Margareta Lekić: Iz ladica

Izložbu će, u nazočnosti autorice, predstaviti Eugen Borkovsky.

IZ LADICA

Tko od nas nema pretinac, ladicu u kojoj se nalaze predmeti koje nikada ne upotrebljavamo? Uobičajeno je da veći dio predmeta pripada uredskom asortimanu. Ponekad se tu nađe i zaboravljeni predmet za neku drugu namjenu ali većina je sakupljena uz ideju o mogućoj uporabi. Tako, Margareta Lekić otvara opisanu ladicu i iz nje izvlači sijaset predmeta koje u prvom pogledu prepoznajemo. Ona se s njima odlučuje poigrati i time sebi i nama prirediti iznenađenja. Primjenjuje likovni medij ali umjesto kista koristi igru a umjesto boje ili gline koristi predmete. Tako započinje ova priča.

Pred nama je serija trodimenzionalnih objekata postavljenih u prostor. Možemo ih doživjeti i kao multiple bez obzira na njihovu trenutnu unikatnost. Mogućnosti serije ili ponavljanja oblika beskonačne su jer se radi o čaroliji kombinatorike primijenjene na svakodnevne, industrijski proizvedene predmete.

Čin otkrivanja predmeta Margareta Lekić doživljava kao materijal za promišljanje. Nastavljanje njihovih funkcija, tražeći novi sklad, ostvaruje bizarnim kombinacijama. Time svjedoči kako zaista sve može biti gradivo za oblikovanje.. Proces postaje igra a igra je jedan od osnovnih fenomena ljudskog postojanja. Igra može biti namjerna, spontana, neophodna. Ona nam često otvara nove vizure i tjera ka hrabrosti poput one koje smo imali u djetinjstvu. Hrabra igra iziskuje svježinu razmišljanja. Igra nas obuzima kako bismo hrabro zakoračili u nepoznato. Ili, da bismo poznato prepoznali u novom svjetlu. U ovim igrama preoblikovana je funkcija a time i smisao predmeta.

Spontanost igre u direktnoj je ovisnosti o stanju duha. Autorica je uspjela na najjednostavniji način kombinacijom „predmeta iz iste ladice" prepraviti realnost. Odjednom, neuobičajenom funkcionalnošću predmeti ponovno postaju zanimljivi. Postaju autohtoni objekti. Prepoznatljivost sasvim običnih predmeta poremećena je novom svrhom koja rezultira disfunkcijom osnovne. Sistemom akcije i reakcije svaka je nova kombinacija predmeta dobila novu smislenost. Stvorilo se nekoliko mikrosvjetova koji su, svaki za sebe, sasvim realni i štoviše, logično uvjerljivi.

Iako polazi od ready madea, projekt pokazuje konceptualni rezultat kojim autorica teži potaknuti razmišljanje promatrača. Margareta koristi neutralni medij obilježen običnošću. Pri tom se pridržava namjere koja proizlazi iz njenog osobnog stava. Ona, ipak, vodi svoje oblikovanje / preoblikovanje predmeta ka komunikaciji sa promatračem. Tu joj obilno pomaže dosjetljivost i doza humora koju nalazimo u rezultatu.

Iako umjetnica tvrdi kako je predmete pronašla u zaboravljenom pretincu, ladici, na radovima možemo izčitati dozu fetišizma. Ona promišljeno kombinira elemente prema kojima osjeća izvjesnu vezanost. Unatoč tome, njihova prvobitna funkcionalnost ipak nije zanemarena. Predmetima su dodane funkcije ili u kombinacijama predstavljaju neobična događanja. No, i novom obliku / predmetu olovka ipak služi za pisanje a oštri vrh hvatalice za papir uvijek je u funkciji probijanja ili je predstavljen kao potencijalna opasnost samim time što mu je jedan vrh oštar.

Na ovim radovima pronalazimo i odjeke ideja Arte povera. Iako su objekti sastavljeni od zaboravljenih a time i skoro odbačenih predmeta, autorica im daje novu funkcionalnost. Ona odbacuje institucionalizirani oblik likovnog izražavanja i plasmana a time i instituciju mogućeg tržišta umjetnina. Inicirana je komunikacija sa promatračem jer mu umjetnica ne nudi samo dio osobnog sjećanja koje je iznenada osvijetljeno već osobno natkriljuje dosjetkom ili izmišljenom funkcionalnošću. Pomoću formalnog jezika predstavljenog predmetima, mi doživljavamo situacije, odnose, obznanjene mogućnosti. Nazivi radova potvrđuju rezultate nakane. Oni otkrivaju posljedicu kreacije. Iako umjetnica prilikom kombiniranja i maštovitih intervencija nije imala unaprijed zadan smisao novih funkcija običnih predmeta, kasnije ih imenuje imenima kojima promatraču olakšava percepciju. Tako bivamo uvučeni u njenu kombinatoriku. Mi slutimo smisao ideje novog odnosa predmeta a ona nam nazivom rada ili potvrđuje predumišljaj ili nas uvodi u još hrabriji smisleni doživljaj.

I u ovom slučaju pred nama je inicijacija koja nas upozorava da svijet nije jednoznačan i da u svemu oko nas ali i u nama samima postoje mnogi oblici postojanja koje je neophodno izčitati izvan okvira uvriježene realnosti. Relativnost tijeka i mijena kao osobina stvari događaju se unutar naših spoznaja koje postaju privremene. Stalne promjene događaju se na svim područjima. Ponekad su inicirane prirodnim fenomenima a ponekad artificijelnom igrom. Primorani smo da svijet zaista pogledamo i iz drugog ugla.

Kako se ne zaljubiti u ove konflikte smisla? Postmodernizam preoblikuje svijet prema ideji autora koji se usudi kreirati. Materijal, sredstva, oblici prepušteni su na volju idejnom tvorcu koji više nije Bog već je jedan od nas. Relativizacija okoline postaje modus percepcije. Bog izvan nas je umro. Uz obrazovanje i spoznaju o stalnom tijeku i mijeni svega oko nas i u nama samima prestajemo biti podložni uobičajenim pravilima. Tako smo u isto vrijeme i buntovnici i kreatori. Ovaj niz radova govori upravo o tome.

Eugen Borkovsky

Margareta Lekic je rođena 1982. godine u Osijeku. Godine 2007 diplomirala je na ALU u Zagrebu. Trenutno je poslijediplomskom doktorskom umjetničkom studiju na ALU. Od 2004. izlaže na samostalnim i grupnim izložbama. Radi kao umjetnički suradnik na odsjeku kiparstva na ALU u Zagrebu.

Eugen Borkovsky

eugen.borkovsky@gmail.com

Akademija-Art.net