Hrvatska udruga likovnih umjetnika i likovnih kritičara već tradicionalno na Cvjetnicu, planirala je i ove godine po sedmi put, predstaviti izložbom u svojem izložbenom prostoru, djela hrvatskih likovnih umjetnika okupljenih u temi Kristove Muke i Uskrsnuća
No, obzirom na okolnosti čini to NA VIRTUALAN NAČIN, OBJAVOM IZLOŽBE NA YOU TUBE KANALU, 5. travnja na samu Cvjetnicu, ne odustajući prenijeti vam svu ljubav, radost i zahvalnost Isusu Kristu, utkanu u svaki potez, kolor i modeliranu formu dvadeset i šestero likovnih umjetnika.
Isusovo uskrsnuće je eshatološko-transcendentalni događaj koji nadilazi naše iskustvo, izmiče našoj spoznaji i našem izričaju. No, kao anticipacija uskrsnuća mrtvih, izvorište je i temelj kršćanske vjere. Vjere u Isusa Krista i Njegovo mesijansko poslanje koje je obilježeno i slavnim ulaskom u Jeruzalem, kao simbolom Njegove kraljevske pobjede, ali i navještaja Muke koja kulminira u otkupiteljskoj i spasiteljskoj žrtvi na križu. Činu najveće i najsvetije agape ljubavi koju Otac gaji za svu svoju djecu. Istinu skrivenu umu koja se prepoznaje srcem. Istinu koja oživljava duhovno biće, a koju čovjek mora priznavati, jer ona je za njegovo sada i ovdje odlučujuća, jer ga usmjerava i nudi nadu, i u njenom svjetlu sve što se događa dobiva vrijednost i višu svrhu. Priznavanjem Isusove smrti i uskrsnuća novozavjetni čovjek posve mijenja predodžbu i radikalno se preobražava. A epilog Isusova poslanja i Njegove otkupiteljske uloge počinje „Nedjeljom palmi o Muci Gospodnjoj“ kojom službeno ulazimo Veliki tjedan, započinjući i temu Isusove Muke, Smrti i Uskrsnuća, tako zvano Vazmeno otajstvo. Ova dvostruka nominacija povezuje Isusovo kraljevsko predodređenje i nagovještaj neminovne Muke. Istočna kršćanska tradicija nazivljem¬ „Nedjelja palmi“ koristi se još od 4. stoljeća, dok ga rimska crkva pridružuje prvotnom nazivu „Nedjelja Muke Gospodnje“ tek u 8. stoljeću, naglašavajući Isusovo trpljenje na križu, prepoznatljivo tijekom liturgije po pjevanju „Muke Gospodnje“. Te nedjelje prisjećamo se zapravo Isusovog trijumfalnog ulaska u Jeruzalem, kada Ga je židovski puk pozdravljao mašući palminim i maslinovim granama, prostirući pred Njega odjeću i kličući: “Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!”(Mt 21,9). Ovaj poklik, preuzet iz Psalma 118, ušao je u liturgiju ove nedjelje ukazujući na sliku poniznog Krista (koji jaše na magaretu) koji se potpuno predaje Božjem naumu spasenja, dok narod, kličući Mu, izražava vjeru u Njegovu spasiteljsku moć koju je On objavio u žrtvi na križu.
Upravo zbog toga, a i tradicijskog običaja umivanja u vodi s laticama proljetnog cvijeća, koja u sebi nosi simboliku pročišćenja i buđenja novoga života, u nas je u narodu uvriježen naziv Cvjetnica. Obilježavamo ga u formi procesije – ophodnje puka koji nose u rukama blagoslovljene grančice masline i palme, ali i raznovrsnog proljetnog cvijeća. To slavljeničko raspoloženje koje kršćani repetiraju svake godine posljednjom nedjeljom korizme, treba biti ispunjeno poklicima hvale i zahvale, je nam se u Velikom tjednu obznanjuje najveći dar – Isus nam daruje Sebe. Stoga svaki cvijet i svaka grana kojom mašemo noseći je u ruci, treba biti simbol rađanja novog života kojeg nam Isus osigurava Svojom žrtvom na križu. Novog, vječnog proljeća s našim Spasiteljem. I na to trebamo odgovoriti prikladnim darivanjem. Jer kao što su Židovi prostirali pred Isusom svoje haljine, mi trebamo prostrijeti sebe: darivanjem vremena, odricanja od materijalnog, posvećenja u iskrenoj molitvi u duhu i istini koja nas duboko i trajno povezuje u zajedništvo s Isusom koji trpi, umire i uskrsava za nas. Nemojmo samo sagnuti glave, nemojmo ni kleknuti pred Njim, već mu se, u potpunoj poniznosti, prostrimo pod noge. I zamašimo „granama“ naše duše kličući srcem: Hosana!
