Akademski slikar Ivica Malčić istaknuti je suvremeni hrvatski likovni umjetnik, autor kompleksnog i brojnog opusa, izlagao je na mnogim samostalnim izložbama
Gospodine Malčić, svakodnevno ste u atelijeru, doista kontinuirano slikate i redovito označavate brojem slike. Koliki je trenutni broj?
S označavanjem slika sam počeo na 4. godini ALU kada sam prešao slikati s papira na platna i daske. Prva slika je nastala 30.11.1991. i od tada do danas (6. 3. 2020.) sam naslikao 3399 slika. Često u katalozima mojih izložbi umjesto biografije pišem samo broj naslikanih slika u obliku šifre koja bi danas izgledala. 30.11.1991.- 6.3.2020.=3399
Njegujete vrlo angažirano slikarstvo. Reagirate na različite pojave. Što Vas osobito privlači u motivu?
Trudim se da u svoje slike unesem sadržaj koji bi publiku mogao potaknuti na razmišljanje, a da to nije samo čista slikarska forma.
Mislim da ona nije dovoljna u današnje vrijeme, ukoliko želimo stvarati pravu umjetnost u duhu vremena, a ne slikati šarene dekoracije.
Nastojim mjenjati sadržaj i motive u svojim ciklusima. Kada se zasitim pojedinog motiva počinjem nešto novo da bude meni, a i mojoj publici zanimljivo. Izbjegavam ponavljanje da nebi upao u zamku vlastite manire i samodopadnosti koje ima i previše u našem slikarstvu.
Motive pronalazim u našoj svakodnevici i u svom osobnom životu. Sklon sam dnevničkoj formi koja mi omogućava svakodnevne komentare.

Koristite akril, slikate na drvu srednjeg i manjeg formata.
U devedesetima sam slikao isključivo uljem, a sada većinom akrilikom, ponekad u kombinaciji s uljem. Akrilik mi više odgovara jer ga lakše podnosi podloga koja je većinom novinski papir kaširan na ivericu, ulje je prejako pa probija papir. Akril mi više odgovara i jer se brže suši, tako da mogu sliku dovršiti u jednom danu.
Na Vašim se slikama pojavljuje niz figura. Stvarni ili imaginarni likovi?
Još na ALU sam počeo slikati “u prvom licu” tako da sam stvorio lik zelenog slikara (mladog i neiskusnog), kasnije sam ga zamjenio svojim “glasnogovornicima”: skautom koji je mali štreberčić željan avanture koji dobro zna što je dobro a što ne u umjetnosti, ili vojnikom umjetnosti koji trubi broj nove slike i širi dobre vibracije. Oba lika su nastala slučajno, skinuti su sa poštanskih markica koje sam slikao 2004-2005.

Vaš je atelijer na Gornjem gradu. Slikate li ponekad gornjogradske motive?
Ne. Grozim se takvih otrcanih motiva, njih prepuštam kičerima koji od njih mogu napraviti lijepe šarene slike na nivou jeftinog suvenira.
Odnedavno radite na novom ciklusu s dva nova motiva, dvije igračke iz djetinjstva. Prvi je jež. Kako se un uklapa u Vaš opus?
Ljetos mi je umro stariji brat, tako da sam zapostavio bilo kakvu angažiranost u mom slikarstvu u korist intimizma. Slikam motiv gumene igračke iz šezdesetih, a to je figurica ježa s kojom smo se zajedno igrali. Moja frizura liči na ježevu tako da on polako postaje moj autoportret, sličnost se sama nametnula.
Drugi je motiv figurica bizona.
Još jedna katastrofa mi se nedavno desila – umro mi je prijatelj iz ulice s kojim smo nas 5-6 bili nerazdvojni cijelo djetinjstvo i dio mladosti. Njemu u čast slikam plastičnu figuricu bizona iz “Čarobnih vrećica” u kojima su izlazili kauboji i indijanci i s kojima smo se svi zajedno igrali sedamdesetih.
Sve nas je manje baš kao i američkih bizona koje su skoro istrijebili.

