Skip to content

Izložba anđela Petra Hranuellija na Palmižani

Petar Hranuelli%20%281%29
 

Hranuellijeve Venere
 

U nedjelju, 20. svibnja na posjedu Meneghello, ( Palmižana), otvara se izložba crteža, platna i skulptura Petra Hranuellija. Radovi se mogu razgledati do 6. lipnja.

Hranuellijeve Venere, te skulpture dlana (poneka i momačke podlaktice ili djevojačkog  krila), vesele i pune snage, vedre  poput jutarnjeg svjetla, životne su i bremenite-pružaju nam se privlačeći namjernika, otvaruju svoju intimu u snažnom plodonosnom ritmu. Ne preostaje nam nego popratiti, likovno pročitati,tu potpunu integraciju njihovih tijela u prostoru osvojenom rastom,stasom i dinamičkim okretom.

Bračanin, klesarski đak iz Pučišća, kipar i galerista Petar Hranuelli , /1975./ otvara 20. svibnja 2012., u okviru ljetnih kulturnih zbivanja na Palmižani, izložbu s dvadesetak skulptura i akrilika na temu ljudskog tijela pod naslovom božanskih bića anđela i poganskih božica venera. S našom percepcijom nebeskih bića, lakih, svjetlećih, elegantnih, mekih, povodljivih, taktilnih formi, Petrovi kipovi nemaju nikakvih dodirnih točaka.

Petar Hranuelli%20%282%29

To su teške mase, krupne, prizemljene, čija je ovoljudska pripadnost naglašena jasno izraženim označenjima spolnosti, rascvjetalim venerinim brijegovima i snažnim muškim udom koji krasi međunožja anđela. Ako im je i stavio krila, to je tek naznaka koja mu je služila u zaokruživanju formi.

U te otežale kamene forme kipar pokušava uklesati lakoću, osjećaj opće pokretljivosti, lebdenja, one plešu na jednoj nozi, okrenute su jednim bokom, pognute su, u skoku su, u nekom stalno drugačijem gibanju koje ih dovodi u beztežinska stanja osvajanja izvanzemaljskog prostora, u desecima različitih položaja.
Za svoje skulpture ovaj pučiški đak, je izabrao snježno bijeli prilepski mramor, svjetlac iz Brača, a crni je granit došao iz dalekog Zimbabvea. I njegovi novi akrilici na platnu su kromatski čisti – crni, bijeli, pokoja nijansa sive. Sve je strogo podvrgnuto formi, a rezultat su mekani, taktilni, erotični prikazi muških i ženskih aktova. Na početku svoga bistvovanja anđeli nisu imali krila, ona su se pojavila u prikazivanju tek kasnije, kako bi označila za ljudski rod nepojmljivu brzinu kojom se anđeli kreću beskonačnim beskrajem. Riječ anđeo znači – vjesnik, u biti su anđeli sluge Božje, strogo hijerarhijski organizirana vojska koja provodi i proslijeđuje sve Božje zapovijedi, zabrane, objave i naredbe, čvrsti i neprobojan tampon između Boga i ljudi. Ne smiju imati svoja mišljenja niti razmišljanja u obavljanju od Boga naređenih zapovijedi. Stoga se i dogodila velika pobuna anđela, koja je dovela do pada anđela i njihova protjerivanja iz nebesa, uslikana od svih slikarskih velikana prošlosti. 
U starim dokumentima navode se nekoliko razloga pobune. Jedan je što su su se htjeli usporediti s Bogom. U knjizi Jesaja označen je Kralj babilonski kao anđeo, koji se htio uzvisiti do Boga, pa je bačen u pakao.
U knjizi o Adamu i Evi, Bog se i razljutio jer anđeli nisu htjeli odati respekt ljudima načinjenim iz "manjevrijednog" materijala – zemlje, a oni bijahu od plamena i svjetlosti, te nisu htjeli kleknnuti pred sinovima i kćerima zemlje.
Sloboda mišljenja također je dovela do protjerivanja anđela iz nebesa, jer su htjeli pravo na vlastite spoznaje.I na kraju ljubav i požuda. Po tajnoj, ljudima skrivenoj, apikrifenoj knjizi Henoch, je požuda i želja za ljubavlju dovela najviše do pada anđela. Bog je jednu posebnu grupu anđela zadužio pomoći u stvaranju rajskog vrta na zemlji. Kada su se anđeli spustili na zemlju, zaljubili su se u zemaljske kćeri, otkrili su im nebeske tajne i s njima začeli djecu, veliki narod Nephilim.
Bog, personifikacija ljubavi, se toliko strašno razgnjevio da njegova nebeska vojska želi i ljubav priželjkuje. Kaznio ih je zbog osjećaja ljubavi i predaje njoj, te ih je protjerao iz neba, oduzeo besmrtnost i pretvorio u demone. /vidmo danas svećenike …/ I velika poplava je poslana zbog toga na zemlju – čitav narod zemaljskih kćeri koje su ljubovale i množile se s anđelima , te njihove nasljednike – moralo se iskorijeniti i uništiti.
Ako Petrove anđele hoćemo ubrojiti u anđele već zbog krila njihovih, onda su to ovi posljednji. Odmetnici, iz ljubavi, koji se u svojim moćnim teškim kamenim obličjima, s malim krilcima osjećaju, okruženi zemaljskim krajolikom i stvarima – ugodno i poželjno. A kipar – kada pomisli da je njegovim Venerama potrebito malo neba, jednostavno ih onako mramorne utopi u božju hranu – med.
D.M.

Akademija-Art