Pjesnik i prozaik Mario Brkljačić već je poznat hrvatskom čitateljstvu kao pisac koji se ne razmeće riječima, kao suzdržan autor naglašene socijalne osjetljivosti, kojemu je od nizanja lijepih riječi važnije „fotografirati“ živote ljudi svoje generacije
Njegova proza ima poetske osobine kakve smo mogli vidjeti u pjesmama Drage Glamuzine i Tatjane Gromače – brzi usnimci usput primijećenih događaja, bez osobite pompe, distancirano. A kada piše u prvom licu Brkljačić uspijeva zvučati vrijednosno i emocionalno neutralno – on piše o sebi kao da piše o nekom drugom, trećem, četvrtom od sebe. Njegovi protagonisti i on su daleko: Brkljačić odvojene portrete radi s distance s koje se rade grupni portreti, što njegovom tekstu daje efekte objektivnosti maltene znanstvenog, herbarijskog tipa. U novoj zbirci priča/izlomljenom romanu Neženje i demografska propast kao da je emocionalnost najprisutnija kada se govori o Ladi Nivi, automobilu jednog od protagonista. Junaci su srednjih godina, no socijalno su zapeli negdje nakon završetka srednje škole – nije im se dogodilo uklapanje u takozvani normalni život. U indijskoj društvenoj podjeli bili bi šudre, otpadnici, ljudi s kojima se ostalim trima kastama ne preporuča družiti. Čitaju knjige, slušaju glazbu, ali sve to iz drugih je vremena i znak je pokidanosti njihovih veza s recentnim kontekstom – oni ne pripadaju nigdje, njihova je domovina imaginativni krajolik u kojemu postoje još samo dronjci sjećanja za koje se mlitavo pridržavaju. Ponešto su odrješitiji kada je u pitanju hrana, nju se nabavlja i pripravlja kao da se time izgrađuje i projektira jedan mirniji identitet, kao skrojen za sveopću šturost. Socijalnim i ekonomskim okolnostima Brkljačićevih proza odgovara i verbalni materijal, sveden na najnužnije. Brkljačić odbija čitatelja zasipati jezičnim i stilskim petardama i bravurozama, on uvijek traži i vrlo često uspijeva pronaći najkraći put između namisli i ostvaraja – kod njega je sve svedeno na najmanju mjeru. Gotovo da imate osjećaj kako čitate telegramske izvješte iz prostora ozbiljno nagriženog ravnodušnošću. Iako zbirka priča, kroz nju projahuju isti likovi, kao signifikant zaglavljenosti u svijetu kojem se ne pripada, povremeno imate osjećaj kako čitate premontirani roman. Radi se o junacima za koje bi teško bilo reći i da su razočarani, likovi se kreću kao Peckinpachovi pljačkaši u akciji: slow motion njihov je prirodni ambijent. Čak je i odabir načina na koji će zaobići spori huk života, koji ionako huči pored njih, zapravo očekivan: odaju se ribičiji, tek uz vodu uspijevaju nadvladati osjećaj da je život nešto što im klizi kroz prste. Njihovi komentari na svakodnevno okruženje su minimalistički, tako je veslanje označeno kao jedini sport u kojemu si leđima okrenut cilju. I onda čitamo: uz domoljublje, naravno. Znači ne radi se o slijepim eskapistima, nego o ljudima koji ovdje i sada nisu dobili nikakav prostor, nikakvu šansu, a svijet se pretvorio u mjesto u kojemu niti nema privlačnog okruženja i atmosfere u koju bi se itko normalan htio uklapati. Tako da se uz fotografsko nizanje ohlađenih događaja niskog intenziteta vrlo brzo ispod mirne površine Brkljačićeva pisma pojavljuje i kritički žalac koji poticajno bocka svakog radoznalog čitatelja.
