Nina Brkić izlaže u Trogiru

pokušaj jednog posve novog otisnuća u meditativni beskraj. Odabrane slike posvećene su isključivo studijama i razradama jednog osnovnog motiva – akta i to uglavnom ženskog akta, katkada prikrivenog da ga je potrebito pronaći. Nakana nam je odgonetnuti i dokučiti smisao i ugođaj njenih slika.

Ženski akt kao motiv može biti, s jedne strane, dokumet o Nininom psihičkom i fizičkom odnosu prema njenom tijelu, a s druge strane, kao motiv o shvaćanju smisla života koji se u ljudskom tijelu osobito bogato očituje. Ovdje je izraz umjetnice koja ga slika i profil epohe u kojoj umjetnica živi. Žensko tijelo kod Nine je podsjetnik senzualnosti i prijenosnik erotizma, iako umjetnica više izbjegava nego što potencira uobičajene i neizbježne konotacije oblikovanja ženskih oblina, pa je tako ponekad dovedeno do ruba prepoznatljivosti. Ženski aktovi Nine Brkić s „gotovo kritički odstranjenom aromom seksualnosti" predstavljaju odmak od konvencija. Ona se fiksira na određenu pozu pokreta i aktove slika u okomitom smjeru, isključivo u stojećoj ili sjedećoj pozi, nikada ležećoj. Nisu li to možda „uspravljene ležeće žene" poput onih Picassovih?

Nina je htjela postići „orgijastičko uranjanje i dionizijsko rasterećenje" zato je bilo važno razdvojiti aktove, tijesno ih rasporediti, ukinuti njihovo uzajamno saobraćanje i usmjeriti ih na promatrača. Tako nam se svaki akt obraća zasebno, i to našoj najelementarnijoj i najprimitivnijoj intuiciji, te slikarica pobuđuje regresivan impuls. Okomite osovine akta su vektori koji uključuju promatrača, otkriva se neugodna bliskost scene, izložba prostitutki. „Bez te međuzavisnosti između uzbuđenog promatrača i slikarske strukture, slika zapravo ne postoji" (Steinberg). Svaki akt je u vezi s ostalima na slici jer su protagonistkinje radnje međusobno povezane. Ponavljanjem aktova žena Nina se dotiče suvremenih pitanja egzistencijalnog karaktera.

Karakteristika Nininih figurativnih zanimanja očituje se primjenom linija kojima crta aktove, koji poput niti potenciraju vitalitet prizora. Autorica koristi perspektivu značenja i veličinom naglašava likove. Naime struktura akta ostvarena je obrisnom linijom koja povezuje dva naglaska, sternum i donji dio u jedinstveno ostvareno tijelo. Glava nedostaje ili je neprepoznatljiva, vjerojatno da se sakriju emocije na licu. Tijela s rukama i nogama, svojim kretnjama katkad su podložna geometriji. Nina stvara podstrukturu koja dinamizira cijeli vizualni sklop. Dopušta podlozi da govori, izražava psihološku napetost. Ekspresivno i koloristički ostvarene pozadine koje se optički ovisno o vrijednostima boje kreću svim smjerovima i prodiru kroz aktove, stvaraju dvostruki dinamizam. Za njene radove je specifična polimorfnost podloge i prvoga plana. Naime mnoge su pozadine rađene velikim strukturiranim plohama i na njima se ističu široki potezi intenzivno žarke boje te se na taj način stvara napetost organičkih i geometrijskih tijekova.

Slikarstvo suvremene umjetnice Nine Brkić karakterizira intenzivna kromatika. Koloristica dionizijskog temperamenta usvaja boju i ostaje joj vjerna kao jedinom izražajnom sredstvu koje je dovoljno da u isto vrijeme dade dubinu, prostornost pa čak i siže. Odnjegovana boja ne označava samo njen koloristički senzibilitet, već je i u funkciji sadržajnog sloja, u rasponu ugođaja, možda i godišnjih doba, te osobnog emotivnog zanosa. U slobodi shvaćanja i u korištenju širokih mogućnosti piktoralnoga izraza Nina je autorica modernizma.

Ove njezine studije prepoznajemo kao rađanje autorskog rukopisa koji ostavlja prepoznatljiv trag među najmlađim generacijama hrvatskih umjetnika.

Danka Radić

Akademija-Art.net