ŽIVOTNI CIKLUSI – otvorena izložba MARINKA JELAČE

Inspiriran bogatstvom i ljepotom života te njegovim beskrajnim oblicima i bojama, Marinko Jelača utjelovljuje cikličnost života u nizu gravura u boji na lesonitu

Sonja Švec Španjol

Priroda je oduvijek predstavljala jedinstveno okruženje u kojem pojedinac dolazi u doticaj sa samim sobom. No, danas živimo u svijetu gdje se kao prioritet nameće zgrtanje materijalnih dobara, dok su nematerijalne vrijednosti potisnute i zatomljene duboko u nama. Nerazdvojiv odnos čovjeka i prirode, koliko god bio narušen u suvremeno doba, potvrđuje se uvijek iznova kroz niz najrazličitijih manifestacija. Marinko Jelača započinje proces preispitivanja čovjekovog odnosa s prirodom u ciklusu grafika unutar kojeg pronalazi prostor za promjenu i istraživanje, ali ujedno i mogućnost ostvarenja unutarnjeg mira.

Inspiriran bogatstvom i ljepotom života, te njegovim beskrajnim oblicima i bojama, Marinko Jelača utjelovljuje cikličnost života u nizu gravura u boji na lesonitu. Kontinuirano rađanje novog i drugačijeg pruža beskrajne mogućnosti u interpretaciji kruga života. Oblikujući niz matrica na kojima bilježi subjektivnu interpretaciju osobnih doživljaja, iskustava i emocija umjetnik stvara rapsodiju boja i oblika koji bude reminiscenciju na arhetipske forme. Vrijeme prolazi i život se mijenja, a u skladu s njime Marinko Jelača reagira na promjene i nova iskustva. Matrice kao temelj stvaranja koje, kako sâm umjetnik kaže, imaju “isti, a možda i veći značaj od samog otiska na grafičkim listovima”, postaju glavni fokus ciklusa. Iako su matrice sredstvo u procesu nastanka (dok se završnim radom smatra otisak), upravo u njima leži bogatstvo kreacije i oblikovanja, a tragovi samog djelovanja metafora su života u nastanku. Tako postupci tijekom stvaralačkog procesa postaju odraz života i nas samih – sa svim prednostima i nedostacima. 

Na svečanom otvorenju, uz poštivanje svih epidemioloških mjera, voditeljica Galerije Prica Nikolina Šimunović pozdravila je sve prisutne i predstavila umjetnika, kustosica izložbe Sonja Švec Španjol je predstavila izložbu, umjetnik Marinko Jelača se zahvalio svima na dolasku i podršci, a posjetiteljima su se obratili u ime Grada Miran Šoić, predsjednik Gradskog vijeća Grada Samobora, a ispred Županije predsjednica Županijske skupštine Zagrebačke Županije Martina Glasnović koja je i službeno otvorila izložbu.

Vođen zen filozofijom koja nalaže kako istinu možemo otkriti samo ako prestanemo oponašati i počnemo ozbiljno istraživati, te nikako ne odustanemo od traženja odgovora na temeljna životna pitanja i izazove, Marinko Jelača posvećuje se istraživanju života kroz umjetnost prepuštajući jarkim toplim bojama i zemljanim tonovima da emaniraju bilo života. Na pitanje “Što je to život?” umjetnik odgovara ciklusom koji dijeli u nekoliko tematskih cjelina: uterus, godovi, sacra, anima i homo unutar kojih interpretira postulate života. Pulsirajuće titrave linije i plohe kroz koje kola život formiraju arhetipske oblike koji bude reminiscenciju na odveć poznato, blisko, a opet nepoznato, jer smo se godinama, desetljećima i stoljećima sustavno distancirali od počela. Splet formi, oblika i likova koji poput negativa izviru iz površine zasićene jarkom narančasto-crvenom ili žuto-zelenom magmom naznaka su obrisa ljudskih likova, ptica, riba, ali i prethistorijskih bića o čijem smo postojanju spoznali putem fosilnih ostataka. Uterus kao simbol plodnosti, zaštite i snage ukazuje na neraskidivu sponu između ljudskih bića, ali i čovjeka i prirode. Životni godovi koncentričnim krugovima predočuju stupnjeve bitka, dok anima i homo ukazuju na nemogućnost određivanja granice između umjetnosti i života, čovjeka i prirode, te prirode i umjetnosti. Marinko Jelača ne opisuje već likovno bilježi utiske života kroz motiv ptice kao simbola duše, vodenih stvorenja kao božanstava, ribe kao simbola života i mudrosti, te čovjeka kao personifikaciju svemira u malom. Kroz tematske cjeline javljaju se objedinjujući elementi: srce odnosno pojam duhovnog i osjećajnog središta ljudskog bića, trokut kao znak trojnosti (tijelo, duša i duh), te krug kao simbol savršenosti, homogenosti i cikličnosti života.  Dinamične kompozicije nizanjem linijski povezanih likova i formi djeluju poput kodiranih slika – što ih dulje promatramo, to se više otvaraju pojedini oblici i sadržaji. Ritam prikaza je potenciran izmjenom dominantnog linijskog crteža te mrljastih ploha ispunjenih bojom. Ljudske i životinjske figure djeluju praiskonski – kao da su preuzete iz nekih drevnih zapisa. Forme bude reminiscenciju na kolektivno sjećanje svojim prepoznatljivim elementima, no potom se stapaju ili rastaču u apstraktne oblike koji su poveznica s ondašnjim, podsvjesnim i nematerijalnim. Naglašeno je vertikalno gibanje koje ukazuje na povezanost neba i zemlje, duhovnog i tjelesnog, čovjeka i prirode, prirode i umjetnosti. Apstraktne forme su razvedene i kompleksne poput nutrine bića odnosno njegove duše.

