Prisjećanje Duška Šibla na davna londonska vremena

Sjećanje na Nancy Franks

Da, doista, vrijeme nezaustavljivo protječe, nitko ga ne može pobijediti, savladati, preskočiti lukavstvom, brzinom, srećom, smjelošću, ono je oduvijek zaista nepobjedivo, bez obzira što činili i makako se trudili

Miroslav Pelikan

Ipak, ponekad se sasvim iznenada susretnemo s predmetom iz davne ili nedavne prošlosti, suočimo se s sačuvanim trenutkog vremena i naglo počnu navirati sjećanja.

Tako se se i akademski slikar Duško Šibl prije kratkog vremena iznova susreo s Nancy Franks, djevojkom iz Texasa, s njezinim portretom.

Šibl se sjeća da je Nancy Franks bila manekenka u Londonu u sedamdesetim i osamdesetim godinama prošloga stoljeća.

„Krajem sedamdesetih živio sam u londonskom Chelseau, gdje smo moj prijatelj Roger i ja dijelili stan koji je ujedno bio i moj atelijer. Tu se skupljalo šareno društvo, a među ostalima i vrlo atraktivna,simpatična djevojka iz Texasa, koja se u Londonu bavila manekenstvom, a imala je strpljenja i volje pozirati meni, nadobudnom studentu slikarstva u vječnoj potrazi za modelima. Budući da sam u to vrijeme bio impresioniran njemačkim slikarstvom dvadesetih godina prošloga stoljeća, lijepa Nancy na mojoj slici ima švapski štih, ali to njoj nije ni najmanje smetalo i bila je oduševljena svojom europskom verzijom.

Na jednoj se fotografiji vidi kako slikam jednu drugu svoju muzu, Novozelanđanku Gillian, na žalost, tu sliku nemam.

Iz tih vremena sačuvan je i portret Rogera. Nancy i Roger su ulja na platnu, u prirodnoj veličini, 150 x 100 cm.

Na jednoj su slici tipovi koji su se u ono doba motali po King*s i Fulham Roadu u Chelseau i ponekad dolazili u moj atelijer, možda više spadaju u ciklus Noćnih ptica, bili su dio tadašnje londonske sene. Ulje na platnu 120 x 90 cm.