MAJSTORI DOXA I AKTUALNI DOKUMENTARNI HITOVI NA 19. ZAGREBDOXU |

Počasni pečat za izniman doprinos dokumentarizmu direktor i osnivač ZGDOX-a Nenad Puhovski dodjeljuje velikom talijanskom redatelju Gianfrancu Rosiju

Ana Petričić Gojanović

Meštar, maher, maestro, znalac, virtuoz… „titulu‟ majstor možemo u isto vrijeme nadjenuti i obrtniku i umjetniku, ali jedno je sigurno: njome se obraćamo samo i isključivo najboljima u svom poslu. Majstori doxa, dugogodišnji program Međunarodnog festivala dokumentarnog filma ZagrebDox, sastavljen je od filmova autora koji su godinama u samom vrhu svjetskog filma, no ne nužno i dokumentarnoga! Devetnaesto festivalsko izdanje donosi šest novih naslova uglednih filmskih umjetnika, nedvojbenih majstora svog zanata.

U duboko osobnom dokumentarcu Hladnija klima Oscarom nagrađen redatelj James Ivory, u jednom od svojih rijetkih izleta u dokumentarni film, vodi nas u Afganistan, šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, na putovanje koje mu je promijenilo život. Priča je to o putovanjima na koja svi idemo, istražujući osim svijeta i vlastite unutarnje krajolike. Uz Ivoryja film je režirao Giles Gardner, a glazbu potpisuje dvostruki Oscarovac Alexandre Desplat. Kao hommage velikom majstoru, nedavno preminulom redatelju Carlosu Sauri iza kojeg stoji više od 50 filmova, od kojih su mnogi nagrađivani u Cannesu, Veneciji, Berlinu i Karlovim Varima, prikazat će se film I zidovi mogu govoriti.U filmu je prikazana evolucija i odnos umjetnosti i zida kao kreativnog platna, putujući od prvih grafičkih revolucija prapovijesnih špilja do najavangardnijih urbanih izričaja. Glazba za crne golubove vizualno je moćan dokumentarac danskog redatelja i pjesnika Jørgena Letha, živuće legende dokumentarizma, te Andreasa Koefoeda, a istražuje živote i umjetničke procese nekih od svjetski najpoznatijih i najplodnijih jazz glazbenika. Leth i Koefoed otkrivaju intimne, improvizirane trenutke između pionira eksperimentalne glazbe u prostorima za snimanje u New Yorku, Kopenhagenu i Luganu. Iza nekonvencionalne dokumentarne fantazije Sanjati Arizonu stoji još jedan, Doxovoj publici poznat Danac, Jon Bang Carlsen, dobitnik nagrade Mojoj generaciji, koju mu je 2017. godine dodijelio osnivač i direktor ZGDox-a Nenad Puhovski. Carlsen je velik dio svoje karijere posvetio pronalaženju novih načina iznalaženja istine iz stvarnosti dramatizacijom. Film prati skupinu hrabrih tinejdžera koji su odlučili postaviti predstavu o vlastitim životima i za sebe izmisliti alternativnu stvarnost u kojoj su dovoljno jaki da se suoče s traumatičnim događajima iz djetinjstva. Još će jedan majstor svojim filmom posjetiti Zagreb, slavni njemački redatelj Volker Schlöndorff. Za svoj je znameniti film Limeni bubanj, koji je dijelom sniman u Zagrebu, ovjenčan Oscarom i Zlatnom palmom u Cannesu, a u svom dokumentarističkom prvijencu Šumar donosi portret Tonyja Rinauda, iznimnog čovjeka čije je životno djelo nagrađeno takozvanim alternativnim Nobelom, nagradom za ispravan život 2018. godine. Na Hamptons IFF-u film je osvojio Victor Rabinowitz and Joanne Grant Award for Social Justice. U vatri: Rekvijem za Katiu i Mauricea Krafftavelikog Wernera Herzoga odaje vizualno fascinantnu počast životima Katie i Mauricea Kraffta, poznatih i odvažnih francuskih vulkanologa. Herzogov film nagrađivan je na festivalu DOC LA, a na Gijón International Film Festivalu osvaja nagradu publike, kao i specijalno priznanje žirija.

