Akademski slikar Alfred Krupa izlaže u galeriji Kraluš |

Alfred Krupa, akademski slikar iz Karlovca istaknuti je hrvatski likovni umjetnik, izlagao je na brojnim samostalnim izložbama, osobito zapažen u svijetu, ovih dana izlaže u Sv. Ivanu Zelini u galeriji Kraluš

Autor: Miroslav Pelikan

Gospodine Krupa, nedavno ste se u Sv. Ivanu Zelini, u aktivnoj galeriji Kraluš predstavili s novom samostalnom izložbom.

Da, predstavljeni su radovi nastali u posljednjih godinu dana s time da je težište na onima nastalima nakon moje posljednje velike samostalne izložbe u karlovačkoj gradskoj galeriji Vjekoslav Karas.

U posljednje vrijeme doista izlažete puno, vani znatno više nego kod kuće.

Ja sam diplomirani umjetnik, znači to mi je temeljno zvanje i način života. Za akademskog, profesionalnog umjetnika izložbe su nužnost za ostvarivanje kontakta s publikom i strukom (povijest umjetnosti, likovna kritika), isto tako izložbe su nužnost za ostvarivanje tj. napredovanje u profesionalnom statusu. Naravno, čovjek ne organizira sam sebi izložbe već ovisiš o prosudbi mnogih (kustosa, žirija, stručnih vijeća, financijera i dr.), pa je tako i sama izložba već neka potvrda (manja ili veća ovisno o mjestu i načinu izlaganja) da vaš rad ima neko značenje u kontekstu suvremenog likovnog izričaja i prakse.

Spominjem i vrlo intenzivan odjek Vaših izložbi u inozemstvu.

Bilo bi od mene “lažno skromno” kad bih rekao da moja predstavljanja nisu naišla na pozitivan odjek tj. da već duži niz godina ne nailaze na sve pozitivnije i afirmativnije kritike i ocjene. Mogu reći da je odjek u inozemstvu puno jači nego u Hrvatskoj. Ovdje se dosta toga zna i zanemariti ili jednostavno prešutiti.

Ovdje u Kralušu, izložili ste akvarele i kombinirane tehnike, vrlo raznolikih motiva.

Dominantno sam izložio kombinirane tehnike gdje temeljnu tehniku tuš spajam s drugim medijima i istražujem sinergiju njihovih ekspresivnih mogućnosti. I dalje na tragu New Ink Art pokreta.

Doista, Vaše izložbe mogu nositi i alternativni naziv, autorska promišljanja o svijeti i sebi.

Moja “umjetnost” to i jest, osjećajna i mentalna perpecija – razmišljanja i o stvarnosti, subjektivnoj i onoj općoj. Često je tu nekakav simbolizam, višeznačje, pa tako i moje izložbe mogu ravnopravno nositi više naziva, ovisno o pristupu selektiranim izloženim radovima.

Što je ključ Vašeg pristupa motivu i realizaciji?

Autentičnost, izvornost, dosljednost svojem osjećaju i svojoj misli, svojem životnom i umjetničkom iskustvu.

Što je novo s uljima i akrilima?

Ja od akademije paralelno (iako obimom manje) radim i u tim tehnikama. I ti se radovi mijenjaju shodno prije spomenutom “ključu”.

Nedavno ste objavili knjigu o vodenim tehnikama, najprije vani a sada i kod nas.

To je u osnovi selekcija mojih tekstova od 1994. godine na ovamo koji se dominantno (ali ne isključivo) dotiču prakse i teorije likovnog rada u tehnikama tuša, akvarela, sepije, vinorela, struganog tuša i drugo (paralele s elementima teoretske fizike, sjećanje na akademika Peića). Pokazalo se da je prijem kod svih čitatelja 100% uspjeh. Zato sada i ovo novo drugo, prošireno i nadopunjeno izdanje.

Što je novo u atelijeru?

Još ga nema. Grad Karlovac već jedno desetljeće tražim stan (najam gradskih stanova), a time i atelijer ali do sada to nije riješeno, iako mi je komisija 2014. godine napisala da je moja molba opravdana (s obzirom na moje “zasluge” i djelovanje kao umjetnika…), ali da mi ne mogu pomoći (!). Tako da mi atelijer i dalje ostaje krevet u sobi, kuhinja… ili jednostavno pobjegnem negdje van, u prirodu.

Planovi, Vi ih sigurno imate puno?

Uvijek ih imam i puno toga je “u pokretu”, ali sam naučio da je bolje stvari realizirati, pa onda o njima govoriti. Uvijek se može nešto iskomplicirati. Tako da mi dopustite da ostanem malo misteriozan u svome odgovoru.