Hans Dietrich Genscher (Foto: AFP/Pixsell)
Film "Tuđman i Milošević – dogovoreni rat?" u službi pobijanja hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije
Na nedavnom festivalu dokumentarnih filmova u Zagrebu glavni hit bio je dokumentarni film "Tuđman i Milošević – dogovoreni rat?", koji je u režiji Radio-televizije Srbije napravilo dvoje beogradskih novinara, od kojih je jedna urednica u informativnom programu RTS-a.
Premda je u naslovu upitnik, u poruci filma upitnika nema. Ako je konstatacija iz naslova točna, tada nije bilo ni srpske agresije sa svim konzekvencama toga zaključka pa smo za komentar zamolili bliskog Tuđmanova suradnika dr. Andriju Hebranga.
Ima li osnove za tvrdnju da je rat bio plod dogovora Tuđmana i Miloševića?
Doista ne mogu shvatiti kako se već na elementarnoj logičkoj razini može govoriti o bilo kakvom dogovoru nakon kojeg jedna strana ima 25 milijardi dolara štete, spaljenu zemlju i okupiranu trećinu zemlje!? Što bi onda bio dobitak predsjednika Tuđmana, kojeg su, nota bene, u tom tobože dogovorenom ratu još i bombardirali. Osim toga, kakav je dogovor Miloševiću trebao kad je na svojoj strani imao četvrtu vojnu silu u Europi?
U filmu je spomenuto da su se sastali 48 puta?
Da jer su zbrajali sve službene međunarodne konferencije, uključujući i sastanke predsjednika republika. Mislim da su se samo jedanput sastali sami, bez svjedoka.
Da, to je famozni susret u Karađorđevu na kojem Mesić temelji svoju tezu o dogovorenu ratu.
Ne znam tko može vjerovati čovjeku koji jedan dan pjeva ustaške, a drugi dan partizanske pjesme. Čovjeku koji očito pati od kompleksa Tuđmana, koji ga je rano prozreo kao nekompetentnog za funkcije koje je obnašao. Od tog susreta napravljen je pravi spektakl, uporno se tvrdi da je tamo pao ne znam kakav dogovor, a ne postoji nikakav stenogram, nikakav zvučni zapis, niti jedan dokaz na temelju kojeg bismo mogli pouzdano reći o čemu su razgovarali. Da je rat izbjegnut, da je na početku zaustavljen, da je došlo do mirnog razlaza, tada bismo mogli špekulirati da je dogovor dvojice lidera do nečega doveo. Ali mi smo imali krvavi rat, 15 tisuća mrtvih, 35 tisuća teško ranjenih, 25 milijardi dolara ratne štete, pola milijuna izbjeglica, okupirana je trećina zemlje i 20 godina poslije dvoje novinara RTS-a naprave film s tezom da je to bio dogovoreni rat. Znate zašto se plasira ta teza? Ako je to dogovoreni rat, tada nema srpske agresije, a ako nema srpske agresije, onda nema logike da egzistira hrvatska tužba za genocid protiv Srbije. To je smisao te jeftine podvale.
Andrija Hebrang (Foto: Slavko Midžor/Pixsell)
Tuđman nije htio krvavu cijenu
Kad je riječ o tome, htio bih vas podsjetiti da je prigodom lanjske obljetnice pada Vukovara general Andrija Rašeta, gostujući na HRT-u (to je kao da neki njemački general gostuje na francuskoj televiziji i objašnjava francuske ratne grijehe!), optužio hrvatske pregovarače koji su pregovarali s njime, a to ste zapravo bili vi, da ste baš u vrijeme pada Vukovara egzaltirano rekli da je vodstvo Hrvatske odlučno pod svaku cijenu stvoriti državu i da ste spremni za stvaranje države platiti bilo kakvu cijenu, makar to značilo i trajni gubitak teritorija. Misli se zapravo na prodaju teritorija. Znači, hoće se reći da je državni vrh za državno priznanje bio spreman prodati Vukovar.
Logika je slična prethodnoj: ako je Vukovar prodan, tada i nije bilo srpske agresije, nego je riječ o goloj trgovini. Iz istog šinjela izlaze te teorije. On i ja nikad nismo razgovarali o teritoriju. Naši su razgovori bili tvrdi i teški, klasični neprijateljski pregovori, uvijek vezani uz posve konkretna pitanja poput neutralizacije vukovarske bolnice, tragedije u Lovasu, izvlačenja ranjenika odavde ili odande, dogovor o razmjeni zarobljenika… O političkim pitanjima nikad ni riječi, a o teritoriju mi nije palo na pamet razgovarati s njim. Znate, Rašeta je u svim tim razgovorima u prvom redu vodio računa o tome da uvjeri međunarodnu zajednicu, a s nama je redovito na pregovorima bio međunarodni promatrač, kasniji veleposlanik Francuske u Hrvatskoj g. Scheni, da oni nisu agresori jer da uopće ne napadaju Hrvatsku! To je bilo tako plitko.
Sjećam se jedne tragikomične scene. Sjedimo u hotelu "I" međunarodni promatrač Scheni, Rašeta i ja, odjednom se čuje zračna uzbuna, a Rašeta skoči na noge i veli: "Evo vidite, gospodine Scheni, kako oni izmišljaju da ih mi napadamo, sad je tobože zračni napad." Pet sekundi poslije MiG u brišućem letu nadleti područje Remetinca i to tako nisko da su se prozori tresli. Zato mi uopće nije čudno da čovjek koji je tada to bio kadar izgovoriti, dvadeset godina poslije izmišlja najprljavije laži.
