Miroslav Pelikan SLUČAJNI SUSRETI
Puka slučajnost dovela ga je po redakcijskom zadatku u lijepi, povijesnim epohama iskrižani grad na obali mora. Morao je obaviti dva razgovora s lokalnim umjetnicima, slikarom i kiparom, a koji su trenutno bili angažirani na obnovi crkvice iz ranog srednjeg vijeka.
Crkvica je davno podignuta na uzvisini nedaleko grada i nekako se je uspjela očuvati kroz mnoga stoljeća no ona su na njezinom nježnom tijelu ostavila duboke brazgotine.
Crkvica je doista oronula i valjalo ju je spasiti od urušavanja. Renoviranje je išlo dobro, restauratorski zahvati pomalo su vraćali stari, prvotni sjaj.
Međutim, u razgovorima, niti jedan, ni slikar, ni kipar, nisu rekli ništa osobito, bolje su im u ruci ležali kist i dlijeto nego mikrofon.
Ipak nekako, nakon autorizacije, razgovori su bili zgotovljeni, garnirani s nekoliko fotografija što ih je novinar snimio u crkvici i u njezinoj okolici.
Protekle je dane novinar većinom provodio u hotelskoj sobi. Smještaj nije bio loš.. hotel poluprazan, pa mu je soba nudila potrebni mir oko dovršenja razgovora.
Popodne je konačne verzije razgovora zajedno s fotografijama poslao e mailom u redakciju, zadovoljan učinjenim.
Izašao je iz hotela, oslobođen obaveze i odlučio prošetati obalom. Promatrao je privezane brodove, užurbane pokrete na njima, galebove koji su letjeli između plovila.
Pročitajte priču Miroslava Pelikana SLUČAJNI SUSRETI !
