Miroslav Pelikan – SAM
Egon Kraus, već pomalo zaboravljeni umjetnik, slikar, u svoje vrijeme tražen i priznavan, u posljednje se vrijeme redovito prepuštao terapeutskim učincima svoga mrtvog atelijera. Dobro poznati prostor ispunjen mnogobrojnim slikama, koje je srećom uspio sačuvati, često je govorio mada je istina bila drugačija, naime, s njim su ostale one slike koje nije uspio prodati niti uz simboličnu cijenu, dakle, dobro poznati prostor u kome se nesputano kretao, evo, već gotovo pedesetak godina. Atelijer se nalazio na tavanu, na broju 52 u Strmoj ulici., na samom ulazu, podno srednjovjekovnih vrata, na ulazu u Stari grad.
Egon nikada nije preslagivao slike, tražeći nevidljive poveznice, ponekad bi tek neku od njih dodirnuo, no bez odviše sentimenta i zavalio se u ugodni naslonjač ispod velikog sjevernog prozora, gledajući prema dva štafelaja, veći i manji, na sredini atelijera. Oni su bili odavno prazni, ostaci boje na drvu suhi i tvrdi.
Istina, ponekad bi stavio dva pripremljena, grundirana, nevino bijela platna na štafelaje, misleći kako ga ta pusta, duboka bijela praznina privući, svojom magnetskom snagom tajanstvenosti, na barem inicijalne poteze koji bi mogli uroditi plodom, slikom, što uz njegovo iskustvo i vještinu ne bi bilo čudno. No, to se nije dešavalo. Već je i zaboravio kada je posljednji put uspio dovršiti sliku i bio s njom zadovoljan , koliko, toliko.
Kraus nije bio sitničava osoba, ni pretjerano zahtjevni slikar, puštao je često da se slike oblikuju, on bi rekao, same. Slike su se po Krausu same rađale, tek uz tehničku pomoć slikara.
Pročitajte cijelu priču Miroslava Pelikana: SAM