Ali baš je u toj emisiji general Tus objašnjavao kako je Tuđman osobno spriječio proboj kroz Bogdanovce prema Vukovaru, što je intonirano kao svojevrsni izdajnički potez. Htjelo se reći kako je moguće da ste žrtvovali Vukovar da biste ishodili priznanje Hrvatske.
Vidite, povijest je htjela da budem svjedok točno onog trenutka kad je predsjednik Tuđman odlučio da se ne ide u ponovni vojni proboj prema Vukovaru. Kažem ponovni, jer su dva prijašnja propala!
Dakle, Tuđman je planirao proboj prema Vukovaru u kasnu jesen ’91.?
Da. Najprije odlučeno da idemo u proboj na potezu Marinci – Bogdanovci i sve je bilo spremno. Sjedio sam kod Tuđmana u uredu kad je zazvonio telefon. Zvao ga je Hans Dietrich Genscher, jedini hrvatski inozemni prijatelj u tom trenutku. Nakon nekoliko uvodnih riječi Tuđman razgovor stavlja na telefonski zvučnik i ja slušam što Genscher kaže Tuđmanu noć uoči već donesene odluke da idemo u proboj u Vukovar. Genscher kaže Tuđmanu: "Predsjedniče Tuđman, imam informaciju da se spremate na proboj u Vukovar i želim vas upozoriti na dvije stvari. Najprije, naše procjene u Njemačkoj su takve da ćete u tom proboju izgubiti iznimno puno vojnika. Naše procjene govore da imate snage izvršiti proboj do Vukovara, ali ćete imati iznimno velike gubitke. No, koridor koji ćete uspostaviti, s obzirom na vojni odgovor koji će uslijediti, prema našim procjenama nećete moći održati dulje od 48 sati, a vojnički, vi ćete to razumjeti, to vam ne znači ništa. Naime, 48 sati neće vam biti dovoljno niti da ubacite ozbiljnije svježe snage, odnosno da zamijenite vojsku, niti da izvučete ranjenike.
Je li mu nešto rekao o tome podržava li međunarodna zajednica taj proboj?
Genscher mu je potom rekao sljedeće: "Predsjedniče Tuđman, moram vam reći da ćete za taj kratkotrajni proboj u Vukovar platiti cijenu od nekoliko tisuća života, tako govore naše procjene. Osim toga, moram vam reći da međunarodna zajednica neće pozdraviti tu vašu akciju. U tom kontekstu slobodan sam vam preporučiti da ne idete u proboj, već da idete u daljnje političke akcije. A da olakšate i pomognete obrani Vukovara, krenite u organizaciju humanitarnoga konvoja kako biste izvukli ranjenike."
Što mu je Tuđman na to odgovorio?
Najprije ništa, tu su razgovor završili. Tuđman je nakratko zašutio, okrenuo se prema meni i rekao: "Mislim da su njemačke procjene da nećemo uspjeti s probojem u Vukovar točne, odnosno da ćemo imati samo kratkotrajan uspjeh koji grad neće spasiti, a za to ćemo platiti krvavu cijenu. Ima i nekih naših ljudi koji otvaraju takvu mogućnost, detaljno su mi obrazložili da je ova opcija posve moguća. Bojim se da je Genscher posve u pravu. Hebrang, krenite vi u organizaciju humanitarnog konvoja."
Teritorij – svetinja
Što ste poduzeli u tom smislu?
Odlazim Rašeti, tražim hitne pregovore o izvlačenju ranjenika. Nakon puno problema konvoj ulazi u Vukovar, izvukli smo 104 ranjenika i prevezli ih u Stare Mikanovce, no JNA nije dopustila da krene drugi konvoj.
Zašto?
Zapravo nas je zaustavila međunarodna zajednica, da stvar bude gora. Sjećate se Liječnika bez granica i promatrača Europske zajednice? Oni su mi, neposredno prije ulaska kamiona u Vukovar, izbacili iz kamiona sve lijekove, sav sanitetski materijal i sve liječnike dragovoljce koji su išli u bolnicu zamijeniti iscrpljene liječnike vukovarske bolnice. Međunarodna zajednica defacto nije dopustila da se izvuku ranjenici iz vukovarske bolnice. To je prava, puna istina. I sad pogledajte kakva je jeziva laž da je Tuđman prodao Vukovar. Jer Genscher je Tuđmanu signalizirao, a Njemačka svoje procjene nije isisala iz prsta, da nemamo nikakve šanse s probojem. Genscher je kategorički tvrdio da naš vojni proboj u Vukovar neće uspjeti.
Genscherova sugestija zapravo je zaustavila proboj u Vukovar? Na temelju čega je on tako precizno znao da nećemo uspjeti?
Da, Genscher je zaustavio proboj u Vukovar. Nijemci su imali puno detaljnije informacije o srbijanskim vojnim snagama koje su okružile Vukovar i onima koje je Beograd bio spreman poslati da prekine koridor ako bismo ga mi uspostavili. Tuđman je Genscherovu procjenu uzeo kao procjenu ne samo njemačke strane već i kao procjenu relevantnih međunarodnih faktora koji su mu dali na znanje da bi krvoproliće bilo uzaludno. To je jedina prava istina o padu Vukovara, sve drugo su laži. Svatko tko je bio blizak Tuđmanu u to doba zna da je on posljednja osoba koja bi dala dio hrvatskog teritorija ili žrtvovala živote branitelja uzalud.
Izvor: Tihomir Dujmović / Večernji list
Akademija-Art
