Izložba Poziranje i poza Ivana Balaževića

Autorove misli: Slikanje ili crtanje modela koji POZIRA je čudesan čin. Lijepa žena je odlučila biti slikana, odlučila je vjerovati umjetniku. POZIRANJE za akt je trenutak izvan vremena i prostora. Dok to radim imam u glavi velike majstore akta: Degasa, Modiglianija, Picassoa, Pascina, Klimta, Renoira… Kako su oni u tom svetom času pristupali platni ili papiru i, što je važnije, onoj koja POZIRA. To je čin iskrenog i otvorenog nastupa vlastitim tijelom, vlastitom ljepotom i osobnošću! To POZIRANJE ima u sebi svetost prarituala koji ima biti na kraju trajna zabilješka u slikarskom materijalu. Prijatelji i poznanici nude mi se za “pomoć” kod POZIRANJA za akt. Nije čudno da ih tajna tog čina intrigira i privlači. To je ljepše i bolje  nego oni zamišljaju, a zamišljaju si ponešto, pa i ono čega nema.

POZIRANJE je punina a POZA je praznina.