Franjo Feldi: Ratna priča – dokument jednog vremena


S otvorenja izložbe (članovi pjevačke klape Sveti Mihovil; Zrinka Pilauer Marić, voditeljica galerije; Milan Ilić, prof.; Marija Feldi, kćer; general Antun Tus te general i slikar Franjo Feldi)

Gallerija MORH-a „Zvonimir“, Bauerova 33, Zagreb
Izložba prigodom Dana neovisnosti, posvećena 20. obljetnici ustrojavanja Oružanih snaga RH
Franjo Feldi
Ratna priča – dokument jednog vremena

od 06. 10. 2011. (u 19.00 sati)

Pogledajte 100 fotografija s otvorenja izložbe!

Pogledajte galeriju radova!
Pokrovitelj izložbe je predsjednik RH Ivo Josipović.

Tekst: Milan Ilić, prof.
Ratna priča – dokument jednog vremena

Ovo je ratna priča generala Feldi Franje ispričana i dokumentirana rukom slikara Franje Feldija.

Ovo je autentični dokument čudesne simbioze ratnika i umjetnika.
Rijetko se događa da jedan čovjek tako uspješno živi dva paralelna života. Onaj vojnički, i onaj slikarski. Ali kada se jednom nađu na zajedničkom zadatku, onda nastaje neponovljivi dokument jednog vremena.


Praskozorje

Počeo je Domovinski rat.

Kao glavni operativac u ZNG, kasnije Glavnom stožeru HV, Feldi Franjo pomno je pratio događanja na bojištima , proučavao  topografske karte ucrtavajući pažljivo zamisli budućih ratnih operacija. Odlazeći na teren, na sva ratišta, provjeravao je točnost svojih predviđanja na konkretnom zemljištu i tražio mišljenja branitelja, a kao sjena ga je pratio i umjetnik Franjo Feldi koji je te krajolike pratio očima slikara, upijajući zanimljive detalje, boje i zvukove i spremajući ih u skrivene pretince sjećanja.

Opće poznata je izreka da „Muze šute kad topovi govore“, trebalo je proći određeno vrijeme, nazovimo to vremenskom, psihološkom i emotivnom distancom, pa da se iz podsvijesti na svjetlo dana vrate zapretane slike, da se iz sjećanja dozovu krajolici, ljudi i događaji koji će se pretočiti u sasvim konkretne slike.

Pišući u dva navrata o slikarskom opusu Franje Feldija naglasio sam da autor koristi svaki trenutak da na bilo kakvom komadiću papira zabilježi ljepotu nekog krajolika.

Profinjen crtački dar, osjećaj za prostor i perspektivu, izvanredno uočavanje karakterističnih detalja, čine ove skice pravim malim biserima. To se evidentno dokazuje i u ovom ciklusu.
U svom dugom stvaralačkom razdoblju Franjo je uspio sačuvati mladenačku svježinu i neku, rekao bih, nevinost i naivnost, u ljepotu prirode zaljubljenog slikara.
Te karakteristike doći će do punog izražaja i u ovom „ratnom ciklusu“ u kome autor, unatoč surovosti rata, izbjegava eksplicitne prikaze nasilja, leševe, raskomadana tijela, krv…
Iz prozračnih, olovkom rađenih skica, autor ugljenom, poput savjesnog kroničara, slika ratna događanja. Prepoznajemo povijesnu 91. –Plitvice, Vukovar, Sunja, Osijek, Dubrovnik, Srđ…dolinu Une kod Kostajnice i Lederera.
Tu je i 93. – Maslenica…Tulove grede, Drenov klanac, Pa zima 94/95 na Dinari… i na kraju Oluja i oslobođeni Knin 95.
Autor uspijeva postići izvanredan ugođaj ambijenta, ali u svemu postoji i jedan nadasve zanimljiv element.

Slikajući vojnike autor izbjegava svaku individualizaciju. Nema prepoznatljivih lica (osim na slici Zvonko i dječak Jakov). Svi ostali, bez obzira hodali u koloni, stajali i čekali da započne napad, ili zalegli sa snajperom ili drugim oružjem, slikani su tek kao siluete, ideogrami, simboli nepoznatih heroja koji su krenuli braniti domovinu. Jer nije bitno kako se zovu i iz kog kraja su krenuli, ali svi znaju kamo idu i što im je krajnji cilj.

