U zasluženu mirovinu MiG-ovi će za manje od tri godine. Dok odbrojavaju i čekaju nove avione, piloti na njima ne lete dovoljno. Dežuraju u slučaju da na nebu treba presresti tuđi zrakoplov sumnjivih namjera. “Ja se divim pilotu koji se s eventualno 20 do 30 sati godišnje na MIG-u uopće usudi sjesti u MIG”, kaže umirovljeni pilot HRZ-a Ivan Selak. Pet puta više u svim uvjetima bilo bi idealno. Ne samo da nisu dovoljno uvježbani već je i onih željnih akcije sve manje. “Nije bio toliki interes jer je bila neizvjesna sudbina zrakoplovstva. Ljudi nisu htjeli ulaziti u sustav jer nisu znali koliko će to trajati, pa su se snalazili drugdje, bez obzira što su imali afinitete”, rekao je Danijel Borović, također umirovljeni pilot HRZ-a. “Koliko mi imamo pilota koji su mlađi od 30 godina bolje da ne govorim, nemojmo o takvim podacima. Koliko ih je preko 40 – previše!”, kaže Borović. Dodaje da će treba poraditi privlačenju novih ljudi, pogotovo mlađih. Jer uz 12 borbenih aviona koje država kupuje zrakoplovstvo bi trebalo imati dvostruko više pilota. Hoće li na njima imati tko letjeti i koliko ih je sada u sustavu?