Što Vam se sviđa, a što ne u suvremenoj umjetnosti?
U suvremenoj umjetnosti mi se sviđa što je opstalo slikarstvo i što se vratila figuracija. Imamo sjajnu generaciju mladih figurativaca – novih realista.
Ne sviđa mi se kada mladi umjetnici prerano počnu razmišljati o tome kako da se ubace na likovnu akademiju ili neku sličnu školu. Svi imaju potrebu nekog nešto podučavati, a nisu napravili par dobrih izložbi. Ne volim shvaćanje i prihvaćanje umjetnosti samo na velikim formatima i samo ulje na platnu. Za umjetnost nije presudan format, tehnika ili podloga, ako je stvar dobra može biti i mala i izvedena bilo kojom tehnikom.
Planovi, izložbe, monografije…?
Plan mi je kao i uvijek sutra naslikati novu sliku. Izložbu planiram tek sljedeće godine, a monografija mi nije u planu, jednom smo probali aplicirati za natječaj ministartva, nismo prošli, pa nam se neda s tim zamarati. Planiram novu knjigu dnevničkih crteža, treću po redu, tek 2027. (ako poživim).
Miroslav Pelikan
- Geometrija opuštanja: Kako rituali petkom uspostavljaju savršen životni skladKada se radni tjedan primakne svome smiraju, a bjesomučni matrix obveza počne gubiti svoj neumoljivi stisak, čovjek intuitivno traga za oazom analognog reseta. Zašto su lagano spuštanje ekrana prema dolje, miris jesenjeg zraka na balkonu i topla šalica kave naša najljepša renesansna obrana od općeg planetarnog ubrzanja? Suvremeno društvo prečesto nas pokušava svesti na suhoparne… Read More »Geometrija opuštanja: Kako rituali petkom uspostavljaju savršen životni sklad
- Prilog o knjizi MOGLA SAM TO BITI JAMarina Vujčić MOGLA SAM TO BITI JA Miroslav Pelikan Nedavno je Fraktura u Biblioteci Bookman, knjiga 39., objavila roman Marine Vujčić MOGLA SAM TO BITI JA, u lijepoj broširanoj opremi, na 220 stranica. Roman koji govori o suočavanju s gubitkom voljene osobe, roman je o boli koji nema pravo ime. Nakladnik ističe:“ Mogla sam to biti… Read More »Prilog o knjizi MOGLA SAM TO BITI JA
- Motiv raslinja u opusu Tea TrostmannaCiklus fotografija Tea Trostmanna s motivima raslinja izuzetan je doprinos suvremenoj hrvatskoj fotografiji Miroslav Pelikan U iznimno bogatom opusu dubrovačkog umjetnika, slikara i fotografa Tea Trostmanna izdvajaju se ciklusi umjetničke fotografije s raznolikim motivima raslinja. Neopisivo bogatstvo boja, oblika ,razgranalo se i u ovom najnovijem, rekao bih, najljepšem ciklusu ovoga autora. Nevjerojatna ljepota grmova, cvjetova,… Read More »Motiv raslinja u opusu Tea Trostmanna
- ART POSTCARD (12) – TIHA POBJEDA: Onaj tko pobijedi sebe, sve su pobjede njegove✨ „Onaj tko pobijedi sebe, sve su pobjede njegove – jer vanjski sjaj hrastovih stolova prolazi, a istinska snaga zrije u tišini čiste zemlje.” Dvanaesta po redu misaona art razglednica portala Akademija Art nadahnuta je bezvremenskom životnom mudrošću legendarnog književnika i novinara Gerharda Ledića. Prizor drevnog podrumskog tunela, gdje raskošni kristali i bačve na ulazu… Read More »ART POSTCARD (12) – TIHA POBJEDA: Onaj tko pobijedi sebe, sve su pobjede njegove
- 🧠 UNUTARNJI KOD (14): Onaj tko pobijedi sebe, sve su pobjede njegove – Anatomija ega, sebičnosti i tihe poniznostiU dubini starih požeških podruma, gdje raskošni hrastovi stolovi na ulazu polako ustupaju mjesto čistoj zemlji i vinima što u tišini odležavaju u mraku brda, davno je izgovorena rečenica koja sažima čitavo životno iskustvo: „Onaj tko pobijedi sebe, sve su pobjede njegove.” Kako u vremenu koje slavi sebičnost i neprestano stavljanje vlastitog ja u središte… Read More »🧠 UNUTARNJI KOD (14): Onaj tko pobijedi sebe, sve su pobjede njegove – Anatomija ega, sebičnosti i tihe poniznosti
