Weisz se majstorski koristi i kolorom i znakovljem u kreaciji čovjekovih duhovnih stanja u življenju jer čovjek sa svojom intimom nepotrošiva je inspiracija
Miroslav Pelikan
Mnoštvo je tema i motiva tretirao slikar Peter Weisz, autor snažne međunarodne reputacije u svom bogatom i plodnom likovnom djelovanju.
Niz ciklusu logično se povezuju i nastavljaju jedan na drugi u tvorbi iznimnog umjetničkog opusa, izlažući ih uspješno na brojnim samostalnim izložbama po doista, cijelom svijetu.
Jedan od motiva koji se povremeno pojavljuje jest i skupina oblika, nedefiniranog karaktera, tijela u promjeni, tragovi, točke, znakovi, simboli, tragovi postojanja čovjeka i njegova dostojanstva, čvrsto utkani u kolorističku kompoziciju, uronjeni u obojani oblak ili more.
Svi su oni međusobno povezani nevidljivim nitima, ne otkrivajući na prvu svoje skriveno, misteriozno značenje.
Je li to ciklus opomena ili osjećaji koji dolaze iz nutrine tijela u teškim situacijama i vode to isto tijelo u neartikulirane postupke?
Weisz slika vjerojatno slutnju koja bubri u našem srcu, sve glasnije odjekujući poput tam tam bubnjeva, njavljujući nešto nepoznato, nešto što nepovratno dolazi, sve bliže i bliže.
Ciklus tajanstvenih oblika koji su skloni metamorfoze ili su čak i sama njezina suština ostavlja duboki trag i u umjetnosti i na gledatelje.
Weisz se majstorski koristi i kolorom i znakovljem u kreaciji čovjekovih duhovnih stanja u življenju jer čovjek sa svojom intimom nepotrošiva je inspiracija.
