Marko B. Pandurević
1.
ja sam lutala.
ti si mi put pokazao.
ja sam ljubavlju umrla.
ti si me ljubavlju svojom
Uskrisio!
2.
evo opet učim biti sretan
ovaj puta te molim
ne smetaj mi
i ne uznemiruj me
(ako me voljeti ne želiš)
dok uživam u ovoj ljepoti.
3.
ruke naše ljubavi
bijahu
prepune
kamena
teškog, od grijeha
i nevjera naših.
samo smo čekali
riječ I djelo
da ih počnemo bacati
po drugima
to teško kamenje naših grijeha
4.
kada pogledam
oko nas
i oko granica naše ljubavi
vidim
samo ruševine
koje ostavi
borba naših srdaca
razbacane
po ljepoti od života.
5.
poslao sam
jučer popodne
preporučeno
na tvoju adresu
sve one ožiljke
i sve rane
sve moje suze
sve boli
koje si grubošću svoje ljubavi
ostavljala u mome srcu.
sve sam to skupio u jedan paket
i sve ti to poklanjam
i šaljem
kao vječnu uspomenu
i dar nepovratni.
