U sklopu izložbenog programa udruge Drugo more, u četvrtak 13. svibnja u Galeriji Filodrammatica (Korzo 28/1, Rijeka) španjolski umjetnik Mario Santamaría otvorit će multimedijsku instalaciju Nestabilne infrastrukture i zečje rupe, koja tematizira prostornu i vremensku materijalnost inače nevidljive internetske infrastrukture
Dubravko Matanić
Zbog važećih epidemioloških mjera koje ograničavaju okupljanja velikog broja ljudi u zatvorenim prostorima, otvorenje će od 18 do 20 sati uz prisutnost autora proći bez službenog protokola i predstavljanja.
Dok u internetsko doba služe kao oznaka za teme koje korisnika navode na sumanuto klikanje poveznica i satima ga vežu za ekran, zečje rupe se tradicionalno smatraju tajnim prolazom koji povezuje dvije različite dimenzije; najpoznatiji primjer iz književnosti zasigurno je priča o Alisi, autora Lewisa Carrolla, koja je u zemlju čudesa prvi put ušla upravo kroz zečju rupu. Koristeći tu metaforu, Santamaría istražuje fizičke manifestacije podataka i informacija, propitujući je li umreženi prostor doista različit od materijalnog i oslanja li se na drugačije poimanje prostora i vremena.
U središtu instalacije, okomito okrenuti televizijski ekran prikazuje neobičnu snimku srne koja luta podatkovnim centrom, okružena serverima, kabelima, lampicama i neonskim svjetlima. Budući da se radi o zgradi koja sadrži osjetljivu informatičku opremu o kojoj ovisi učinkovito funkcioniranje internetske mreže, takvi bi prostori trebali biti izrazito nepristupačni i hermetički odvojeni od vanjskog svijeta. Autor se stoga pita – kako je to plašljivo biće uopće tamo dospjelo?
Za potrebe instalacije, umjetnik je dizajnirao mrežni usmjerivač koji se sastoji od ožičenih crnih cijevi. Pružajući se ispod postavljenog uzdignutog poda, koji se u podatkovnim centrima obično koristi za skrivanje kabela, cijevi tog rutera tvore otvorenu internetsku mrežu koju posjetitelji mogu pronaći i identificirati po ikoni „🕳”.
Mreža „zečja rupa“ programirana je za slanje signala na različite zemljopisne lokacije prije dolaska na mjesto izložbe, tražeći maksimalnu moguću rutu koju dopuštaju mrežni protokoli. Time se nakuplja određena količinu kašnjenja, koje postaje vidljivo u drugom video uratku, prikazanom na dva ekrana. S izričitim pozivanjem na djelo Savršeni ljubavnici Felixa Gonzalez-Torresa iz 1991., rad predočava materijalnost digitalnog vremena, koju se obično ne primjećuje jer nam se čini da podaci putuju u trenu. Time autor naglašava da smo s pojedinim nevidljivim infrastrukturama itekako u fizičkom, tjelesnom odnosu, iako nam primjerice „bežični“ prijenos i pohrana podataka „u oblaku“ često remeti takvu perspektivu.
Baveći se temama digitalizacije, mreža, infrastruktura, tijela i algoritama, Mario Santamaría u umjetničkom radu koristi različite medije, poput fotografije, videa, performansa, web stranica i intervencija na internetu.
Godine 2016., autor je „trasirao“ podatke svoje web stranice kako bi pratio njihovo kretanje od svog poslužitelja u Italiji do zaslona vlastitog računala u Španjolskoj; zatim je slijedio taj put, putujući od Barcelone do Bergama kroz Švicarsku, Stockholm, Milano i Perugiu. Za putovanje koje podaci prijeđu u 50 milisekundi trebalo mu je četrnaest dana; ako ga se promatra iz ljudske perspektive, to je putovanje apsurdno i nelogično jer nije nimalo linearno, ali živopisno vizualizira infrastrukturu duž koje se podaci kreću. Sa sličnom namjerom, Santamaría od 2018. godine na raznim mjestima organizira „Internetske ture“, vodeći grupe ljudi po gradu u potrazi za čvorovima lokalne mreže.
Radove je između ostalog izlagao u MACBA i Fundació Antoni Tàpies u Barceloni, ZKM Karlsruhe, WKV Stuttgart, Edith-Russ-Haus Oldenburg, CENART Mexico, Arebyte London, Münchner Stadtmuseum, Das Weisse Haus Vienna i na bijenalima u Solunu, Havani i Lyonu.
Nakon otvorenja, izložba ostaje otvorena do 4. lipnja, od ponedjeljka do subote od 16 do 20 sati. Ulaz je slobodan, uz obavezno pridržavanje važećih epidemioloških mjera.
Više informacija doznajte na internetskoj stranici Drugog mora.
