Lokrum Ante Barišića

Detalji iz Botaničkog vrta su samo jedan od mnogih ciklusa slika posvećenih Lokrumu

Miroslav Pelikan

Nedavno je slikar u digitalnoj tehnici Ante Barišić, realizirao novi ciklus s motivom jedinstvenog otočića Lokruma kraj Dubrovnika. Umjetnik je u novom ciklusu prezentirao svoj dojam o otočiću prekrasne, čudesne ljepote.

Gospodine Barišić, novi motiv je botanički vrt na otočiću Lokrum kraj Dubrovnika. Što ste Vi pronašli na Lokrumu?

-Duga je to priča. Prije 60 godina dao sam sagraditi brod, ostavio sam Laboratorij u Medicinskom centru i pribavio dozvolu za prijevoz turista brodom. Položio ispit za mornara motoristu i krenuo u privatne vode. Tada je turizam bio u povojima. U to doba izmišljena je riječ  ‘fish picnic’, koju je izmislio Pero Bjelokosić. Bio je to unosan posao, znao sam zaraditi za jedan dan moju godišnju plaću u Laboratoriju. Izlete sam činio uglavnom po Elafitima pa do Cavtata i tu je bio nezaobilazan otok Lokrum. Tadašnji i današnji Lokrum je teško usporediti. Danas je to pitoma oaza, uređena destinacija za domaću čeljad ali i za turiste. Mi iz grada imamo privilegiju da za mali simbolični iznos imamo prijevoz brodom iz gradske luke do Lokruma i nazad. Moja supruga i ja to koristimo godinama i uživamo u ovom raju na zemlji. S obzirom da se sada bavim slikarstvom, Lokrum je neiscrpna inspiracija. Detalji iz Botaničkog Vrta su samo jedan od mnogih ciklusa slika posvećenih Lokrumu.

Doista, otočić izgleda kao pravi raj, no imao je tužnu povijest.

-O Lokrumu je sve napisano i objelodanjeno. Ipak moram priznati, ja sam putovao dosta svijetom, ali nikada nisam vidio ništa tako, neopisivo Lijepo. Naravno bilo je i tužnih događaja u povijesti, ali ja obično uživam u sadašnjosti i primjećujem uglavnom ono najljepše. A marketinške priče prepuštam današnjim ekspertima za turizam, oni znaju što rade i pišu.

I ovom prigodom ističe se jaki ali i odmjereni kolor.

-Moj pokojni prijatelj, slikar Ivica Vojvodić mi je jednom ispričao priču o problemu s vidom. Kad su mu operirali oči, kaže da je progledao i da ne može zamisliti koko je mogao crtati tako jake boje ističući da to sada nikada ne želi ponoviti. Ali baš ti raniji radovi su ga proslavili. Ja ne znam što reći o koloritu mojih radova, ja radim spontano i sve dolazi na neki prirodan način.

Kakvu poruku nosi ciklus Lokrum?

-Ma budimo iskreni, ako nacrtam neku divnu Agavu, Kaktus, Pauna, Stari maslinik ili nešto drugo s Lokruma, ne izmišljam ja toplu vodu, samo želim mojim prijateljima na ‘Fine Art America’ pokazati sve ljepote ovog otočića kako bi im otkrio podneblje u kojem živim. To mi danas nazivamo ‘demokratizacija umjetnosti’. A onu visoku umjetnost s nekoliko kvadrata koji se jedva razlikuju u boji ostavljam drugima, jer ja na tako nešto ne bih želio gubiti vrijeme. 

Slikate isključivo prirodu otočića, nema impozantnih ruševina prošlih vremena.

-Sve sam te ruševine, samostan, dvorac, tvrđavu, portoč ranije nacrtao i objavljivao. Naravno sve je sada u mojoj arhivi. Tko zna, možda jednom dođe i to na red za naš razgovor.

Ne bojite se kletve s Lokruma?

-Ne, Lokrum i ja smo na ‘Ti’ i zajedno dišemo.

Otočić Lokrum prepun je ljepote. Vi ste je prenijeli na svoj način u digitalnoj tehnici.

-Kad sam ja pošao u školu tada nismo imali teke. Nosili smo neke table, pa bi se sve lako izbrisalo. Kasnije u gimnaziji sjećam se da bi nam profesor postavio jabuku na stol kao motiv za crtanje. Prošla su ta vremena. Danas se djeca rađaju s mobitelom u ruci. Svijet se pomaknuo deset svjetlosnih godina naprijed. Europska Unija ulaže stotine milijardi eura  u razvoj Umjetne inteligencije, jer bez digitalnog, svijet je nezamisliv. Ne znam zašto bi ja trpio smrad raznih otapala, šperploča, iverica i lesonita kad mogu sjesti za ekran postaviti virtualno platno ili papir, uzeti kist i boju i početi slikati. Svaki piksel boje računalo zapamti i spremi za ispis. Ali nisam još nikad doživio da otvorim računalo kad se probudim, pa da mi je računalo napravilo neku sliku. To je samo moderan alat sa kojim treba znati slikati i stvoriti svoj stil.