Dario Grgić
elektronickeknjige.com
- Art Postcards (3): Bezvremenska snaga hridi – Svečani pozdrav iz Dubrovnika pod okriljem svetoga Vlaha
Treća interaktivna razglednica donosi mistične zidine u purpurnom sutonu i samotne brodice u starom porat, slaveći neprolazni kôd hrvatskog juga. Naša međunarodna plovidba bez inertnosti prošlosti nastavlja se duž jadranskih hridi, sidreći se u sakralnom i slobodarskom srcu hrvatskog juga – Dubrovniku. Nadahnuti nedavnom objavom o svetom Vlahu (Blažu), nepokolebljivom čuvaru i simbolu slobode, u… Read More »Art Postcards (3): Bezvremenska snaga hridi – Svečani pozdrav iz Dubrovnika pod okriljem svetoga Vlaha - Art Postcards (2): Ozbiljni morski smiraj – Ponosni pozdrav iz Splita u čast svetoga Duje
U povodu blagdanske objave o solinskom mučeniku, interaktivni format Stjepana Katića i Mete AI oživljava antologijski motiv Splita naslikan prije 30 godina Nakon otvaranja serijala zlatnim zaprešićkim perivojem, druga postaja našeg bezgraničnog kulturnog projekta vodi nas na povijesni jug, u sam osvit splitske tradicije. Povod za ovo digitalno porinuće je izlazak 26. nastavka našeg hvaljenog… Read More »Art Postcards (2): Ozbiljni morski smiraj – Ponosni pozdrav iz Splita u čast svetoga Duje - SVETOST U SVJETLU BUDUĆNOSTI (26): Sv. Duje – Solinski mučenik i vječni čuvar splitske tradicije
Serijal o hrvatskim svecima i nebeskim zaštitnicima kroz sinergiju tradicije i AI umjetnosti na portalu Akademija Art U dvadeset šestom nastavku našeg serijala „Svetost u svjetlu budućnosti” ponosno predstavljamo lik i duhovnu ostavštinu svetog Duje (Dujma), biskupa, mučenika i nebeskog zaštitnika grada Splita. Ovaj ranokršćanski pastir iz drevne Salone, koji je podnio mučeničku smrt za… Read More »SVETOST U SVJETLU BUDUĆNOSTI (26): Sv. Duje – Solinski mučenik i vječni čuvar splitske tradicije - Gastro-psihologija stola – Kako ženski diplomatski šarm i estetika tanjura brišu svakodnevni stres
Stol ukrašen jarkim jesenskim koloritom i poslužena prva popodnevna kava nisu luksuz, već naša posljednja linija obrane od digitalnog ludila Suvremeni čovjek svakodnevno vodi tihe bitke s kognitivnim preopterećenjem, hitnim administrativnim rokovima i uštogljenim pregradama instalirane većine. Često se čini da je naša pažnja potpuno rascjepkana u oblaku podataka. No, u psihologiji svakodnevice postoji jedno… Read More »Gastro-psihologija stola – Kako ženski diplomatski šarm i estetika tanjura brišu svakodnevni stres - Kultura domaćeg kruha – Renesansni povratak korijenima i taboru obiteljskog zajedništva
Pečenje kruha iz srca i duše nadrasta obični recept. Zašto su ruke u brašnu i miris toplog kvasca najmoćniji digitalni štit baštine? Postoji jedna drevna, bezvremenska vještina koja u sebi krije savršenu sintezu znanosti, prirode i čiste ljudske emocije, a to je umijeće pečenja domaćeg kruha. U eri u kojoj nas mediokriteti pokušavaju uvjeriti da… Read More »Kultura domaćeg kruha – Renesansni povratak korijenima i taboru obiteljskog zajedništva - Filozofija toplog ognjišta – Kako miris jesenskog cimeta i klinčića liječi moderan um
Zaboravite na brzu hranu i suhoparne kalorijske tablice. Povratak toplim začinima i polaganom ritmu stola naša je najljepša obrana od svakodnevnog ubrzanja U suvremenom društvenom i tehnološkom pejzažu, u kojem se hrana prečesto promatra isključivo kroz prizmu brzine, kalorijskih vrijednosti i strogo programiranih laboratorijskih tablica, lako je izgubiti iz vida njezinu stvarnu, iskonsku bit. Prehrana… Read More »Filozofija toplog ognjišta – Kako miris jesenskog cimeta i klinčića liječi moderan um
