Hrvatski slikar Živko Haramija napustio nas je u 96. godini života, u nedjelju 4. studenog 2018. Ispraćaj će biti u petak 11. studenog u 13:20 na zagrebačkom groblju Mirogoj. Sveta misa zadušnica služit će se odmah nakon pogreba u crkvi Krista Kralja na Mirogoju.
Živko Haramija rođen je 16. rujna 1923. u Cerniku pokraj Rijeke. Gimnaziju je završio u Bjelovaru.
Pojavio kao karikaturist u Koprivama 1939. godine a karikature je objavljivao i Kerempuhu od 1945. do 1947. Po završetku gimnazije bio je mobiliziran u domobrane. Diplomirao je 1949. godine a 1951. godine završio i specijalizaciju M. Tartaglie na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Po završetku studija zaposlio se kao nastavnik likovnog odgoja u Zagrebu, a od 1956. godine, do umirovljenja 1984. godine bio je likovni urednik u »Školskoj knjizi«.
Tridesetak godina bavio se ilustriranjem i opremom knjiga, uglavnom udžbenika, razvijajući jednostavna i maštovita rješenja, stilizaciju i minucioznu izvedbu detalja (Baba Žofa, 1959).
Kao slikar preferirao je tehnike ulja, tempere i akvarela, no stvarao je i u drugim tehnikama – pastelama te je ostavio brojne crteže u tušu, flomasteru i olovci.
Trajno je njegovao figurativni izraz sažetih oblika što najbolje iskazuje njegova slika Zaljev, 1956. U početku je najviše slikao portrete u ulju i temperi, tamnom paletom (Teta Marija, 1958), poslije svjetlijom (Laci, 1980), a u njegovu crtačkom opusu ističu se sažeti autoportreti i ciklus karikiranih bića (Groteske, 1975–80) u kojem se prepleće metaforično i ironično, fantastično i klasično (Na izlazu iz labirinta, 1979).
Od početka 1990-ih slikao je pretežito krajolike u akvarelu, pune svjetla i lirski intonirane (Bijele gromade, 1993), te izlaže cikluse akvarela iz vučanskog jarka, Osora, Istre i Kvarnera.
Izlagao samostalno u Rovinju (1978, 1997), Zagrebu (1980, 1983–84, 1990, 1994, 1996), Čazmi (1990), Osoru (1991), Repišću (1992), Bjelovaru (1995), Trogiru (1998), a skupno, između ostalog, na izložbama ULUH/HDLU od 1955, Likovna radionica (Bjelovar 1983), Sakralne teme (Okić 1993) te na izložbama likovnih kolonija, učestalo rovinjske (od 1963) i primoštenske (od 1979). Ilustracije je objavljivao i u periodicima (Sve oko nas, 1971; Modra lasta, 1983).
Živko Haramija dobitnik je nagradâ »Ivana Brlić Mažuranić« za ilustracije u knjizi Smrt Smail-age Čengića I. Mažuranića (1980) i »Davorin Trstenjak« za ilustriranje udžbenika (1983). Od 1951. godine član Hrvatskog društva likovnih umjetnika.
