Igra i kretanje čudesnih svemirskih tijela i ovdje je prisutna, no energetski naboj je nešto niži, slabiji u usporedbi s ciklusima od prije
Miroslav Pelikan
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikar iznimnog i zanimljivog opusa ulja i akrila, uglavnom na većim i velikim formatima platna, vječni tragač za poticajnim i izazovnim motivima, neumorni istraživač osobina boja, slikar Mladen Žunjić , nedavno je predstavio novi ciklus tekućih ulja i akrila u kombiniranoj tehnici na formatu platna 120 x 100 cm.
U novom ciklusu prevladavaju ovalni oblici iscrtani u krugovima iznad spleta raznolikih formi istaknutih dominantnih boja, plave, ljubičaste, crne, smeđe, zelenkaste.
Motiv bi se mogao nazvati Pogled u središte svemira.
Igra i kretanje čudesnih svemirskih tijela i ovdje je prisutna, no energetski naboj je nešto niži, slabiji u usporedbi s ciklusima od prije.
Svemir se smiruje, energija se umjereno giba, gotovo kontrolirano.
I boje su mekše, nježnije, prozirnije, pomalo letargične.
Uznemirujući vrtlozi crnila tek se naziru, u početnoj su fazi formiranja i svemir može biti miran jer se još dugo ništa neće dogoditi, tek malo prelijevanje sličnih boja s jedne pozicije na drugu.
Ciklus tekućih ulja i akrila Mladena Žunjića vrlo je odmjeren, fino definiran i dobro promišljen i u ideji i u realizaciji.
Gledajući novi ciklus Mladena Žunjića prisjetio sam se sjajnog filma Blow up (1966.) talijanskog redatelja Michelangela Antonionija.
