Pjesnik i prozaik Mario Brkljačić već je poznat hrvatskom čitateljstvu kao pisac koji se ne razmeće riječima, kao suzdržan autor naglašene socijalne osjetljivosti, kojemu je od nizanja lijepih riječi važnije „fotografirati“ živote ljudi svoje generacije
Njegova proza ima poetske osobine kakve smo mogli vidjeti u pjesmama Drage Glamuzine i Tatjane Gromače – brzi usnimci usput primijećenih događaja, bez osobite pompe, distancirano. A kada piše u prvom licu Brkljačić uspijeva zvučati vrijednosno i emocionalno neutralno – on piše o sebi kao da piše o nekom drugom, trećem, četvrtom od sebe. Njegovi protagonisti i on su daleko: Brkljačić odvojene portrete radi s distance s koje se rade grupni portreti, što njegovom tekstu daje efekte objektivnosti maltene znanstvenog, herbarijskog tipa. U novoj zbirci priča/izlomljenom romanu Neženje i demografska propast kao da je emocionalnost najprisutnija kada se govori o Ladi Nivi, automobilu jednog od protagonista. Junaci su srednjih godina, no socijalno su zapeli negdje nakon završetka srednje škole – nije im se dogodilo uklapanje u takozvani normalni život. U indijskoj društvenoj podjeli bili bi šudre, otpadnici, ljudi s kojima se ostalim trima kastama ne preporuča družiti. Čitaju knjige, slušaju glazbu, ali sve to iz drugih je vremena i znak je pokidanosti njihovih veza s recentnim kontekstom – oni ne pripadaju nigdje, njihova je domovina imaginativni krajolik u kojemu postoje još samo dronjci sjećanja za koje se mlitavo pridržavaju. Ponešto su odrješitiji kada je u pitanju hrana, nju se nabavlja i pripravlja kao da se time izgrađuje i projektira jedan mirniji identitet, kao skrojen za sveopću šturost. Socijalnim i ekonomskim okolnostima Brkljačićevih proza odgovara i verbalni materijal, sveden na najnužnije. Brkljačić odbija čitatelja zasipati jezičnim i stilskim petardama i bravurozama, on uvijek traži i vrlo često uspijeva pronaći najkraći put između namisli i ostvaraja – kod njega je sve svedeno na najmanju mjeru. Gotovo da imate osjećaj kako čitate telegramske izvješte iz prostora ozbiljno nagriženog ravnodušnošću. Iako zbirka priča, kroz nju projahuju isti likovi, kao signifikant zaglavljenosti u svijetu kojem se ne pripada, povremeno imate osjećaj kako čitate premontirani roman. Radi se o junacima za koje bi teško bilo reći i da su razočarani, likovi se kreću kao Peckinpachovi pljačkaši u akciji: slow motion njihov je prirodni ambijent. Čak je i odabir načina na koji će zaobići spori huk života, koji ionako huči pored njih, zapravo očekivan: odaju se ribičiji, tek uz vodu uspijevaju nadvladati osjećaj da je život nešto što im klizi kroz prste. Njihovi komentari na svakodnevno okruženje su minimalistički, tako je veslanje označeno kao jedini sport u kojemu si leđima okrenut cilju. I onda čitamo: uz domoljublje, naravno. Znači ne radi se o slijepim eskapistima, nego o ljudima koji ovdje i sada nisu dobili nikakav prostor, nikakvu šansu, a svijet se pretvorio u mjesto u kojemu niti nema privlačnog okruženja i atmosfere u koju bi se itko normalan htio uklapati. Tako da se uz fotografsko nizanje ohlađenih događaja niskog intenziteta vrlo brzo ispod mirne površine Brkljačićeva pisma pojavljuje i kritički žalac koji poticajno bocka svakog radoznalog čitatelja.
Dario Grgić
elektronickeknjige.com
- Luksuz čistog postojanja – Zašto je prelistavanje dana bez ekrana najveći prestiž 21. stoljeća?
