Nezamjenjivi tokeni (NFT) – Novi ciklus Ante Barišića

U svom novom ciklusu „Nezamjenjivi tokeni (NFT)” bavim se pitanjem kako se umjetnost i identitet mijenjaju u digitalnom dobu

Miroslav Pelikan

Slikar Ante Barišić, kontinuirano radi na produkciji u digitalnoj tehnici, svaki puta sve više iznenađujući, raznovrsnošću, atraktivnim odabirom motiva i tema, koloristički razigranim rješenjima. Pred nama je novi ciklus iz atelijera dubrovačkog umjetnika Ante Barišića.

Gospodine Barišić, pred nama je novi ciklus „Nezamjenjivi tokeni (NFT)”.

-U svom novom ciklusu „Nezamjenjivi tokeni (NFT)” bavim se pitanjem kako se umjetnost i identitet mijenjaju u digitalnom dobu.

Polazim od ideje da slika više nije samo objekt na zidu, već i podatak u mreži – zapis na blockchainu, trag u kolektivnoj memoriji interneta. Ovim radovima želim pokazati da digitalna umjetnost može imati jednaku težinu, ozbiljnost i emocionalnu snagu kao ulje na platnu, ali da istodobno otvara potpuno nove mogućnosti za razmišljanje o vlasništvu, autentičnosti i budućnosti umjetničkog djela.

NFT su jedinstveni digitalni certifikati temeljeni na blockchainu… Koliko je to blisko današnjem ljubitelju umjetnosti?

-Današnjem ljubitelju umjetnosti NFT je još uvijek relativno nov i često se doživljava kao tehnički ili financijski pojam, a ne kao kulturni fenomen.

U svojoj praksi NFT nastojim približiti kao produžetak klasične ideje originala – kao suvremeni ekvivalent potpisa, pečata ili certifikata autentičnosti. Umjesto da se priča fokusira samo na „kripto“ i tržište, mene zanima što se događa s djelom : kako digitalna slika može postati jedinstvena, kako se može trajno zabilježiti u blockchainu i kako kolekcionar dobije dokaz da posjeduje upravo taj, jedini primjerak.

Drugim riječima, NFT ne mijenja potrebu čovjeka za ljepotom, značenjem i emocijom – on mijenja način na koji tu ljepotu i značenje pohranjujemo, razmjenjujemo i nasljeđujemo . Vjerujem da će, kako se buka oko “senzacije” stišava, ostati ono bitno: ozbiljna digitalna umjetnost koja koristi NFT kao sredstvo, a ne kao cilj.

Što je ključno u najnovijem ciklusu?

-Ključno je istraživanje identiteta u paralelnim, digitalnim svjetovima – kako se čovjek prikazuje, multiplicira i fragmentira kada postaje slika, avatar, podatak.

U formalnom smislu, nastavak je mog dugogodišnjeg eksperimentiranja s digitalnim slikarstvom: slojevitost, geometrija, simbolički kolorit, ali sada povezan s idejom da svako djelo ima i svoj „drugi život“ na blockchainu.

U konceptualnom smislu, ovaj ciklus propituje:

– što znači biti „originalan“ u vremenu beskonačnih kopija,

– može li digitalno djelo imati „auru“ poput slike u muzeju,

– i gdje je granica između čovjeka i njegovog digitalnog odraza.

NFT mi ovdje služi kao okidač za ova pitanja , a ne samo kao tehnološki dodatak.

U novom ciklusu upoznajemo paralelni svijet čovjeka.

-Paralelni svijet koji prikazuje je svijet u kojem čovjek više nije prisutan samo fizički, nego i kao digitalni konstrukt – profil, algoritam, avatar, slika koja nastavlja kružiti i kada njega više nema.

Ti likovi su istovremeno poznati i strani: nose tragove našeg vremena, reklame, društvene mreže, medijske buke, ali su istovremeno i arhetipske figure – gotovo kao suvremene ikone ili mitološki likovi internetskog doba.

Zanima me taj rascjep između tijela i podatka : gdje završava živi čovjek, a počinje njegova digitalna projekcija? U tom smislu, paralelni svijet nije znanstvena fantastika, nego naša svakodnevica – samo je ovdje ogoljena, stilizirana i dovedena do krajnosti.

Likovi koji nose ovaj ciklus kao da su izronili iz reklama.

-To je točno, i to je namjerno.

Reklame su danas jedan od najsnažnijih generatora vizualnog identiteta: one nam govore kako „trebamo“ izgledati, što trebamo željeti i kako se trebamo prikazivati ​​svijetu. Likovi u ovom ciklusu izgledaju kao da su izronili iz tog reklamnog univerzuma , ali su istodobno i njegova kritika.

Koristim jezik reklame – čistu liniju, prepoznatljivu pozu, privlačne kompozicije – ali ga lomim, preuveličavam, uvodim pukotine i disonance.

Na taj način likovi postaju hibridi : napola proizvodi suvremene vizualne industrije, napola unutarnje projekcije, sumnje, strahovi i želje čovjeka koji pokušava pronaći svoje mjesto u tom agresivnom vizualnom svijetu.

Kolor je nešto blaže, odmjeren je.

-U ovom ciklusu svjesno sam ublažio paletu i smirio kolorit kako bih stvorio prostor za tiše, refleksivnije čitanje slike .

Umjesto eksplozivnih kontrasta, koristim odmjerenije, suptilnije prijelaze , jer me zanimao dojam unutarnje napetosti, a ne samo vizualnog šoka. Blaži kolorit omogućuje da simboli, geste i odnosi među figurama dođu do izražaja.

Digitalni medij mi omogućuje veliku kontrolu nad nijansama – mogu „stišati“ sliku, a da ona i dalje zadrži energiju. U tom smislu, ovaj ciklus je zreliji, možda introspektivniji; umjesto da viče, on poziva na promišljanje .

Što je još novo u atelijeru?

-U atelijeru je novo to da sve snažnije spajam svoje dosadašnje cikluse s novim digitalnim mogućnostima – od eksperimentalnog slikarstva i povijesnih tema do NFT‑ai blockchaina.

Radim na tome da svaki projekt ima dvostruki život : fizički (u obliku printa, objekta, instalacije) i digitalni (kao NFT, arhivirani podatak, dio šire digitalne priče).

Paralelno razvijam i istraživački dio rada – bilježim procese, pišem kratke tekstove i radim na tome da se ovaj ciklus ne doživi samo kao „trenutni trend“, nego kao dokument jednog povijesnog trenutka u kojem se mijenja način na koji mislimo, umjetnost, original i vlasništvo.

U tom smislu, moj atelijer je sve manje samo fizički prostor, a sve više laboratorij između ekrana, arhiva i stvarnog svijeta.