Ritam silovitih kretanja ključni je element Šiblovog slikarstva. S njegovih slika, ulja, akrila, miješanih tehnika na platnu odjekuju bubnjevi, nadražujuća i nadahnjujuća glazba za njegove plesače, figure u pokretu
Miroslav Pelikan
Novonastali ciklus figura u pokretu istaknutog akademskog slikara Duška Šibla, autora iznimnog opusa, cijenjenog i prihvaćenog i od kritike i od javnosti, ukazuje na prisutnost određenih promjena. One nisu izrazite i ključne ali naviješćuju vrijeme metamorfoza.
Uz već poznati snažni i vatreni kolor Šibl je kreirao nekoliko miješanih tehnika s već pznatim, donekle izmijenjenom motivikom.
Njegovi žestoki, istodobno i agresivni i suptilni plesači, pripadnici sustava motiva figura u pokretu, polako se mijenjaju i postaju u jednako čudesnom gibanju, šamani, vračevi, druidi, vladari prolaza do podzemnog svijeta, sličnih gesti i usporedivih kretnji.
Troglave, dvoglave figure ili gusto zbijena tijela u odsjaju plamena, žene maskiranih lica, ispunjavaju prostor užurbanim i grčevitim koracima, okretima, uz glasnu pratnu neartikuliranih glasova.
To je svijet na rubu, na ulazu u tajno i skriveno, korak do istinske magije.
Stvarno tijelo pretvara se u gotovo nestvarno, rasplinuto sjećanje na život iz koga se istupilo i ušlo u tamni, mračni prostor nepoznatoga.
Ritam silovitih kretanja ključni je element Šiblovog slikarstva. S njegovih slika, ulja, akrila, miješanih tehnika na platnu odjekuju bubnjevi, nadražujuća i nadahnjujuća glazba za njegove plesače, figure u pokretu.
Svijet nezaustavljivih, neprestanih kretnji, gdje jedan pokret rađa drugi, uronjen u smioni i odlučni kolor, dopunjujue se novim licima, novim preobrazbama.
