Skip to content

Leo Vukelić: A moglo je biti i drugačije

A moglo je biti drugačije
Leo Vukelić
Galerija Knifer
Županijska 30, Osijek
24.4.2026. 19 sati

Na izložbi u Galeriji Knifer, Leo Vukelić predstavlja multimedijalne radove pod naslovom “A moglo je biti drugačije” u čijem se ambijentalnom sklopu dekonstruiraju ‘putopisni narativi’, stvarni i konceptuallni prostori putovanja i mogućnosti drugačije sinteze vlastitih sjećanja na rubne pozicije iskustva.

Prostor izložbe ispunjen je video radovima i artefaktima performansa nastalim na geografskim i simboličkim rubovima — u prostoru nekadašnjeg Aralskog mora i na krajnjem jugu Patagonije. Ti pejzaži, obilježeni ekološkim kolapsom i osjećajem kraja, ne funkcioniraju samo kao lokacije, nego kao mjesta raspada političkih, ideoloških i semantičkih sustava. U središtu rada pojavljuje se figura koja stoji u krajoliku držeći bijele zastave sugestivnih natpisa. Gesta je reducirana, ponavljajuća i lišena narativnog razvoja. Video radovi bilježe isti čin u različitim uvjetima, bez montaže i komentara, ostavljajući ga otvorenim za interpretaciju koja se istodobno proizvodi i odgađa.

Sam naslov “A moglo je biti drugačije” ne funkcionira kao nostalgična konstatacija, nego kao indikacija propuštene mogućnosti i svijesti o neostvarenim ishodima. Rad ne nudi odgovor niti postavlja pitanje. Ostaje unutar prostora u kojem su i značenje i njegova mogućnost već iscrpljeni. Ono što preostaje jest čin — tijelo, zastava i pejzaž ‘nakon poraza’.

Kao sinteza više izložbenih projekata ova izložba također je i vrsta singularne situacije u kojoj autor sabire, estetički reorganizira vlastita iskustva kako bi ih učinio ‘vidljivim’ ne tek kao galerijski izložak već kao dodatak promišljanju i sagledavanju mogućnosti tog iskustva kao preduvjeta neke nove konstelacije vizualnih znakova i uopće de-konstrukcije prakse u kojoj rubnost, krajnost i preostalost zadobivaju karakter počela nove mogućnosti mišljenja.

Leo Vukelić (1972., Zagreb) diplomirao je kiparstvo na Kunstakademie Düsseldorf 2004. godine u klasi Magdalene Jetelove.

Djeluje na sjecištu kazališta i suvremene umjetnosti. Suosnivač je umjetničke organizacije Tigar teatar(2004.), u okviru koje je realiziarao brojne projekte za djecu i mlade te interdisciplinarne umjetničke produkcije. Do danas je ostvario oko 150 profesionalnih kazališnih projekata (scenografija, kostimografija, režija, video i svjetlo), te izlagao na više od 40 samostalnih i brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu.

Od 2006. do 2016. bio je umjetnički voditelj i producent Dječjeg kazališta Dubrava / Narodnog sveučilišta Dubrava u Zagrebu. Od 2012. obnašao je dužnost predsjednika Hrvatskog centra ASSITEJ u jednom mandatu te je pokrenuo međunarodni projekt Europska noć kazališta.

Zaposlen je kao docent na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje predaje na Odsjeku za kreativne tehnologije, Odsjeku za vizualnu i medijsku umjetnost te Odsjeku za kulturu, medije i menadžment.

plus — topla, sunčana klasična knjižnica, ručno rađeno mjedeno nalivpero uz otvoreni laneni rukopis na tamnom orahovom stolu

Snaga autorskog pečata: Zašto neovisna misao i osobni rukopis ostaju najvrjednija valuta

U vremenu u kojemu se sadržaji proizvode na pokretnoj traci i zaboravljaju već nakon nekoliko sati, autentični ljudski glas i promišljen pogled na svijet postaju najrjeđi dragulj. Zašto djela stvorena s osobnim pečatom…

Život, ponedjeljak od 6 — tiha, maglovita povijesna staza parka u zoru krajem studenoga, zlatno lišće na mokroj kaldrmi i toplo jutarnje sunce kroz hladnu indigo maglu

Umijeće tihog prijelaza: Kako kasni studeni priprema ljudsku dušu za svjetlo došašća

Posljednji tjedan studenoga nosi posebnu, gotovo ljekovitu tišinu u kojoj priroda zatvara svoj godišnji krug, a čovjek dobiva rijetku priliku zastati prije blagdanske užurbanosti. Kako ovu tihu prekretnicu iskoristiti za unutarnje pospremanje misli…

stara kamena hercegovačka kuća na staru godinu, toplo zlatno svjetlo iz drvenog prozora, drevna maslina u dvorištu i mirno zvjezdano indigo nebo meta ai (1)

🏛️ ART POSTCARD (15) – MUDROST KAMENOGA PRAGA: „Hajde, smiri se!”

✨ „Nemirno jezero ne može odraziti ni zvijezde ni planinske vrhove sve dok vjetar na njegovoj površini ne utihne. Smiri se – jer mir svijeta oko tebe uvijek počinje u tišini vlastitoga srca.”…

stara kamena hercegovačka kuća na staru godinu, toplo zlatno svjetlo iz drvenog prozora, drevna maslina u dvorištu i mirno zvjezdano indigo nebo meta ai (2)

🧠 UNUTARNJI KOD (16): „Hajde, smiri se!” – Zašto je utišavanje vlastitog nemira jedino stvarno rješenje u svijetu stalne žurbe

U vremenu koje nas neprestano tjera da nešto popravljamo, dokazujemo i tražimo izlaz u ponašanju drugih ljudi, dvije jednostavne riječi izgovorene u tišini staroga hercegovačkog sela nose snagu čitave životne filozofije: „Smiri se!”…

ilustracija za bosnu i hum — srednjovjekovna utvrda iznad tihe rijeke, anđeoska krila nad bosnom i humom, crni rubac sa zlatnim vezom križeva i lebdeći rukopisi sa zlatnim slovcima meta ai

P. Pavlović: BOSNA I HUM

Pero Pavlović BOSNA I HUM Duga i burna je povijest Bosne i Hercegovine. Carstva ikraljevstva na njezinu su tlu dolazila i propadala, a zemljai nebo nad njom su ostajali. Danas smo u začaranomkrugu…

moderna eko arhitektonska zgrada prekrivena bujnim zelenim vertikalnim vrtovima, sa zlatnim svjetlosnim stazama i prozirnim holografskim prikazima pod bistrim plavim nebom meta ai

Europski horizonti i klorofilna arhitektura: Kako neovisni projekti redefiniraju estetski kod kontinenta

Dok se veliki birokratski sustavi i europske ladice suočavaju s administrativnom tromošću i sivilom, transdisciplinarne platforme preuzimaju ulogu predvodnika. Zašto je očuvanje lokalne autentičnosti jedini stvarni štit unutar globalnog matrixa modernog doba? Suvremeni…