Članovi HULULK-a, likovni i vizualni umjetnici, u ovom znakovitom vremenu, podržali su moju inicijativu da bez straha i zadrške ukažemo povjerenje i postavimo izložbu, te tako damo svu slavu i hvalu našem Nebeskom Kralju, odabravši za temu jednu posve običnu nedjelju prije dvije tisuće dvadeset godina, koju je Isus jašući na magaretu, ne kao trijumfalni osvajački pobjednik, već kao ponizan al’ pravičan i pobjedonosan Spasitelj, učinio našim trijumfom.
Mercedes Bratoš, Ana Divković, Ana Jakić Divković, Miroslav Nemet i Hrvoje Marko Peruzović čine to referirajući se svojim djelom eksplicitno na glavni motiv Cvjetnice.
Mercedes Bratoš u klasičnoj formi slike na platnu, a Ana Jakić Divković u prepoznatljivom kolažu, obje povezujući simboliku palminih grana i križa u jedinstvenu sliku Isusovog mesijanskog poslanja našeg otkupljenja.
Miroslav Nemet sliku Isusa koji jaše na magaretu simplificira u čistoj linearnoj formi linoreza, a mlada Ana Divković svoj kiparski talent zabilježila je reljefom, „uokvirujući“ prizor Isusovog ulaska vijencem proljetnica i palminih grana.
Hrvoje Marko Peruzović očistio je prizor floralnih elemenata te crtačkom virtuoznošću, no pomalo stripovski, naglašavajući nesrazmjer tjelesnih proporcija, zadržao se na liku Krista i malenog magareta.
Marija Galić ovaj put odabire složeniju likovnu kompoziciju. Do svoje slike, koja je jedna od očitijih primjera apstraktnog pristupa temi, prostrla je narodne, ručno tkane ručnike, vizualizirajući riječi Lukina evanđelja: „ I kuda god bi On prolazio, prostirali bi po putu svoje haljine“.
Zanimljiva naziva „On the way to…“ iliti „Na putu u…“ fotografski triptih Nene Brkić izvlači esenciju ozračja tog radosnog dana. Pa u toj transformirajućoj formi digitalnog zapisa detektiramo i put, i hvatamo frekvencije žamora i klicanja ljudi, i percipiramo zelenilo palminih grana i vibracije njihova kretanja.
Posebnost Cvjetnice u pučkoj tradiciji nas Hrvata karakterizira i običaj umivanja vodom s laticama proljetnog cvijeća koji ima jasnu životnu simboliku u kršćanstvu.
A simboliku cvijeća, plođenja i rađanja vizualizira u svom „likovnom buketu“ Olena Sokolovska. U nježnom suglasju ljubičasta i crvena kolora, apostrofirajući tako i simboličnost boje u liturgiji.
Ivica Fišter ostaje vjeran svom izričaju i motivu prigorskih brega koje sada „odijeva“ prepoznatljivim elementima i kolorima proljeća. I jednom bijelom golubicom koja se poput Duha Svetoga natkrilila nad procvjetali vugrovečki krajolik.
Ovjenčana cvjetovima forzicije, fotografija Mie Vesovića njegov je vlastiti uradak nastao prilikom posjete pape Ivana Pavla zagrebačkoj katedrali. Simbolika njegova pohoda Hrvatskoj kao Kristova izaslanika naglašena u ovom asamblažu „sunčano žutom“ proljetnicom, otvara brojne asocijacije i simboliku prigodnu danu kojeg tematiziramo izložbom.
A u Danka Friščića u pustinji ljudske duše izrasta gigantski cvijet, bujan, napajan kapljicama vode života. Podsjetnik ustrajne žrtve kao zalog vječnog života, u Friščićevoj prepoznatljivoj „pikselizaciji“, koja ovu vječnu temu čini suvremenom i aktualnom.
