Miroslav Pelikan POMOĆNIK
-Nema ti druge, to je jedina ponuda – tako mi je majka govorila kada mi je Nikola Ocvirk, već čovjek u godinama i s bolesnim nogama, ovlašteni bolnički brijač, ponudio posao, mjesto njegovog pomoćnika.
Bio sam blizu tridesete godine i nisam se poput mnogih odlučio napustiti ovo usnulo, učmalo i dosadno mjesto na vrijeme i otpočeti, kako se govorilo novi život. Živio sam i dalje u roditeljskoj kući, otac mi je nedavno umro i jedino što ću zauvijek pamtiti jest stalno neslaganje, majka nas je uvijek morala miriti. Povremeno sam radio, no rijetko i većinom slabo plaćen, neki mi nisu ni platili jer su smatrali da nisam dovoljno dobro obavio predviđeni posao.
Naravno, nisam se ni oženio. Mutio sam s nekoliko djevojaka no one bi brzo digle ruke od mene, niti jedna me nije vidjela u svojoj budućnosti.
Toga mi je popodneva u središtu grada Nikola Ocvirk rekao.
-To nije loš posao, pogotovo ako nemaš nikakav. Ja ću te svemu naučiti. Budi poslušan i obziran prema pacijentima i vidjet ćeš, život će ti se promijeniti, od lošeg na bolje.
Bio sam zatečen njegovom ponudom.
-Gledaj- nastavio je Ocvirk – jednom mi je tvoj ujak učinio veliku uslugu, nije važno kakvu, ja mu sada uzvraćam. Promatrao sam te i da nije bilo ujaka nikada ti ne bih ponudio mjesto pomoćnika. Nekako si tvrd, nesavitljiv, ne znaš se nasmiješiti.
Majka me je uporno nagovarala.
-Bolje išta nego ništa. Novac je novac. Najgore je kada ga nemaš a mi ga nemamo.
Pristao sam na Ocvirkovu ponudu i sutradan mu se javio… … …
Pročitajte cijelu priču Miroslava Pelikana: POMOĆNIK !
Slika na naslovnici / Taddeo Kuntze: Wandering barber, gvaš na papiru, 24.8 x 29.5 cm, iza 1759., National Museum in Warsaw
