ŠETNJA ARHIVOM KAO KROZ OBITELJSKI ALBUM

Vjerovali ili ne, pored nas postoji mjesto gdje je „vrijeme stalo“. To je Hrvatski državni arhiv koji čuva svu prošlost naše države i pojedinaca. Ovdje vrijeme sporo teče, kao na kapaljku i prošlost države u kojoj danas živimo može se listati kao u obiteljskom albumu. Mi smo zajedno sa Marinom Selnik, v.d. načelnice Odsjeka za kulturno-prosvjetnu aktivnost u HDA, prošetali Arhivom na Marulićevom trgu u Zagrebu i doznali niz zanimljivih informacija.

Autorica: Gordana Igrec

HDA ima jako dugu povijest. Već od Kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije čuvaju se najvažniji državni dokumenti, a sustavan rad na njihovoj zaštiti pratimo od 17. stoljeća. Početak središnjeg arhiva povezujemo s 1643. godinom kada je Ivan Zakmardi dao izraditi drvenu škrinju u koju su stavljeni najvažniji dokumenti tadašnje Kraljevine Dalmacije Hrvatske i Slavonije. Zove se škrinja povlastica i danas se nalazi u trezoru Hrvatskog državnog arhiva. Najprije se čuvala u zagrebačkoj Katedrali , a nakon toga su je premjestili u Kraljevinsku kuću na Markov trg. Sredinom 18. stoljeća Sabor donosi posebne mjere za zaštitu prostorija u kojima se čuvala dokumentacija, a krajem stoljeća “ Sabor je predložio otvaranje stalnog mjesta arhiviste te je na to mjesto 1800. godine imenovan Ivan Zrnčić.“

Zgrada na Marulićevom trgu počela se graditi 1911. godine, a otvorena je 1913. godine. Zgrada je bila građena za Sveučilišnu knjižnicu i za Arhiv, prema nacrtima arhitekta Rudolfa Lubynskog, a zdanje je vrijedan spomenik kulture zagrebačke secesije. Slične zgrade možemo pronaći u Beču među spomenicima arhitekta Otta Wagnera. Na krovu su prepoznatljive sove koje predstavljaju Atenu kao personifikaciju mudrosti i spoznaje. Zgrada je stradala u ovom posljednjem potresu i treba je obnoviti.

• 

• 

„Imamo 29 kilometara građe. Najstariji dokument je iz 999. godine. To je oporuka Agape, kćeri zadarskog tribuna Dabra. Osim pisane dokumentacije, čuvamo oko 2 milijuna fotografija i oko 10 milijuna mikrofilmskih snimaka. Knjižnica Hrvatskog državnog arhiva jedna je od najboljih specijaliziranih knjižnica u Hrvatskoj, a koja ima 160 tisuća svezaka. „Većina građe je u papirnatom obliku. – govorila nam je Selnik, te nastavila: “Osnovna zadaća Arhiva je prikupiti najvrednije arhivsko gradivo i učiniti ga trajno dostupnim. Naš arhiv čuva gradivo središnjih državnih tijela , kulturnih, znanstvenih i vojnih ustanova te gradivo nastalo djelatnošću istaknutih pojedinaca i obitelji. Institucije nam predaju gradivo po službenoj dužnosti a gradivo pojedinaca i obitelji ponekad otkupljujemo a ponekad nam ga daruju.“

Arhiv čuva rukopisnu ostavštinu Andrije Štampara, Vesne Parun, Milana Begovića, Stjepana Radića i mnogih drugih istaknutih pojedinaca. Ostavština Vesne Parun obuhvaća gradivo vezano uz njezin književno-autorski rad ali i osobnu dokumentaciju, razne bilješke i komentare te neobjavljene skice poezije. – kazat će nam Selnik.

Hrvatski državni arhiv ima zaposlenih oko 150 djelatnika. Prije sedam godina 2013. su proslavili 100 godina od otvaranja.

Najstarije gradivo čine manje cjeline i zbirke: Zbirka najstarijih hrvatskih povelja, Zbirka srednjovjekovnih isprava, Zbirka glagoljskih rukopisa, fondovi pavlinskih samostana… – kazat će nam Selnik, te dodati:“ Čuvamo i Zbirku matičnih knjiga, više od 2000 knjiga krštenih, vjenčanih i umrlih iz razdoblja od 17. do 20. stoljeća. Vrijedna je i zbirka karata s nekoliko desetaka tisuća listova karata i planova. Moram naglasiti da Hrvatska kinoteka, kao dio Hrvatskog državnog arhiva, čuva oko 15000 filmova nastalih od 1904. do danas.

Traženo je i gradivo nastalo tijekom Drugog svjetskog rata, HDA godinama prikuplja dokumentaciju o svim žrtvama II. svjetskog rata i poslijeratnoga razdoblja. Svakako je zanimljiv dnevnik Diane Budisavljević ali i vrijedna kartoteka djece smještene u domove tijekom i neposredno nakon Drugog svjetskog rata.

• 

• 

• 

Od novijeg gradiva, traženo je ono nastalo djelovanjem Službe državne sigurnosti.

„Pokušavamo se više otvoriti javnosti. Često ljudi misle da je Arhiv monotono mjesto. Preko društvenih mreža, FB i Instagrama, pokušavamo se približiti široj publici. Za gradivo iz Domovinskog rata nadležan je Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata s kojima dijelimo zgradu. Mi smo preuzeli gradivo Ureda predsjednika RH, Tuđmana i Mesića. Javno arhivsko gradivo koje je nastalo do 30. svibnja 1990. dostupno je za korištenje bez ograničenja, osim gradiva koje sadrži osjetljive osobne podatke. Zakonski su institucije dužne predati dokumentaciju stariju od 30 godina, kada je digitalno gradivo u pitanju onda je rok 10 godina – zaključila je Selnik.

Šetnja HDA urodila je plodom. Doznali smo naše slabe točke u prošlosti kao i one svjetle koje nam kao narodu daju vjetar u leđa, dok mračnije strane opominju da se više ne ponovi. Ako je ikako moguće.