I na kraju, talijanski redatelj Gianfranco Rosi prvi je ovogodišnji dobitnik nagrade Počasni pečat, za izniman doprinos dokumentarizmu koji mu dodjeljuje Nenad Puhovski. Dovoljno je navesti samo dva njegova filma – Sacro Gra, kojim je osvojio Zlatni lav na 70. Venecijanskom filmskom festivalu, i Gori more, nagrađen Zlatnim medvjedom na 66. Berlinskom filmskom festivalu – i objašnjenje motivacije za nagradu je napisano. Rosi ima novi film, iznimno zanimljiv dokumentarac Na putu, koji je imao premijeru u Veneciji, a prati papu Franju u prvih devet godina pontifikata. U to je doba papa posjetio 53 zemlje. Zaintrigiran činjenicom da dva papina putovanja usko odražavaju sadržaje njegovih filmova (proslavljeni Gori more i Notturno), Gianfranco Rosi prati papin križni put kroz dijalog između arhivskih snimaka Franjinih putovanja, slika koje je snimio on sam, a koje odražavaju noviju povijest i opće stanje u svijetu danas.

Svaki festival računa na poneki filmski hit, pa tako i 19. ZagrebDox. Dapače, za tu je priliku oformljena i posebna programska sekcija unutar koje će se prikazati sedam filmova, sve redom iznimno uspješnih, nagrađivanih. Ukratko: neizostavnih.

Kanadski dokumentarac Vječno proljeće Jasona Loftusa prati događaj iz 2002. godine kada su državni televizijski signal hakirali članovi zabranjene kineske duhovne skupine Falun Gong s ciljem suprotstavljanja vladinom narativu. Dokumentarac oživljava neviđenu priču o prkosu i odlučnosti da se zagovaraju političke i vjerske slobode, bez obzira na posljedice. Dobitnik je nagrade publike na Hot Docsu, jednom od tri najveća festivala dokumentarnog filma na svijetu, i nagrade publike na Thessaloniki Documentary Film Festivalu. 07:15 – Kos Judith Auffray portretira Jeana, koji kao pustinjak živi u šumi. Nakon što jedne noći čuje krik nepoznate životinje, zajedno s Manom, mladom djevojkom koja pjeva s pticama, kreće u potragu za tajanstvenim stvorenjem. Film je pobijedio na Ji.hlava International Documentary Film Festivalu. Sam sada Reeda Harknessa mozaik je ljubavi, čežnje i gubitka, kao i pokušaj prevladavanja međugeneracijskih trauma. Film je rezultat, između ostalog, kućnih videa koji su nastajali 25 godina, a proglašen je najboljim dokumentarnim filmom na Zurich Film Festivalu. Katedrala u filmu Katedrala slovačkog redatelja Denisa Dobrovode nastajala je ipak puno duže. Dobrovoda donosi priču o španjolskom redovniku koji se, nakon što je u dobi od 28 godina izbačen iz samostana, vraća kući u Mejorada del Campo, siromašno, zaboravljeno selo na periferiji Madrida, i sljedećih 60 godina bez ičije pomoći gradi katedralu veličine Sagrade Familije, koristeći se pritom otpadom i recikliranim materijalima. Film je na Krakow FF-u osvojio nagradu za najbolji film u konkurenciji, kao i nagradu publike na Cinematik IFF-u. I još malo ostajemo na tlu religije, duhovnosti čak. U duboko osobnom dokumentarcu redatelja Ahsena Nadeema, Vrane su bijele, autor – musliman – traži putove nove duhovnosti u izoliranom i strogom japanskom budističkom samostanu, ali jedini redovnik koji će mu pomoći više voli sladoled i heavy metal nego meditaciju. Na svojevrsnom putu nalazio se još jedan autor iz programa Festival Hits. Mladi kineski redatelj Shuli Huang vraća se u svoj rodni grad u potrazi za samim sobom, a dugotrajan razgovor s njegovom majkom prikazan je u filmu Hoćeš li me pogledati, i progovara o potrazi za prihvaćanjem i ljubavlju. Još jedan film u ovom programu dolazi pred zagrebačku publiku ovjenčan nagradama, Jedan dan u Ukrajini Volodymyra Tykhyyja. 14. ožujak 2022. je taj dan u kojem gledamo kako je intenzivno ratovanje nadrealno pomiješalo mjesta i ljude i stvorilo postapokaliptično ozračje u kojem su tisuće Kijevljana primorane preseliti se na postaje podzemne željeznice. Ovaj nezaboravan film nagrađen je u Varšavi, Kharkivu i Sheffieldu, i nema sumnje da će i na ZagrebDoxu pronaći svoju publiku.