Nadja Brečević – SORRY, MUM, BUT IT LOOKS SO SHARP

Uspostavom režima nepušenja, u mnogim državama svijeta pušači su izloženi diskriminaciji

Gradska galerija Fonticus Grožnjan, od 7. kolovoza 2020. (u 20 sati)

POGROM PUŠAČA

Fotografski projekt Nadje Brečević nameće dvije asocijacije koje ona svjesno obrađuje kako bi došla do rezultata koje podastire. Jedna je portret kao zabilješka trenutka stanja osobe, a druga je problematiziranje proganjanja pušača u suvremenosti. Uspostavom režima nepušenja, u mnogim državama svijeta pušači su izloženi diskriminaciji.

Potrebno je reći da je autorica rođena Šveđanka iz Stockholma, s roditeljem porijeklom iz naših krajeva. Švedska je uvela „konačno rješenje pušačkog pitanja“. Na snazi je zabrana pušenja i na otvorenom. Zabrana se odnosi čak i na e-cigarete. U tom svjetlu, radovi Nadje Brečević hrabra su provokacija tamošnjeg, ali i svih ostalih prisila određivanja načina života ili navika ljudi. Od 2004. u Europi, pušači su osobe drugog reda. Ako se zabranjuje pušenje pitamo se što je sljedeće? Hoće li biti zabranjeno jedenje krafni, glasno smijanje, pjevanje u WC-u, samo zato jer to nekome smeta?
Ovom se pitanju, logično, pridružuju najnovije zabrane. Kao opravdanje navodi se „nevidljivi neprijatelj“ virus. I ovo maltretiranje stanovnika globalnih je razmjera. Ova izložba iskazuje umjetničin doživljaj na rubu vidovitosti. Jer, ispražnjeni su javni prostori i zabranjena bliska komunikacije. Propisuju se maske za lice iako one nemaju znatnu funkciju. U eri smo nasilne dezintegracije subjekta, nestanka Ja kao uporišta pojedinca. Blokiranje života strašan je rezultat uljudbe u kojoj pojedinac više nad ničim nema ovlasti, čak – ni nad vlastitim tijelom. Tako zapadni način funkcioniranja, ponovno postiže cilj: Umanjiti slobode, frustrirati građana, probuditi mu grižnju savjesti. Dekretom se ukidaju prava pod izgovorom zaštite sigurnosti.
Ako se vratimo temi ovog projekta, pušenje je u najstarijim kulturama/civilizacijama, uz običaj, imalo obredno značenje. U Kolumbovu dnevniku (1492. god), opisano je kako Indijanci motaju list duhana i pale ga s jedne strane, a s druge uvlače dim. Prvi pušači u Europi su Kolumbovi mornari, a Španjolci prvi Europljani koji već 1595. uzgajaju duhan u prekomorskim kolonijama, te ga nude u Europi, gdje je pušenje postalo popularno. Danas su pušači prognanici. Pokazuje se da je ova zabrana uništila društveni život u javnim prostorima, kavanama, restoranima.
Pušenje skraćuje jedino cigaretu. Jer, nema relevantnih ni uvjerljivih podataka o štetnosti pušenja duhana. Razotkriveni anakronizam globalizacije zapravo je osiguravanje velikim korporacijama da čine što žele. Tzv. znanstvena ispitivanja ograničavaju se na urbane, zapadne lokacije gdje su ljudi izloženi stalnom stresu, npr. prekarni rad i gdje se konzumira tvornički dorađen duhan. Osim toga, tu je i dim auspuha automobila, zračenje rutera, odašiljača, električnih instalacija, negativnih energija buke, neželjenih susjeda. Država koja propisuje rigidne zabrane je prijetvorna, jer ako brine za zdravlje stanovnika, zašto se ne bavi klimom, GMO proizvodima, smećem? Pitamo se što je sa štetnošću alkohola ili energetskih napitaka. Tu je industrija mesa, povezana s lancima brze prehrane, uvijek profiterskih grupacija. Upitna je i farmacija: što je s kemijskim pripravcima za opuštanje čije je konzumiranje legalno? Konzumenti nabrojanog nisu prognanici. Nakon svega, ispada da je utjecaj duhanskog dima na zdravlje minoran.
Stručnjaci kažu da male količine nikotina imaju povoljno djelovanje na ljudsko tijelo jer stimuliraju mozak, da pušenje cigareta nosi smirenje, osjećaj sigurnosti. Većina pušača prvi put zapali u tinejdžerskim godinama kao svojevrsni znak odraslosti, prihvaćanja među vršnjacima. Navika koja je nekoć smatrana iskazom osobnosti, seksipila, dobrog zdravlja, danas se smatra nezdravom i nepoželjnom. Ipak, odluku treba prepustiti pojedincu. Jer, pušenje ipak nije radioaktivno, i uz konsenzus, može se prostore podijeliti na pušačke i nepušačke. Svako može birati. Sve ostalo je holokaust pušača.

