Nedavno je ugledni zagrebački nakladnik Fraktura objavio osebujnu prozu, roman suvremene splitske književnice Marije Andrijašević, Zemlja bez sutona, na nekih 250 stranica, što je fino odmjerena dužina za nestrpljivog aktualnog čitatelja
Miroslav Pelikan
Roman govori o povratku Glorije, biologinje u rodni kraj Dalmatinske zagore, susretanje s Jadranom i njegovom kćeri Altom, s vlastitom prošlošću i svojim ocem, sve premreženo ambijentalnim zapisima, dirljivim doživljavanjima prostora, prirode, bilja, ljudi, meteo uvjeta, svjetla, mraka, zvukova i mirisa.
To divno osjećanje iskonske pripadnosti kamenu na kojem su rođeni i njezini preci, proteže se cijelim romanom i svaki će se čitatelj tada sjetiti elemeneta osobnog porijekla, prošlosti koju je većinom zaboravio ili odbacio i utopio se u struju novoga, sasvim drugačijega.
Fina proza o prošlosti iz koje izranjamo ,o suočavanjima, dragih i onih koji bi uvijek izbjegavali i nerado se toga prisjećali, a još manje susretali, o vremenu koje ovdje u pradomovini nekako drugačije promiče, o potisnutim emocijama.
Valja hrabro zaroniti u polagani, usporeni svijet sjećanja i dojmova Marije Andrijašević i iskreno mu se iznenaditi, posve začuđeni.