Na izložbi posjetitelji mogu razgledati selekciju recentnih radova – gravura u boji na lesonitu, ali i matrica objedinjenih pod nazivom “Životni ciklusi” od kojih je veći broj radova na izložbi po prvi put predstavljen javnosti. Izložba ostaje otvorena do 31. 12. 2021.

Niz tematskih ciklusa zaokružuje cjelina Sacra circulus vitae kao utjelovljenje ljudske duhovnosti. Likovna interpretacija ljudske potrebe za pronalaženjem krajnjeg smisla i svrhe u životu izražena je kroz kompozicije s centralno postavljenim motivom – ljudskom figurom ili elementom križa koji emanira unutarnju energiju. Linije koje se račvaju od središta prema uglovima definiraju dubinu prostora i bude asocijacije na unutrašnjost crkve ili svetišta. Marinko Jelača unutar ove cjeline često koristi križ kao simbol vjere i nade, ali i kao element sinteze u kojem se sastaju nebo i zemlja te isprepliću vrijeme i prostor. Križ razjašnjava misterij središta, on je širenje i zračenje, ali i skupljanje i ponavljanje te ukazuje na put povezivanja nužan za ostvarenje unutarnjeg mira tj. mira duše kao osnovnog preduvjeta za rast i sazrijevanje. 

Sve tematske cjeline međusobno su povezane i isprepletene te usmjerene na istraživanje onog unutarnjeg (“Pulsiranje energije”, “Unutarnji zapisi”, “Zapisi vremena”, “Emisija unutarnje energije”). Kružne forme u pojasevima objedinjuju elemente iz navedenih ciklusa, dok samo središte ostaje prazno. Središte kružne forme predstavlja ono što je na prvu nevidljivo, ali čini našu duhovnu bit tj. srž našeg postojanja. Marinko Jelača uzima motiv kruga kao simbol vremena i savršenog gibanja bez početka i kraja kojim objedinjuje sve teme unutar ciklusa utjelovljujući pritom “krug života”. Različita strujanja, gibanja, kretanja, ključanja i pulsiranja unutar oblikovanih formi potiču napuštanje pretpostavljenog i očekivanog i zalazak u neistraženo. Slično kao što to čini i haiku poezija – ona inicira i postavlja pitanja, ali ne daje konačne odgovore. Intuitivan uvid u bit stvari interpretiran u nizu vanrednih matrica navodi pojedinca na traženje odgovora unutar sebe, a hoće li u tome uspjeti ostaje na pojedincu i njegovoj hrabrosti te mogućnosti da sâm dovrši započetu likovnu misao.

Marinko Jelača rođen je 1954. godine u Splitu. Diplomirao 1985. godine kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti Sarajevo kod profesora Alije Kučukalića. Njegov rad je godinama baziran na grafici (suha igla). Osim grafičkog tiska bavi se i drugim tehnikama: gravura na drvu, skulptura, pastel, terakota … Izlagao na više samostalnih izložbi i mnogim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu (Tokio, Rim, Beč, Graz, Kopenhagen, Ljubljana, Vallarius) … U statusu samostalnog umjetnika, pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, kao umjetnik sa značajnim doprinosom za kulturu je od 1993. godine. 2012. godine učestvuje u Vallaurisu u radionici keramike, a u sklopu “Festivala Hrvatske u Francuskoj“ u organizaciji Ministarstva kulture RH sa još troje naših keramičara (Ivančić, Salvaro, Horvat).