Možemo se složiti sa strukovnim mišljenjem da pušenje nije razarajući tip ovisnosti, ali je ipak ovisnost. Ona se ogleda u ritualu i navici. Ali, za razliku od alkoholičara ili narkomana, pušači ni po čemu ne odskaču u svojoj prilagođenosti u društvu, jednako su sposobni, koncentrirani, na poslu dobro funkcioniraju. U vrijeme nametanja reklamokracije, smanjivanja individualne bitnosti, pušenje možemo prepoznati u kategoriji tihe neposlušnosti perfidnom nametanju stila ponašanja.
Na ovom tragu, Nadja Brečević realizira kolekciju odličnih portreta. Iako je zabranjeno promovirati ideju pušenja, artistički projekt uvijek smije izlaziti iz konvencija ili zadatosti. Već na prvi pogled jasno je da su radovi tematski ujednačeni, uz manja odstupanja od kanona kojeg si autorica zadaje. Nadja zna da je lice temeljna oznaka identiteta. To je dio tijela po kojemu razaznajemo pojedine ljude. Drugi dijelovi tijela ne nose toliko individualnosti. Na licu se iščitavaju geste našeg unutarnje stanja, ali, ono može ponijeti i željenu grimasu. Radi se o propitivanju forme i raspoloženja te odnosa s ozloglašenom djelatnošću. Radovi nude motiv glave, lica, ruke, cigarete. Uz njih, tu su, kao akcenti propitivanja, fotografije potrošenih cigareta, čikovi. To su očito situacije gdje nije organiziran prihvat čikova, gdje nema pepeljare, čikobernice. Isto je i s bilo kojim smećem.
Bitna stavka ove izložbe iskazan je smisao za likovnost. Mlada umjetnica uspješno bilježi neponovljivost trenutaka. Nadja nam predstavlja osobne situacije, individualna stanja različitih aktera koja je teško zabilježiti bez talenta i znanja. Jer, portret je odgovorna tema za sve tehnika oblikovanja. Možda čak najteže fotografima jer, u suvremenosti vlada inflacija fotografije, posebno na društvenim mrežama. Nadia se ne zadovoljava prikazom ob/lika, već napor usmjeruje ka bilježenju psihološkog stanja. Podastrta lica uvijek su zaustavljena u trenutku njihove osobne situacije uz odnos s cigaretom. Autorica ih prikazuje u prostorima ili na otvorenom, najčešće same, ponekad u formi diptiha. Jedan snimak je bez, a drugi s upaljenom cigaretom. Nameće se pitanje: je li nam privlačnija/zanimljivija nepušačka ili pušačka verzija iste osobe? Ovaj drugi uvijek nosi znakove opuštenosti.
Umjetnica bilježi sudionike realnog vremena. Neki akteri gledaju u nas, a neki ne. Skoro svi imaju svijest da ih netko snima. Umjetnica pažnju posvećuje njima samima i doživljaju njihovih trenutaka zabranjivane aktivnosti: pušenja. Nameće se dojam životnosti, realnosti lica koja se nižu pred nama. Trendovski štih je odbačen: cigareta nije skrivena. Prepoznajemo karakter modela i stav autorice. Odsjaje stanja osobe, vidljiva na licima, autorica vješto prepliće, i pred nama se pokazuju lica koja su i mlada, i stara, i mirna, i nervozna. Nadja niže prikaze lica i cigarete. Čini se da u ovoj kombinaciji osobe postaju ne-same. Cigareta je stalni pratitelj/prijatelj, i u društvu i u samoći.
Ovim projektom umjetnica strastveno brani pravu demokraciju. Nadja Brečević kao da poziva na akciju: prepoznavanje podmuklih obrazaca i mehanizama populističkog vala koji se širi svijetom. Ovo je upozorenje da populizam i nacionalizam ne marširaju prema vlasti kao formiran pokret: oni se šuljaju, ali uspijevaju, pod zastrašujućim sloganom: „..za vaše dobro“.
Nadja Brečević namjerno izuzima kolor. Radovi time nude ideju memorije, starinske fotografije. Za razliku od povijesnog, artističko dokumentiranje uvijek iskazuje neponovljivost prošlog kroz evokaciju „naknadno“ doživljenog vremena. Ova izložba nosi konceptualne karakteristike. Imamo temu i, nadasve, poruku. Pred nama je odličan, aktivistički, fotografski, likovni projekt. Tema su izgnanici slobode izbora.

Nadja Brečević je fotografkinja koja je rođena i živi u Stockholmu, odrasla na otoku Gotlandu, sa srcem u Oaxaci (Meksiko). Studirala je umjetnost (fotografiju) na Gerlesborgsskolan, Stockholm. Radi gotovo isključivo s analognom fotografijom (kao član Piri-Piri fotografskog kolektiva). Izlagala je na nekoliko samostalnih i kolektivnih izložbi: Berlin (D); Grožnjan, Novigrad (HR); Stockholm (S).

Molimo da se pridržavate propisanih zdravstvenih preporuka. Zahvaljujemo!
Siete pregati ad attenersi alle raccomandazioni sanitarie prescritte. Ringraziamo!

Eugen Borkovsky