Posebnu pažnju svakako zaslužuju prve skice, crteži i konačno ulje na platnu, kolone koja se u Banijskom praskozorju gubi u dolini Une, sa simboličnom paučinom legendarnog ratnog snimatelja Lederera, koji je na tom području i poginuo. Kao i skica generala Medveda koji je u to vrijeme zapovjedao kolonom bojovnika u praskozorje nad dolinom rijeke Une.
No autor nije mogao a da se na svoj način ne oduži svojim suborcima, prijateljima i poznanicima koji su život položili na oltar domovine.
U nizu ugljenom rađenih portreta našli su se tako Rudi, Gavran, Pauk, Blago, da spomenemo tek neke. To su portreti na kojima se ne radi samo o fizičkoj prepoznatljivosti s portretiranim. To su duboko proživljeni psihološki portreti u koje je autor unio svu svoju dušu, pa i neku vrstu sjete zbog neminovnosti rastanka – to je „slikovni epitaf“, možda snažniji od bilo koje riječi.

Postoje u ovom ciklusu i dva portreta koji se bitno razlikuju.

Za jedinog preživjelog među portretiranima, generala LUCA, autor je upotrijebio žive pastelne boje „skladajući „ neku vrstu Ode radosti.“
Posebno zanimljiv je i Autoportret, olovkom u nekoliko poteza rađeni crtež (ili skica) ratnika ili slikara Franje Feldija – svejedno, bez ikakvih suvišnih detalja ili „uljepšavanja“.
Tako se umjetnik Franjo još jednom „odužio“ generalu Feldiju, smjestivši lik uspješnog ratnog stratega u dokumentarni ratni ciklus jednog teškog ali slavnog vremena, koje je obilježilo našu suvremenu povjest u obrani i stvaranju Lijepe naše.
General Feldi Franjo je umirovljen.
A pred slikarom Franjom Feldijem stoji još mnogo likovnih izazova i novih događanja u vremenu u kojem očekujemo bolji i ljepši život za sve.

Milan Ilić, prof.

POPIS IZLOŽAKA

SKICE

1. TULOVE GREDE I, olovka, 21×29,5 cm
2. TULOVE GREDE II, olovka, 21×29,5 cm
3. GVOZDANSKO, olovka, 29,5×21 cm
4. KUKURUZNI PUT I, olovka, 21×29,5 cm
5. KUKURUZNI PUT II, olovka, 21×29,5 cm
6. BANIJSKO PRASKOZORJE I, olovka, 21×29,5 cm
7. BANIJSKO PRASKOZORJE II, olovka, 21×29,5 cm
8. NA ŠATORU, olovka, 21×31,5 cm
9. VBR, olovka, 21×31,5 cm
10. SRĐ, olovka, 21×29,5 cm
11. NA KAMENJARU I, olovka, 21×29,5 cm
12. NA KAMENJARU II, tuš, 19×26,5 cm
13. NA VELEBITU, flomaster, 10×10 cm
CRTEŽI (ugljen)
1. TULOVE GREDE III, ugljen, 31×40 cm
2. TULOVE GREDE IV, ugljen, 29×40 cm
3. BANIJSKO PRASKOZORJE III, ugljen, 31,5×40 cm
4. VUKOVAR 91, ugljen, 31,5×40 cm
5. GRANATIRANJE DUBROVNIKA II, ugljen, 24×34 cm
6. GRANATIRANJE SRĐA, ugljen, 31×40 cm
7. PLITVICE ‘91, ugljen, 31×40 cm
8. SUNJA ‘91 I, ugljen, 29×40 cm
9. SUNJA ‘91 II, ugljen, 29×40 cm
10. OSIJEK ‘91 – ZVONKO I DJEČAK JAKOV, ugljen, 40×29 cm
11. TRPINJSKA CESTA, ugljen, 31×37 cm
12. DVORAC ELTZ, ugljen, 29×40 cm
13. RAVNICA U PLAMENU, ugljen, 31×40 cm
14. DRENOV KLANAC, ugljen, 42×29,5 cm
15. OBA SU PALA, ugljen, 42,5×32,5 cm
16. GENERALSKI STOL, ugljen, 31,5×41,5 cm
17. MASLENICA ‘93 I, ugljen, 31×39 cm
18. MASLENICA ‘93 II, ugljen, 23×32,5
19. SNAJPERIST, ugljen, 40×29 cm
20. ZIMA 94/95 I, ugljen, 31×40 cm
21. ZIMA 94/95 II, ugljen, 29×42,5 cm
22. PRED OLUJU, ugljen, 32×42,5 cm
23. BANDIRA, ugljen, 31×39,5 cm
24. OLUJA ‘95, ugljen, 29,5×42 cm
25. KNIN ‘95, ugljen, 25×35 cm
PORTRETI (crteži)
1. PREDAJA KORPUSA, ugljen, 31×39,5 cm
2. RUDI, ugljen, 42×29,5 cm
3. PAUK, ugljen, 40×31,5 cm
4. JASNA, ugljen, 40×31 cm
5. LEDERER, ugljen, 31×40 cm
6. GAVRAN, ugljen, 40×31 cm
7. BLAGO, ugljen, 40×31 cm
8. JOVIĆ, ugljen, 40×31 cm
9. SVEN LASTA, ugljen, 40×31 cm
10. LUC, suhi pastel, 40×29 cm
11. AUTOPORTRET, olovka, 20×29 cm
SLIKE (ulje na platnu) / PAINTINGS (oil on canvas)
1. RAVNICA U PLAMENU, ulje na platnu, 50×41 cm
2. BANIJSKO PRASKOZORJE, ulje na platnu, 60×80 cm


