Rembrandt, grafika "Djeca"
Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu (
MUO) od 9. prosinca 2008. do 15. veljače 2009. godine, u okviru suradnje sa Starom galerijom Zemaljskog muzeja Joanneum – Alte Galerie am Landesmuseum Joanneum, izlaže ukupno 103 bakropisa Rembrandta Harmensza van Rijna.Kao ni jedan drugi umjetnik prije njega, Rembrandt se bavio bakropisom, a osobito takozvanom suhom iglom (tehnikom dubokog tiska). Obje tehnike razvio je do savršenstva, tako da predstavljaju tiskarski i grafički medij kakav odgovara ovom umjetniku. Njegovi grafički radovi nisu tek skice, studije ili reprodukcije, već umjetnost slike iznimne izražajnosti i umjetničkog duha. Za Rembrandta je bakrena ploča isto što i list papira na kojem crta. Opuštenim linijama, gustim i ujedno hitro povučenim konturama, postiže svoje tipične slikarske učinke svijetlo-tamnih kontrasta.
Rembrandt, grafika "Autoportret"
Rembrandtovo tiskarsko-grafičko djelo predstavlja se u svoj svojoj tematskoj raznolikosti, s ukupno devet područja koju je tvore. U autoportretima umjetnik je na vlastitoj ličnosti proučavao osjećaje, karakterne osobine i povijesnu odjeću. Promatrač tako iz godine u godinu prati Rembrandtove životne
Rembrandt, grafika
dobi, od mladića do starca. Usporedno s tim, brojne inačice portreta iznimnih ličnosti iz amsterdamskog društva pružaju uvid u svakodnevni i poslovni život tadašnjeg vremena. Rembrandt nije imao neku formalnu shemu za portrete, već je svakoj slici neke ličnosti pristupao kao samoj osobi: individualno. U središtu su takozvani «portreti koji govore», koji djeluju kao snimke određenog trenutka iz osobne sfere portretirane osobe.
Rembrandt, grafika "Objava pastirima"
Rembrandtovo brzo, lagano vođenje linije posebno se dobro vidi na studijama likova. S prirodnošću kojoj nema premca i suverenim vladanjem iglom za bakropis umjetnik je crtao prosjake, seljake, starce itd. Te životne likove znao je potom prenositi u povijesne prikaze poput onih iz Starog i Novog zavjeta, mitova ili književnosti. Za razliku od dotadašnje tradicije grafičkog tiska Rembrandt nije stvarao cikluse i nizove. Svaka slika govori sama za sebe i predstavlja razumljiv i poseban trenutak unutar nekog zbivanja. Rembrandtovo bavljenje evanđeljima kulminiralo je takozvanim Listom od sto guldena (dovršenim 1649.), jednom od najslavnijih grafičkih umjetnina uopće.
Rembrandt, grafika "Novi zavjet"
Nasuprot prikazima društvenog života grada s njihovim bogatstvom likova, holandski pejzaži u klasičnom položenom formatu prezentiraju idilični spokoj pitoresknih seoskih kuća i pričaju o životu na selu s mnogo detalja. Ali, Rembrandt se unatoč tome ne pridržava topografske vjernosti. Kombinira različite motive spajajući holandsku nizinu s brdskim krajolikom gornje Italije, premda nikad nije bio u Italiji.
Rembrandt: Autoportret, 1661.
dramatična prezentacija subjekata kao i suosjećanje za ljude, najvažnije su odlike njegove umjetnosti. Nakon 1640. paleta mu postaje više zatamnjena. Najpoznatije njegovo djelo je "Noćna straža" iz 1642. Grafike je radio većim dijelom karijere, od 1626. do 1660. godine. Posljednjih devet godina nije se bavio grafikom jer je zbog financijske situacije bio prisiljen prodati stroj. Ipak, sloboda koju je pružala ova tehnika ostala je osnovom u njegovu radu.
Akademija-Art.hr