Živimo u eri u kojoj nas tehnologija locira u milimetar, a pametni uređaji pedantno broje svaki naš udisaj. Kako svjesno „gledanje u prazno”, okretanje ekrana prema dolje i digitalni detoks vraćaju duši njezine izvorne, renesansne postavke? Ušli smo u doba u kojemu se društveni i poslovni uspjeh pogrešno mjeri isključivo brzinom prijenosa podataka, stotinama nepročitanih… Read More »Luksuz čistog postojanja – Zašto je prelistavanje dana bez ekrana najveći prestiž 21. stoljeća? - Iva Lulić: HOD KROZ GODINU – susret fotografije, mitologije i prirode
Izložba Hod kroz godinu fotografkinje Ive Lulić donosi jedinstvenu vizualnu interpretaciju staroslavenske mitologije kroz umjetničku fotografiju. Inspiriran istoimenom knjigom etnologa Vitomira Belaja, projekt oživljava svijet slavenskih božanstava i drevnih vjerovanja, povezujući ih s prirodnim ciklusima, krajolikom i vječnim izmjenama života i smrti. Hod kroz godinu Izložba „Hod kroz godinu“ donosi priču o staroslavenskim božanstvima kroz medij režirane fotografije, povezujući… Read More »Iva Lulić: HOD KROZ GODINU – susret fotografije, mitologije i prirode - Život posvećen pričama: Srebrenka Peregrin među najpoznatijim hrvatskim pripovjedačicama
Srebrenka Peregrin: Žena koja živi od priča Venina Markuš Kao pripovjedačica, spisateljica i prevoditeljica, Srebrenka Peregrin živi od priča. Točnije, od njihova stvaranja, prevođenja i dijeljenja s publikom svih generacija. Godinama nastupa na festivalima bajki, konvencijama spekulativne fikcije, u knjižnicama, školama i na radionicama, gdje prenosi ljubav prema umjetnosti pripovijedanja. Rođena u Zadru, a odrasla… Read More »Život posvećen pričama: Srebrenka Peregrin među najpoznatijim hrvatskim pripovjedačicama - Komentar 11. kola: Bodovi postaju sve skuplji
Jedanaesto kolo SuperSport HNL-a dodatno je potvrdilo koliko je prvenstvo izjednačeno. Vodeći Hajduk nije uspio kapitalizirati status favorita u Puli, dok je Dinamo pobjedom nad Rijekom napravio možda i najvažniji korak kola jer se uključio u još ozbiljniji pritisak na vrh ljestvice. Boris Markuš Posebno je zanimljivo da su bodove gubile ili teško osvajale gotovo… Read More »Komentar 11. kola: Bodovi postaju sve skuplji - KUSTOSI BEZ GRANICA: CENTAR ZA PROMICANJE TOLERANCIJE OTVARA ZAGREBAČKU BAŠTINU NOVIM PERSPEKTIVAMA
U dane 6. i 7. studenoga osam žena s migrantskim iskustvom vodit će građane kroz Muzej grada Zagreba i Tehnički muzej Nikola Tesla Ana Petričić Gojanović Kako osobama koje su se doselile u Zagreb približiti povijest i kulturu grada, ali im istodobno omogućiti da u njegovu kulturnom životu sudjeluju aktivno, kao ravnopravne sugovornice? Upravo se… Read More »KUSTOSI BEZ GRANICA: CENTAR ZA PROMICANJE TOLERANCIJE OTVARA ZAGREBAČKU BAŠTINU NOVIM PERSPEKTIVAMA - Rade bez koristi za sebe, a koriste svima: Ljudi koji drže na životu povijest, običaje i sjećanja
Volonteri koji troše vlastiti novac i slobodno vrijeme postali su tihi čuvari lokalne povijesti, tradicije i događaja koje veliki mediji često zaobilaze Venina Markuš Tihi kroničari zajednice U vremenu kada se vrijednost gotovo svega mjeri brojem klikova, pregleda i financijskom dobiti, postoje ljudi koji prkose toj logici. Volonteri. To su oni koji će o vlastitom… Read More »Rade bez koristi za sebe, a koriste svima: Ljudi koji drže na životu povijest, običaje i sjećanja
