Osijek – Anabel Zanze: Stranice

Ovo je šesnaesta samostalna izložba Anabel Zanze pod tematskim nazivom stranice. Na 62 slikovne cjeline koje se opet sastoje od manjih slika/cjelina što ukupno čini 105 slika, predstavljen je novi slikarski ciklus ove slikarice. Izložba je u potpunosti prilagođena prostoru obzirom da je slikarica projektirala za svaku sobu i zid postav točno izabranih slika. Izložbu prati katalog sa reprodukcijama izloženih djela.

O vrlo složenoj slikarskoj koncepciji koju njeguje i stvara akademska slikarica Anabel Zanze pisali su istaknuti kritičari i teoretičari suvremene umjetnosti Tonko Maroević, Ivana Rončević, Igor Zidić i Milan Bešlić.

„Slikarska morfologija kojom riječ i slika čine odnos vizualnogi tekstualnog odnosno istraživanje unutarslikovnog i unutartekstualnog u suvremenoj umjetnosti jedno je od važnih obilježja te umjetnosti na tragu historijskih avangardi, neovangardi i postavangardi. Slikarstvo Anabele Zanze sasvim je sigurno baštinilo neka od tih umjetničkih iskustava što je, dakako, posve normalno i razumljivo s obzirom da se doista radi o jednom od dominantnih i vrlo utjecajnih pravaca u suvremenoj umjetnosti.

Slikarske korijene djelima Anabele Zanze, kada je ona kao slikarski izraz koristila osnovne i vrlo reducirane likovne elemente, crtu-mrlju-tekst pisma (ili još i manje, naprimjer, splet plavih crta ispod kojih je napisana riječmore pa je i slika nazvana More, 1998.), Igor će Zidić 2004. godine pripisati emocionalnom iskustvu rata kojije u život slikarice ušao kao nezvani silnik, a ona se nalazila na najosjetljivijoj razvojnoj točki svakoga slikara, na početku svojih početaka. U tim dramatičnim okolnostima emocionalnih iskušenja i tjeskoba slikarica je, u toj svojoj ranoj fazi, posegnula za posve jednostavnimi reduciranim slikovnim elementima, očigledno težeći pročišćenosti i elementarnosti.

….bio je to izbor, kako će napisati Tonko Maroević,“krajnje posnog izražavanja”, kojim je dominirala prazninai tišina i koji je u potpunosti oblikovao slikarsku morfologiju Anabele Zanze, stvarajući lirske “minijature maksimalne koncentriranosti”.To slikarski krajnje posno izražavanje dotaknulo je mnoge minimaliste, konceptualiste i postkonceptualiste, ali nikoga nije u potpunosti usvojilo, nikoga učinilo dominantnim.

Slikarski se medij izražava klasičnim tehnikama, materijalom i alatima u čisto manualnoj operacionalizaciji dok su tekstualne sastavnice slovo-riječ-tekst podloga/površina odnosno gusto semantičko polje u kojemu nastaje djelo bitno slikarskih svojstava. Ništa, naime, u slikarstvu Anabele Zanze nije neslikarsko; slikarski rukopis njezine osobnosti ugrađen je u svaki dodir kista i platna, boje i podloge platna, stvarajući tako gust i složen izmjenični red slojeva podloge i površine.

Minucioznim potezima boje na boju u slovu do slova, pa i jedne slike na drugu, gradi se gusta mreža tipografskih znakova koji opet čine riječ koja je dijelom rečenice i koji je slika uzela iz teksta. Još do nedavno slovo do slova gradilo je cjelosnost slike slažući složenu gotovo enigmatsku kompoziciju, ali sada, na novijim djelima, tekst pa i njegov sadržaj jesu sadržaj značenja slike. Moglo bi se reći, ako su slovo i riječ bili nekoć u srodnim slikarskim poetikama imenovani vizualnom poezijom, umjetnost Anabele Zanze slikarskaje proza gusto pisanih Stranica, što je očigledno točan naziv toga slikarstva danas kao zbirne imenice kojom je označen sadržaj njezina plastičkog znaka.“

Vlastimir Kusik, iz predgovora u katalogu, Slikarska proza Anabel Zanze

Anabel Zanze rođena je 1971. u Dubrovniku, gdje je pohađala osnovnu i srednju školu (prirodoslovno-matematičkoga smjera). Godine 1991. upisala se na ALU u Zagrebu (grafički odsjek) i diplomirala u klasi prof. Ante Kuduza 1996. Između 1998. i 2004. predavala je Likovnu kulturu u osnovnoj školi „Marina Držića“ u Dubrovniku. Od 2004. živi i radi u Zagrebu. Članica je HDLU-a i HZSU-a.

Adresa: Hrvoja Macanovića 57, 10 000 Zagreb
anabel.zanze@du.t-com.hr

Akademija-Art.hr
04.04.2011.