Skip to content

Članovi HDLU-a Istre – TRAVA JE JOŠ UVIJEK ZELENA

U petak, 28. 2. u prostoru MMC galerije Grada Umaga (Trg Marije i Line) otvara se grupna tematska izložba članova Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre (HDLU–a Istre)

Izlažu: Aleksandra Benčić, Eugen Borkovsky, Barbara Cetina, Marko Človek, Manuela Drk, Slađan Dragojević, Iva Fonović, Tihana Karlović, Davor Kliman, Branko Kolarić, Silvana Konjevoda, Lovorka Lukani i Karlo Paliska.

Izložba je otvorena u MMC galeriji Grada Umaga od 28. 2. do 17. 3. 2020.

TRAVA JE JOŠ UVIJEK ZELENA

Suvremeni trenutak zahtjeva budnost, prepoznavanje važnog, onog što neumitno određuje pravac kojim idemo. Usmjeriti pažnju, usredotočiti se na ono bitno iz naše pojavnosti, oduvijek je bio imperativ umjetničke prakse. Kao što kaže Jaspers Johns: Vidjeti nešto jasno, predstavlja već puno toga, jer mi ništa jasno ne vidimo. Projektni zadatak je zapravo, kako umjetnik vidi svijet današnjice. Sa svim proturječjima, savršenostima i nesavršenostima, u okviru vlastitog habitusa kao i u globalnim razmjerima.

Dionici smo političkog uređenja koje je postalo gotovo univerzalni okvir na našoj planeti. Demokracija, taj toliko isprani i ofucani termin koji nema više ništa zajedničko sa svojim imanentnim značenjem i koji kao maska služi za prikrivanje dubokih poremećaja u strukturi društvenih odnosa, nametljivo traži odgovor na pitanja o sadašnjosti i budućnosti. Naš je planet jedinstven i prekrasan. Niti jedan djelić na njemu nije takav da ne pobuđuje ushit. Od jedva vidljivog zrnca prašine ili hrpice smeća, pa do ogromnih oceanskih prostranstava, oko koje vidi može pronaći sublimnu ljepotu i savršenost našeg svijeta, jedinog kojeg imamo. Briga, čija permanentna prisutnost, prema Martinu Heideggeru, definira tubitak, u sebi sadrži ili bi trebala sadržavati, između ostalog, dužnost i odgovornost čovjeka prema Zemlji, mjestu u Univerzumu na kojem jedinom za sada možemo opstati kao vrsta. Kako razumjeti ili opravdati da je trenutno na našoj planeti toliko eksploziva da bi se mogla stotinama puta raznijeti u najsitnije djeliće, kao da zapravo nije previše da se to dogodi samo jednom.

Umjetnost nije katalitična sila koja bi mogla promjeniti svijet da bude bolji i pravedniji, ali umjetnost koja u svojoj suštini uvijek apostrofira život, katkad je životnija i od samog života, ona nas u ovom svijetu spavača drži budnima i upućuje nas prema onome čemu zapravo i služi, najvišem dobru, da budemo ljudi u onakvom svjetlu koje zavrjeđujemo ili tek treba da zavrijedimo.

Milan Marin, predsjednik HDLU-a Pula

Sanja Benčić

  • cof
  • ptr