150 godina od Tagorinog rođenja

U prepunom amfiteatru Unesco-a, koji može primiti nekoliko tisuća posjetitelja, prikazan je film o velikom piscu, na nekoliko jezika su čitaneTagorine savršene poeme i izvođena klasična te tradicionalna glazba koja je, također, komponirao. Tagora je tvorac i kulture Bangladesha čiju je himnu komponirao, isto kao i himnu zemlje svojih predaka, Indije, pod nazivom "Jana Gana Mana".

Gandhi i Tagore

U jako kvalitetnom dokumetarnom ostvarenju svjetski poznatog indijskog redatelja Satyajita Ray, realiziranog 1961. godine vidi se mladi Tagora kako piše prve stihove, polazi na studije, pa u Veliku Britaniju, gdje je također studirao. Posebno postojanje za čijeg je trajanja "duhovni učitelj" upoznao mnoštvo teskoća ali i susreo najupečatljivije osobe svog doba, poput Gandhija ili Einsteina. Po prvi put na Starom kontitentu, prikazane su arhivske snimke Rabindrantha Tagore, 80. godišnjeg profesora kako slika ili okuplja učenike svoje skole. uvijek sa jednakom voljom, iako je izgubio nekoliko potomaka i suprugu. Tagore je u poznim godinama, prema svjedočenjima onih koji su ga poznavali, uspio prirodi nametnuti vlastiti izraz. Tako je realizirao čuvenu misao Alberta Einsteina "Ideje koje su osvijetlile moj put i uvijek davale nadu u život bile su: dobrota, ljepota i istina"!

To nije zasmetalo velikom poeti i književniku, uploviti i u političke vode pa je opominjo za vrijeme vojne vladavine, kako je Gandhi sklon nacionalističkim ekscesima. Iako je podržavao borbu za neovisnost, Tagore je otvoreno kritizirao "kampanju Swadeshi" koju je započeo Mohandas Karamchand Gandhi, poznatiji kao Mahatma, što znači "velika duša". Naziv mu je dodijelio, nitko drugi nego Tagore.

Einstein i Tagore

Književnikova djela su svjetski poznata i čitana pa su zasjenila Tagorin osobni život. Rodjen 7. svibnja 1861. u gradiću Jorasanko u Calcutti /Bengal/, bio je prvi Azijac kojemu je dodijeljena Nobelova nagrada iz književnosti, 1913. godine. Rabindranath je 14. dijete Sarade Devi i Malharshi Debendranatha Tagore. U 13. godini je objavio prvu poemu nazvanu "Tattwabodhini Patrika". Četiri godine kasnije odlazi u Englesku i studira pravo u Londonu, ali je iz nepoznatog razloga naustio studije, pa se 1880. godine, vratio u Indiju. Na početku 20. stoljeća, početkom 1904. godine, Tagore pokazuje zanimanje i za politiku. Napisao je tražen esej "Swadeshi Samaj"/Naša država i društvo/. Godinu kasnije, započeo je Pokret za nezavisnost, što se suprotstavio prijedlogu lorda Curzona o podjeli Bengala. Ali jako moćan i nasilan sukob hindusa i muslimana ga je sprIječio na veći, politički angažman. Na kraju se Tagore sasvim povukao iz Pokreta nezavisnosti i posvetio učenicima i književnim djelatnostima. Već 1910. objavljuje "Gitanjali" na bengalskom jeziku, a tri godine kasnije djelo je nagrađeno Nobelovom nagradom. Nakon događaja, učenjak se sureće sa Gandhijem ali ne želi sudjelovati u njegovom, političkom pokretu. Započinje svoje svjetsko putovanje: ide na Balkan, Francusku, Njemačku. Posjećuje Tajland, SAD i mnoge druge zemlje.

Pero najvećeg pjesnika Indije zaustavilo se 1941. godine. Na vlastiti rođendan je prestavio djelo "Kriza civilizacije". Razbolio se krajem srpnja i umro 4. kolovoza, iste godine.

Unesco je za ovu rijetku godišnjicu, u prisutnosti poznatih osoba Edgara Morina, Jorgea Edwardsa i U.R.Ananthamurthy, Mireille Fanon Mendès France, Jawhara Sircara, Doudou Diène i Daniela Maximina pokrenuo "Međunarodni Program Forum", uz počasti poetama Tagore, Pablu Nerudi i Aimé Césaire. Oni su unaprijedili poeziju u nezamjenljivo sredstvo razmišljanja, između ljudskih bića i njihove okolice. Po uzoru na njihove djelatnosti i angažiranja, radi prenošenja ideja o zajedničkom postojanju, humanističkom i tolerantnom, međunarodni forum je obradio tri tematske konferencije o emancipaciji protiv ugnjetavanja, ljudskim bićima i prirodi, i odgojnim ulozima. Također je lansirano pet albuma "Gitabeetana" i četiri Tagorinog "Gitanjali" koje je ostvario Shama Rahman.

Akademija-Art.hr
23.09.2011.