I u imaginarnom nadrealnom apokaliptičnom prostoru slike Tamare Brmbote rađa se cvijet. To je passiflora – Kristov cvijet, kao simbol Njegove muke u kojoj uskrsava novi život.
Motivom trnove Kristove krune u realističkoj izvedenici položenoj na modeliranu formu bijelo pokrovnog platna, naša gošća, autodidakta Štefica Fišter potvrđuje korisnost druženja i participiranja u HULULK-ovim projektima u kojima kroz mentoriranje i poduke oživljavaju talenti pojedinca, referirajući se i na taj način na uskrsnuće kao duhovno rađanje.
U jasnom nazivu koji eksplicitno opisuje temu „Cvjetnice“ Andreja Hojnik Fišić potvrđenom slikarskom intuicijom, a vodeći se duhom, stvara svoju uskrsnu bjelinu, utiskujući u nju tragove mjesta i vremena Kristova slavodobitnog pohoda.
Taj dan ostavio je silan trag, trajan „otisak“ u zalogu našeg otkupljenja. Matricom floralnih elemenata Ivana Ožetski ostavlja na svom platnu „trag“ (crvenom uljanom bojom kao liturgijskom bojom Cvjetnice) tog nedjeljnog dana koji u svojim modifikacijama ostaje do danas dan slavlja i radosti, stavljajući u središnjicu antropomorfni otisak, povezujući tako tradiciju i običaje hrvatskog puka s univerzalnom temom muke kao preduvjeta uskrsnuća.
A Isusovu muku koju na neki način anticipira već sama Cvjetnica, nagovještava u simbolici crvenog kolora i simbolici križa petero umjetnika.
Krunislav Stojanovski crvenim poliptihom u vlastitoj enformelističkoj maniri naglašava nepostojanost materičnosti koja u „muci“ svoje preobrazbe evoluira u forme koje prizivaju duhovno.
Pavlovu shemu iz poslanice Rimljanima u kojoj komparira Isusa – inicijatora spasenja kao drugog Adama, s prvim Adamom – inicijatorom pada, preuzima Nikola Rajić kako bi, čistoćom vlastite vizualne forme, naglasio neminovnost i razložnost Isusove žrtve. Isus, predstavljan kao crvena vertikalna forma obitava u polju bijela slikarskog platna , a pred Njim jabuka, uzrok i simbol Adamovog pada koje se On ne dotiče, jer: ‘‘kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici, tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici“ (Rim 5,19).
A duhovna bol i kušnja koju Isus proživljava prije samog križa, otkrivajući istovremeno svu njegovu ljudskost, ali i Božju snagu i ufanje, kulminira u sceni molitve u Getsemanskom vrtu. Istovremenost dramatičnosti i kontemplacije, trenutka kada ostaju tu samo On i Otac, „upisuje“ u svoje platno crtačkom i kolorističkom virtuoznošću Nada Žiljak, otkrivajući nam svojom infracrvenom slikom razložnost Isusove krvave molitve u prikazu raspeća u infracrvenom, prostom oku nevidljivom, sloju slike. Tako kao trajno prisjećanje na sveukupnost naših prošlih vremena, ostaje križ kojeg kao otkupiteljski savez, kao zavjet, prisvajamo kao vlastiti.
A u zanimljivom asamblažu klasične slike i ready-made elemenata – komada staroga drva, čavala i lanca, slikarica Deša Popović ovjekovječuje vlastito trpljenje, no prepuno nade i svjetlosti koja reflektira iz svakog poteza kista, iz svakog tona prosijavajuće boje, u grimiznom križu, u brižljivom odabiru kolora kompatibilnog bojama liturgije korizmenog vremena.
Križ kao simbol patnje i otkupljenja, kao čin beskrajne Očeve ljubavi, križ kao snažan simbol vjere i ufanja u Isusovu spasiteljsku žrtvu, križ kao jedini put, pravo kormilo koje nas vodi k Njemu, ujedinila je u inventivnoj drvenoj formi križa-kormila Karin Grenc, dokazujući još jednom beskrajnu inovativnost i duboko poznavanje Vazmenog otajstva.
