Slike iz varšavskog geta

Riječ je o tjeskobnim crtežima koji prikazuju njezine doživljaje iz varšavskog geta.

Teofila je rođena 1920. godine u poljskom gradu Lodz. Nakon završetka srednje škole je namjeravala studirati umjetnost i povijest umjetnosti, no to je prodorom njemačkih trupa u Poljsku postalo nemoguće. U Prosincu 1939. godine je iz rodnog grada skupa s roditeljima pobjegla u Varšavu. Tamo je upoznala svog budućeg muža Marcela Reicha-Ranickog. U studenom 1940. se s ostalim pripadnicima židovskog naroda morala preseliti u posebni židovski geto, gdje je radila kao grafičarka. U to je vrijeme i nastao najveći dio njezinih crteža izloženih na ovoj izložbi.

Na dan deportacije varšavskih židova u Treblinku, 22. srpnja 1942. godine, Teofilia se udala za Marcela. Zajedno s njim je u veljači 1943. uspjela pobjeći iz varšavskog geta, nakon čega su živjeli u ilegali. Zahvaljujući ovom bijegu njih su dvoje jedni od malobrojnih koji su preživjeli varšavski geto, gdje je od studenog 1940. godine preko 400.000 ljudi bilo prisiljeno živjeti na vrlo malo prostoru bez osnovnih uvjeta za život.

Teofila Reich-Ranicki je još u getu počela svoju seriju crteža, koja govori o strahotama – gladi, teroru, borbi za život i deportaciji – koje su stanovnici ovog geta svakodnevno proživljavali.

Najveći broj crteža je nastao 1942. godine, a posljednji su dodani nakon bijega iz varšavskog geta. Teofilia je svoju mapu s radovima uspjela iznijeti iz geta i sakriti. 50 godina su njezini radovi proveli daleko od očiju javnosti, te su 1999. godine po prvi puta javno izloženi.

Bečki je Židovski muzej u suradnji s incijatorom izložbe, Židovskim muzejom iz Frankfurta, iskoristio priliku da i bečkoj publici predstavi potresna djela ove jedinstvene umjetnice.

Ivana Ćosić
ivana.cosic@compresspr.hr

Akademija-Art.net