Skip to content

Matko Trebotić – Mediteranski zapisi


V. Žmegač, B. Magaš, V. Neidarhard, M. Trebotić, Z. Kusić

Foto: Nives Gajdobranski
nives.gajdobranski@gmail.com

Kabinet grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Strossmayerov trg 12, Zagreb
Matko Trebotić
Mediteranski zapisi

od 07. 12. 2011. do 13. 01. 2012.
U Kabinetu grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, 7. prosinca otvorena je izložba slikara Matka Trebotića pod nazivom „Mediteranski zapisi“. Izložbu je otvorio akademik Zvonko Kusić, predsjednik HAZU-a.

Trebotićeve nove slike čudesni su pejzaži viđeni okom usamljena letača. U njima su jadranski otoci okupani svjetlošću nakon ljetne bujice. Apstraktne kompozicije u kojima živi još poneki znak i živ dinamičan crtež olovkom, gusto tkivo vertikala nastalih procurjevanjem tekućina i boja. Plod htijenja i slučajnosti istovremeno. U tom se procesu prožimanja akvarela i ulja, ugljena i pastela, slikar otvara i vjeruje svom čulu, izgara i sanja. Riječi i slike  potopljene su  do samog ruba čitljivosti. Forme nastaju iz  boje, mrlje, kaplje i gestualnog poteza kistom. U toj ekspresivnoj uzbudljivoj bujici boje i oblika prisutno je samopouzdanje, mjera i šarm. Prisutan je minuciozan, jasan i čitljiv potpis Matka Trebotića, fino ispisan, jedva uočljiv znak. 


M. Trebotić, Z. Kusić

Trebotićev crtež nije počelo, nije ideja za realizaciju slikarskoga djela, on nije potka, iako ga naslućujemo u potki slike. Crtež živi u epidermi slike i dominira njezinom površinom, govori više o intimnome životu umjetnika, o iskri njegova bića, od bilo koje slikarske kompozicije. Životni  puls umjetnika vibrira  u slikarskom tkivu. Plod je to i dubokih impresija koje se trajno roje i množe u psihi i brzo poput misli smiraj nalaze u polju slikarskoga kadra.

Iz teksta Slavice Marković, autorice koncepcije izložbe, postava i predgovora.


A. Sorić, A. Žužul, I. Zidić

Pamćenje zavičaja, čitanje arhetipova, mjere ravnodnevnice, mjere koraka i lakta; bokopis i tloris starohrvatske crkvice koja u ranom srednjem vijeku sabire duhovno i nacionalno iskustvo, sve je to skriveno negdje u novoj, prosvijetljenoj Trebotićevoj slici, ali u fokusu je ideogram na podlozi od svjetlosti, u fokusu je postupak apstrahiranja. Svakim platnom na aktualnoj izložbi podastire ritam ideograma uvijek nalazeći uporišta u suvremenoj umjetnosti, u takozvanom lirskom ekspresionizmu.

See also  Galerija Ulrich - Stjepan Pavić: Akvareli i crteži


Akademik Boris Magaš

Tako je došao do definicije vlastitog crtačkoga znaka, znaka koji levitirajući prolazi kroz svojevrsne transparencije. Znak nije ni tlocrt, nije ni slovo, nije kopija biljega u kamenu to je Trebotićev ideogram koji sve to sabire. Sabire u slojevitim slikama, zastrtim jednim, drugim, trećim slojem. Kroz njih doslovce, iz sfere u sferu, vidimo duhovnu podlogu, virtualni temelj – u svjetlosti. Preslojavaju se znakovi i zbrajaju značenja. Davno otvorena vrata krajolika ostala su otvorena za duhovna (i duhovita) preklapanja tlocrta i pismena, fragmenata kamena s lišajem i grafizmom glagoljice.

Iz teksta Lilijane Domić.


Prof.dr. Predrag Matvejević


Igor Zidić, Matko Trebotić sa suprugama


V. žmegač i M. Trebotić

Akademija-Art.hr
10.12.2011.