Drvo kao jedan od najplemenitijih i najstarijih materijala za svoju dvosegmentnu kiparsku formu odabire i mladi kipar, student pete godine diplomskog studije pri zagrebačkoj ALU, Petar Koši. Dvije su to cjepanice za potpalu, jedna neobrađena, druga obrađena – definirana dlijetom u oblik muškog torza kao simbola čovjeka u ovoj umjetnički osobnoj, a zapravo općoj metafori Muke i Uskrsnuća.
Košijeva kolegica Lucija Jelić pristupa temi muke i žrtve kao neminovnosti uskrsnuća. No kako i sama zapisuje o svome radu: „svakom uskrsnuću prethodi patnja, bol i smrt“. A njezin rad naznaka je toga puta. Čini to gradivnim elementima: paljenom cjepanicom s pet čavala i žičanim „nitima“ te konačnom, aluminijskom krilatom formom, koja svojim zrcalnim efektom omogućava svakome od nas uhvatiti vlastiti odraz. Vidjeti sebe u uskrslome.
A svojom svjetlosnom keramičkom instalacijom oblika jajeta, perforiranom tako da čini oblik cvijeta, Dijana Nazor Čorda ujedinjuje simboliku pisanice i cvijeta u najvećoj istini svih vremena. Povezujući Cvjetnu nedjelju s nedjeljom Uskrsnuća.
Na neki način čini to i Lojze Kalinšek. Njegov diptih znakovitog naziva: „Cvjetnica 2020. – Noli Me Tangere“, referira se na poznatu Isusovu rečenicu upućenu Magdaleni, a koju ovih dana u posve drugom značenju upućujemo jedni drugima. Ona mu daruje stručak cvijeća, što aludira na običaje Cvjetnice kada cvijećem darujemo najmilije, a On njoj simbol najveće ljubavne žrtve – svoj križ.
A repetirajući kolore i morfologiju vlastitih „uskršnjih slika“, Lahorka Rožić prikazuje u rasapu slikarske forme, povratak tvarnosti u njezinu prvotnu esencijalnu formu – u enformno duhovno, koje mukom uskrsava, pripremajući nam put za vječni život.
I na kraju kao i na početku uvijek ostaje On. Minucioznog tkanja prepoznatljive izražajnosti Ana Guberina i svojom novom slikom potvrđuje svoje vjerske i teološke stavove o kristocentričnosti svemira, beskonačnom, vječnom kraljevstvu koje nam najavljuju evanđelisti, stavljajući ih u usta puka koji kliče Isusu:
„Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koje dolazi! Hosana u visinama!“(Mk 11,10).
Sanda Stanaćev Bajzek
- DOBRO JUTRO ZAGREB – kratke vijesti, 28. kolovoza 2026.
JUTARNJE VIJESTI 28. KOLOVOZ 2026 — izlazak sunca nad Zagrebom i katedralom, šalica kave s AA monogramom, laptop s portalom Akademija Art i najavom izložbe mladih umjetnika. Toplo, cozy i profesionalno, idealno za jutarnje vijesti: 1. Hrvatska / Zagreb 2. Regija / Svijet 3. Svjetska ekonomija i geopolitika - KREATIVNO-ZABAVNA LIKOVNA RADIONICA ZA OSOBE STAMBENE ZAJEDNICE “MALI PRINC” ĐURĐEVAC
Temeljem dugogodišnje suradnje udruge “Peski-Art Đurđevac” i udruge “Mali princ”, u četvrtak 27. kolovoza 2026. u prostoru stambene zajednice udruge “Mali princ” održana je likovna radionica. Likovnu radionicu vodio je tajnik udruge “Peski-Art”, akademski slikar Mihael Kolarić, mag. art Likovna radionica započela je uvodnim dijelom, gdje je sve na početku pozdravila u ime udruge “Mali… Read More »KREATIVNO-ZABAVNA LIKOVNA RADIONICA ZA OSOBE STAMBENE ZAJEDNICE “MALI PRINC” ĐURĐEVAC - Ministar Vlajčić u posjetu poljoprivrednih gospodarstava stradalih u požaru
Potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva David Vlajčić 27. 8. 2026. je u Omišu obišao poljoprivredna gospodarstva stradala u požaru te razgovarao s poljoprivrednicima o nastalim štetama i mogućnostima obnove proizvodnje Pripremio: Tomislav Radić „Ne može se nitko od nas staviti u kožu čovjeka kojem u par sati nestane sve što… Read More »Ministar Vlajčić u posjetu poljoprivrednih gospodarstava stradalih u požaru - 23. IZDANJE RUŽICE VINODOLA: RUŽICI OREŠKOVIĆ TITULA RUŽICE
