripadnosti jednoj strani, već kao čin poštovanja prema čovjeku i prema pravu da se bude svoj. Jer odbrana identiteta drugoga uvijek je i odbrana sopstvne slobode. Neka vam je srećan i blagoslovljen Dan hrvatskog naroda u Crnoj Gori. DA SU VJEČNE I HRVATSKA I CRNA GORA.

stara kamena hercegovačka kuća na staru godinu, toplo zlatno svjetlo iz drvenog prozora, drevna maslina u dvorištu i mirno zvjezdano indigo nebo meta ai (1)

🏛️ ART POSTCARD (15) – MUDROST KAMENOGA PRAGA: „Hajde, smiri se!”

✨ „Nemirno jezero ne može odraziti ni zvijezde ni planinske vrhove sve dok vjetar na njegovoj površini ne utihne. Smiri se – jer mir svijeta oko tebe uvijek počinje u tišini vlastitoga srca.”…

stara kamena hercegovačka kuća na staru godinu, toplo zlatno svjetlo iz drvenog prozora, drevna maslina u dvorištu i mirno zvjezdano indigo nebo meta ai (2)

🧠 UNUTARNJI KOD (16): „Hajde, smiri se!” – Zašto je utišavanje vlastitog nemira jedino stvarno rješenje u svijetu stalne žurbe

U vremenu koje nas neprestano tjera da nešto popravljamo, dokazujemo i tražimo izlaz u ponašanju drugih ljudi, dvije jednostavne riječi izgovorene u tišini staroga hercegovačkog sela nose snagu čitave životne filozofije: „Smiri se!”…

ilustracija za bosnu i hum — srednjovjekovna utvrda iznad tihe rijeke, anđeoska krila nad bosnom i humom, crni rubac sa zlatnim vezom križeva i lebdeći rukopisi sa zlatnim slovcima meta ai

P. Pavlović: BOSNA I HUM

Pero Pavlović BOSNA I HUM Duga i burna je povijest Bosne i Hercegovine. Carstva ikraljevstva na njezinu su tlu dolazila i propadala, a zemljai nebo nad njom su ostajali. Danas smo u začaranomkrugu…

moderna eko arhitektonska zgrada prekrivena bujnim zelenim vertikalnim vrtovima, sa zlatnim svjetlosnim stazama i prozirnim holografskim prikazima pod bistrim plavim nebom meta ai

Europski horizonti i klorofilna arhitektura: Kako neovisni projekti redefiniraju estetski kod kontinenta

Dok se veliki birokratski sustavi i europske ladice suočavaju s administrativnom tromošću i sivilom, transdisciplinarne platforme preuzimaju ulogu predvodnika. Zašto je očuvanje lokalne autentičnosti jedini stvarni štit unutar globalnog matrixa modernog doba? Suvremeni…

dani prijatelja knjige 2026 (1)

DANI PRIJATELJA KNJIGE – OKONČAN 19. MEĐUNARODNI FESTIVAL KNJIŽEVNOSTI

U Rijeci je od 7.11. do 15.11. 2026. godine održan i uspješno okončan 19. međunarodni festival književnosti „Dani prijatelja knjige“ u organizaciji HKD – Hrvatskog književnog društva iz Rijeke, ove godine uz suradnju, pomoć…

bojimo li se svetog pisma

Osijek: Tribina “Bojimo li se Svetog pisma?”, 26. studenoga

Institut za novu evangelizaciju „Sveti Ivan Pavao II.“ Đakovačko-osječke nadbiskupije poziva sve ljude koje zanima Božja riječ na tribinu „Bojimo li se Svetog pisma?“, koja će se održati u četvrtak, 26. studenoga 2026.…

silueta na obali dunava prema vodotornju, sa svijećom meta ai (1)

Francuz koji je postao Vukovarac

Posmrtni ostaci pronađeni su u masovnoj grobnici na Ovčari, nedaleko od zloglasnog hangara, jednog od najupečatljivijih simbola ratnog stradanja Vukovara Venina Markuš Kad je 1991. godine napustio Francusku, Jean-Michel Nicolier nije mogao znati…

brigid delaney Živjeti poput stoika

Prilog o knjizi ŽIVJETI POPUT STOIKA

Brigid Delaney   ŽIVJETI POPUT STOIKA – Kako ostati smiren u kaotičnim vremenima Miroslav Pelikan Nedavno je ugledni hrvatski nakladnik Znanje objavilo vrlo zanimljivu knjigu Brigid Delaney ŽIVJETI POPUT STOIKA-Kako ostati smiren u kaotičnim…

krešimir ivić (1)

Vrelina slikarstva Krešimira Ivića

Ciklus s motivima mora i priobalja istaknutog suvremenog hrvatskog likovnog umjetnika Krešimira Ivića lijep je i iskren doprinos aktualnoj likovnoj produkciji Miroslav Pelikan Akademski slikar i glazbenik, Krešimir Ivić, doista neumorno, svakodnevno slika…

pobjedniČki tim na komandnom mostu buduĆnosti

POBJEDNIČKI TIM NA KOMANDNOM MOSTU BUDUĆNOSTI! 🚀🚢✨

Dok Prvi međunarodni simpozij „Vizije budućnosti“ plovi punim jedrima prema svom velikom finalu i svečanom zatvaranju u čarobno predbožićno vrijeme, naša Velika četvorka već drži čvrst kurs s komandnog mosta! Stari džepni sat…

premium fotoaparat i otvoreni vintage kožni putni dnevnik na toplom drvenom stolu u studiju, s mekim zlatnim popodnevnim zrakama i jesenskim pogledom kroz prozor meta ai

Geometrija prisutnosti: Zašto su analogni rituali i susret licem u lice jedini stvarni luksuz

Nakon povratka s dalekih putovanja i povijesnih ravnica, spuštanje ekrana prema dolje donosi neprocjenjiv kognitivni reset. Kako pretvoriti snimljene fotografije u trajne civilizacijske dragulje i zašto prelistavanje uspomena traži tišinu i bistru pamet?…

predavanje dr. anke dorić

Energija je najvažnija valuta – predavanje dr. Anke Dorić

U organizaciji Rotary kluba Trakošćan, uspješno je održano edukativno predavanje doktorice medicine Anke Dorić, pod nazivom „Energija i vitalnost žene: Prevencija slabokrvnosti pravilnom prehranom i nadoknadom minerala i vitamina“ u četvrtak, 17. studenog…