Alfredo Pérez Alencart – predstavljamo poznatog španjolskog pjesnika

Predstavljamo vam jednog od najznačajnih suvremenih španjolskih pjesnika

Priredio: Božidar Proročić
Pjesme i biografija u prijevodu: dr. Željka Lovrenčić

Alfredo Pérez Alencart

Neobjavljene pjesme

Još jedna godina
(Un año más)

Vrtim se skupa sa zemljom,
s njena četiri godišnja doba i
s psima što laju na sunce.

Nema koraka unatrag
dok lišće
pada.

I premda mi je duša
netaknuta,
znam da neki novi prsten
okružuje moje tijelo

poput debla
drveta
koje ne može sakriti
svoju dob.

Miris
(Perfume)

Prepoznajem taj miris
u blizini svog jastuka,

na tvome vratu, dok
noć…

Sustižem te u
svakom uzdahu i pridružujem ti se
čak i u snovima

tamo gdje jesmo,
u podnožju života,
zajedno, poput dva leptira
koji su doletjeli iz udaljenih
prašuma.

Miris nas dodiruje,
dok noć…

Uspomene
(Recuerdos)

Druge ljude izluđuju
prebrzi kalendari
i zasjede
što vrebaju njihova tijela, njihova
lica…

Ja ne nestajem
jer gomilam uspomene,
luke iz kojih sam isplovio
i u koje sam stigao,

rođake i prijatelje
utjelovljene u zagrljajima,
trenutke koji vječno
plamte.

Neka me nitko ne krivi
zbog strasti kojom
obnavljam

svoje uspomene!

Osmijeh
(Sonrisa)

Daruj mi jedan osmijeh,
uklopi ga, rame uz rame,
uz svoje mnogobrojne blagoslove

pazeći da na nikog ne naletim
i da se od straha
ne pogurim.

Zaštiti me
osmijehom koji me
čvrsto veže uz tebe

i podsjeća me
da smo preživjeli
sve ovo vrijeme.

Tek poneki osmijeh,
i ništa više.

Nesanica
(Insomnio)

Ne uznemirujem se:
san će već doći kao što
dođu kiša
ili prve zrake
sunca.

I dok su mi oči
prikovane uz televizor,
duh mi obilazi
mjesta na kojima sam
pronalazio sreću.

Tako se, miran,
borim protiv sati punih nesanice
sve dok moj mozak ne
začuje neku lozinku

i, krotak,
zaspi.

Povijest
(Historia)

Nitko neće zapaliti našu
povijest; njena eksplozivnost
uistinu
izaziva ponešto zavisti.

Imamo samo
propeler ljubavi,
neophodan i danju
i noću.

Također, jeftin stan
u blizini rijeke, sina,
knjigu i kruh za preživljavanje.

Imamo,
imamo samo ljubav
za koju ne strepimo.

Nitko neće zapaliti našu
povijest.

Zidovi
(Paredes)

Ne znam zbog čega
neki ljudi uvijek govore
samo unutar
četiri zida.

Tu ne šute,
već povisuju glas i
gestikuliraju.
Oči im izgledaju
kao da plamte.

Zatim,
već u javnosti,
mijenjaju stav

i smještaju se u
okove svoje
šutnje.

Sudbina
(Destino)

Izbjegavaš
živi pijesak
i zategnute lijane
kako ne bi pala.

Isto tako, bježiš od drugih
skrivenih opasnosti i strjelica
natopljenih
otrovom kurare.*

U tim gotovo junačkim danima
zamalo stižeš do mjesta
gdje svjetluca najveća

*Kurare – jak biljni otrov u koji južnoamerički urođenici umaču svoje strjelice (n. prev.).
tajna.

Tvoja je duša
u intimi Ljubavi
već savršeno

iskovana.

Živo
(Lo vivo)

Jedna joj zvijezda
osvjetljava trbuh

i žena priznaje
da je vrijeme
za milost onog što je živo.

Rađa
sanjanu stvarnost,
obećanje koje može
i koje voli.

Golubica siječe
nebo
kao da nas ohrabruje
da kličemo pobjedi,

budućnosti
koja više neće uvenuti.
Unamuno

Žuran glas
odlaska; krv.
Sedam se puta
razlijeva duša
u ruci
kojom se borim
i kojom milujem.

Ovdje sam;
poput djeteta koje sve daje
vrtim se po tvojoj
rani punoj napuklina.

To je glas postojanja i patnje,
pjesniče tmurnih
nesreća.

Opraštam
onima koji su svoje košulje
ukrasili orlovima

jer znam da te narod
nikad neće napustiti.

Trump

Izbjeći ću
epitete
(ali ne i ironiju).

Drugi,
čija je doktrina zdravija,
hvale njegove besprijekorne
postupke.

(Imaju pravo
začepiti si nos).

U očima
mnoštva koje
zaziva Krista
nalazi se brvno

ali oni i dalje slijede
Donalda.

(Imaju pravo
gledati samo lijepa
brda).

C’est la vie?

Željka Lovrenčić

U skladu s mojim pisanjem,
moja dvojnica
u Zagrebu raspliće
svoj vokabular.
Misli u ritmi španjolskog jezika
usavršavanoga u Americi.

Zahvaljujući njoj glas mi
odjekuje tamo gdje
je rođen Tony Zlatar.

U Željkinoj duši
punoj ljubavi
njiše se ljuljačka jezika.

Zbog tebe moje riječi uskrsavaju,
prijateljice Lovrenčić.

Alfredo Pérez Alencart rođen je 1962. u Puertu Maldonadu u Peruu. Od 1987. radi kao profesor radnog prava na Sveučilištu u Salamanki, a od 2005. član je Kastiljske i Leonske akademije. Od 1998. koordinira Iberoameričke pjesničke susrete koji se održavaju u Salamanki. Objavio je 16 zbirki poezije. Dobitnik je mnoštva nagrada. Pjesme su mu prevedene na pedeset jezika. Na hrvatskom je 2016. u prijevodu Željke Lovrenčić i u izdanju Naklade Đuretić izišla njegova knjiga Tu je nebo