Medicinska sestra Anika Obradović iz Hutova, 19. studenog ove godine proglašena je Hercegovkom godine za područje zdravstva
Anika Obradović je već 36 godina djelatnica Doma zdravlja Neum. Kao medicinska sestra radila je timski i samostalno. Bila je uporna, dugo učila od liječnika i starijih kolega i bogatila se novim znanjima. Stekla je mnoga prijateljstva s ljudima koje je liječila i pružala im medicinsku skrb. Radila je u samom Domu zdravlja i na terenu u neumskom zaleđu. Dobro je tijekom godina upoznala Neum i neumski okoliš, sva neumska sela i zaseoke, brda, doline i more.
O toj dionici njenoga životnoga puta sigurno bi se mogao napisati oveći roman. Odmah početkom Domovinskog rata na ovim našim prostorima Anika je odjenula odoru HVO-a, uprtila medicinsku torbu sa svom opremom i uputila se u vojnu zajedno s pripadnicima HVO-a tamo gdje je bilo potrebito. Bila je prva medicinska sestra u BiH koja je stupila u rat. Upravo na neumskim i ravanjskim prostorima rat je i započeo u BiH. Ovdje su prve hrvatske postrojbe izašle na teren da brane i obrane stoljetne hrvatske prostore i hrvatsku postojbinu.
Ovdje je došlo do prvih ratnih okršaja između pripadnika HVO-a i neprijateljskih snaga. Ovdje je prvi hrvatski branitelj u BiH, Ante Babić, položio život na oltar Domovine. Aniki je zapala čast biti prvom hrvatskom braniteljicom u BiH. Bila je ranjavana, liječila se, i opet se uključivala u obranu obavljajući savjesno i odgovorno svoje obveze kao što je to činila i golema većina zdravstvenih i drugih djelatnika Doma zdravlja, onih s visokom i srednjom stručnom spremom, kako u ratu tako i u miru. Dokaz tomu su i mnogobrojna ratna i mirnodopska odličja i priznanja za pojedince i za ustanovu. I pored nekih nedostataka u radu, iz ove ustanove nemamo tajkuna. Tek da se znade. Naša sestra Anika je medicinarka i umjetnica. Velik dio slobodnog vremena provodi u prirodi. Pod njenim budnim okom i odmjerenim pokretom ruke kamene figure brzo nađu svoje mjesto, udruže se, poredaju i progovore. Njihov jezik Anika je dobro svladala. One govore svojim jezikom, Anika svojim i dobro se razumiju i sporazumijevaju. Vode duge razgovore. A tek kada Anika u ruke uzme olovku, kist i čist papir, eto žive slike, golubice, što bi krila dobila i poletjela s palete daleko u modre visine nad ubavu hutovsku udolinu i pitominu. A onda se spustila na vrhove brda ponad njenog sela. Kamene figure same za sebe govore. To su mala Božja stvorenja: anđeli, ptice, zvjerčice, ovčice, koze, konji, krave, biljčice, drveća, glazbala, kućice i razna kamena zdanja. Anikin životni svijet je jako bogat. Zapravo, tri su svijeta međusobno isprepletena u koje su zaronjeni Anikina duša i srce: onaj svakidašnji, onaj medicinski kojim se bavi i onaj vjerski, duhovni, umjetnički. Na kraju, iskrene čestitke našoj Aniki na osvojenoj kruni. Samo da ne ispadnemo patetični: čuvati nam se laski, biti umjeren u svemu i zapitat nam se što dobivene nagrade znače za našu duhovnu dušu.
Pero Pavlović
Pogledajte galeriju u prirodi!
Ivica Karačić
