DOK ASTOR PIAZZOLLA SVIRA

Tomislav Marijan Bilosnić
DOK ASTOR PIAZZOLLA SVIRA
ili moj tango

BUDI MOJ TANGO I NIŠTA VIŠE

Budi moj tango i ništa više
oblaci plove, nebo se mijenja
Sunce zalazi, mjesec sa zvijezdama
kao trava i san u noći se javi

Sviraj bandoneon i ništa više
Tijela su bubnjevi i violine
nebo koje mojom krvlju krvari
kada se kiša javi u pampama

S vjetrom me vjenčaj i ništa više
Konji s osmijehom su osedlani
ljiljane i ruže moga života
pustoš u svojim rukama odnosi

U KUĆI BEZ KROVA

Posljednji plešemo tango
između smrti i sudbine

Još korak u nebo svjetlosti
i prepoznati se nećemo

Poezija glazba i ljubav
pod udarcima od jutra do života

Zauvijek ću te čekati
s ognjem u kući bez krova

UMORAN UVIJEK SA SOBOM

Moje noge moje ruke
i jorgovan tvojih uspomena
svakim novim korakom
povlače se ispred noći
Umoran uvijek sa sobom

Očima sveca ja te ljubim
a ti ranjena i lakoma
misliš da su neodlučni anđeli
konji u pomamnom beskraju
Umoran uvijek sa sobom

Nema se čemu nadati
nama je do jutra plesati
sve dok se zemlja ne umori
u našoj igri svjetlosti
Umoran uvijek sa sobom

SVAKI DAN ŽIVOTA

Uzmi uzmi uzmi ostavi dušu
i slobodu prostora i sjena

Uzmi uzmi uzmi ostavi strast
koja i tako nema kraja

Uzmi uzmi uzmi ostavi život
prepun strepnji i okretanja

Uzmi uzmi uzmi i odlazi
kamo te zvono srca prati

Uzmi uzmi ali gospodar ne budi
sami sa sobom kao pijana zemlja
drhteći primi me kao u ogledalu
tango nikad isto živjeti nećemo

Miris rublja širi se zvukom glazbala
tako je nestvaran ovaj ples

uzmi uzmi uzmi ako je istina
uzmi uzmi uzmi u snovima
svaki dan života uzmi

TANGO PIAZOLLA

Gdje ćemo konje naći, gdje ćemo piti
usnuti u tuzi svijeta
Kada ćemo nizinu u kojoj zmije sikću
i duhove zvijezda u krvi zore ostaviti

Hoćemo li stići rasuti sav pijesak
tragove pomiješane sa životom
dok se bandoneon nadima i stišava
vukući nas u noć oblu i vrelu
u drhtaj oluje, u bol kratku kao sjen
dah što tešća posvud kroz naš hod

Što će biti sutra u vrh zore
žuto zlato žita i nas dvoje u travi
Gdje ćemo konje naći, gdje ćemo piti
i u rukama se zadržati znati

DOK ASTOR PIAZZOLLA SVIRA

U noći ovoj bez mjeseca
harmonika se rastegla do jauka
Život se poput košulje para
ni otpjevati tugu više ne mogu

Prijateljica moja rascvala melankolija
još jedan korak prolazni
i zagrljaj ranjeno smrtan

Budi tako strasna i strpljiva
nedokučiva a jednostavna
budi vatra vjetar budi staklo studeno
lomna i ustreptala poput sutona

Gorko je sunce nad nama
jecaj anđela u jeci dana
duša je magla plamena
Bez sna me ostavljaš
i tišina me pronalazi

Kovitlac udova i tijela šum
naše se glave odvajaju
Tko će ih spriječiti da nas ubiju

TANGO JE GLAZBA SNOVA

Plava kiša hvata se za pončo
možda sam zaboravio na crveno

Plava pampa škrguće u brigama
trava opaljena suncem u krvi umire

Crveno crveno nikad nećeš imati
plave su oči od pustoši nabrekle

Odrediti ničim se neću
neću se opredijeliti
osim za tango

U plavo ozidah kuću, crveno
blato ostavih za sobom
U dubokome snu plavo
zóv je u rumen, u rosu što dršće
prolazna

U zadnju rumen kao suncokret
glavu spuštaš u poraz sunca
Plavo tijelo i koraci u krvi
vina večeri i prazne usne
s rasutim kamičcima uspavani
plešemo i sanjamo