Završeno je 23. izdanje Ružice Vinodola, jedne od najprepoznatljivijih kulturno-turističkih manifestacija Kvarnera, koja već više od dva desetljeća čuva i predstavlja vinodolsku baštinu Pripremio: Tomislav Radić – Foto: Matej Paluh U ovogodišnjem natjecanju sudjelovalo je devet djevojaka: Anita Šarar, Julija Cetina, Nika Tatalović, Dora Kabalin, Ružica Orešković, Kristina Cerović, Tara Zurak, Ana Kovačević i Veronika… Read More »23. IZDANJE RUŽICE VINODOLA: RUŽICI OREŠKOVIĆ TITULA RUŽICE - Uz pršut, pedoče, fiš i čobanac. Sve je spremno za Međunarodni festival pršuta – Drniš
Stižu majstori iz Parme, a drniške će kolege podržat će i proizvođači iz Istre i Dalmacije Pripremio: Tomislav Radić – Foto: Mario Sučić U petak i subotu, 28. i 29. kolovoza, iz Sportske dvorane Antuna Mihanovića u Drnišu širit će se mirisi koje se teško mogu ignorirati. Tamo se, tradicionalno, posljednjeg vikenda u kolovozu održava… Read More »Uz pršut, pedoče, fiš i čobanac. Sve je spremno za Međunarodni festival pršuta – Drniš - Osijek koji se traži – klub koji želi mir, a živi u neizvjesnosti
Ne tako davno, NK Osijek je bio na klackalici. A možda je baš zato danas malo čvršći. Malo oprezniji. Malo mudriji. I malo više svoj.Kolumna „iz navijačkog pera“ Boris Markuš Postoje trenuci kad navijač ne traži analizu, brojke, tablice, financijske izvještaje. Traži samo da mu klub bude miran. Da zna gdje ide. Da osjeti da… Read More »Osijek koji se traži – klub koji želi mir, a živi u neizvjesnosti - Predstavljen novi roman Vesne Štulić: „Tajna Tihatskog križa” oživjela mističnu povijest Prvića i Tijata
Dva vrhunska kulturna događaja u sklopu manifestacije „Faustovo lito 2026.” okupila su brojne ljubitelje književnosti i tradicije, donoseći promociju novog romana te tradicionalnu večer zavičajne poezije Otok Prvić proteklih je dana bio središte bogatih kulturnih zbivanja. U sklopu ovogodišnje manifestacije „Faustovo lito 2026.”, Memorijalni centar Faust Vrančić u Prvić Luci ugostio je poznatu književnicu Vesnu… Read More »Predstavljen novi roman Vesne Štulić: „Tajna Tihatskog križa” oživjela mističnu povijest Prvića i Tijata - Apokalipsa ili Otkrivenje, novi ciklus akrila na platnu Mladena Žunjića
Mladen Žunjić u novom ciklusu međusobno suprotstavlja boje poput zaraćenih svjetova, poput suočavanja istine i laži, poput tame i svjetla Miroslav Pelikan Slikar Mladen Žunjić, izvan svake sumnje, najproduktivniji suvremeni hrvatski likovni umjetnik nedavno je prezentirao svoj novi ciklus akrila na velikim formatima platna, točnije 110 x 100 cm. Novi ciklus bi mogao i morao… Read More »Apokalipsa ili Otkrivenje, novi ciklus akrila na platnu Mladena Žunjića - ZAGREBAČKI MUZEJSKI VIKEND – MUV 2026.
Ovogodišnji Zagrebački muzejski vikend od 3. do 6. rujna donosi bogat program u zagrebačkim muzejima, posvećen wellbeingu i okupljen pod krilaticom „Dođi k sebi u muzej!“ Ana Petričić Gojanović U povodu održavanja drugog Zagrebačkog muzejskog vikenda, kulturne manifestacije Grada Zagreba i njegovih muzejskih institucija, nastale na inicijativu Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo, danas… Read More »ZAGREBAČKI MUZEJSKI VIKEND – MUV 2026.