Autoportret

 

FRANJO FELDI, general pukovnik HV u mirovini, rođen je 1. siječnja 1938. godine u Srijemskoj Mitrovici kao dvanaesto dijete majke Evice (rođene Šučak iz Kukujevaca) i oca Stjepana, rođenog u Novom Sadu. Školovanje započinje u Srijemskoj Mitrovici 1946. da bi godinu dana kasnije s obitelji preselio u Zagreb zbog liječenja oca koji je oslijepio, te tu pohađa osnovnu školu i nižu gimnaziju. Višu gimnaziju završava u Srijemskoj Mitrovici 1957. kada odlazi na Vojnu akademiju KoV-a u Beograd, koju završava 1960. godine. Službovao je u Brčkom, Slavonskoj Požegi, Sisku, Novom Pazaru, Beogradu i Zagrebu. Završio je sve vojne škole, a po završetku Ratne škole (SNO) ostaje u Beogradu na Ratnoj školi kao nastavnik Strategije do 1986., kada je, po vlastitoj molbi, premješten u Zagreb radi liječenja najstarijeg sina invalida. U srpnju 1991., kao pukovnik JNA, smijenjen je s dužnosti prvog operativca 5. VO u Zagrebu, u kolovozu napušta JNA i 3. rujna 1991. priključuje se Zboru narodne garde. Tijekom Domovinskog rata obnašao je visoke vojne dužnosti: prvi operativac u Zapovjedništvu Zbora narodne garde, prvi načelnik Operativne uprave Glavnog stožera HV kod generala Antuna Tusa gdje je iz čina brigadira 10. ožujka 1992. promaktut u čin general bojnika. Pomoćnik je za borbeni sektor u GS OS kod generala Bobetka, a kasnije i pomoćnik za obuku i školstvo do 1995. kada se vraća u Operativnu upravu GS OS RH. U lipnju 1998. imenovan je prvim zapovjednikom Ratne škole OS RH “Ban Josip Jelačić“ i promaknut u čin general pukovnika, sa zadaćom da ustroji i organizira početak rada i prihvat I. naraštaja polaznika. S te dužnosti umirovljen je 30. prosinca 2002. godine. Odlikovan je visokim vojnim odličjima Kneza Domagoja s lentom, Bana jelačića, Hrvatski trolist, Pleter i medaljama “Bljesak“ i “Oluja“, Spomenicom Domovinskog rata i Domovinske zahvalnosti. Član je Izvršnog odbora Udruge prognanih Hrvata Srijema, Bačke i Banata. Oženjen je, supruga Branka, djeca Suzana, diplomirana socijalna radnica, udata Stanić, zet Milan i unuka Monika, sin Branko, vojnik HV i kći Marija, učenica Srednje grafičke škole. S obitelji stalno živi u Zagrebu. Uspješna vojnička karijera nije ga spriječila da se u slobodno vrijeme intenzivno bavi slikarstvom. Još za vrijeme školovanja u gimnaziji u Srijemskoj Mitrovici, a kasnije u Vojnoj akademiji, član je likovne radionice, te počinje izlagati na njihovim skupnih izložbama. Tijekom službovanja nastaju brojne skice i crteći, a dio skica autor realizira i kao akvarele i ulja na platnu. Za vrijeme Domovinskog rata prestaje slikati, ne želeći na platno prenositi ratna razaranja i strahote, a umijeće slikanja prenosi na planove ratnih operacija Hrvatske vojske. Iz tog vremena nastale su samo skice i neki crteži o akcijama i operacijama Hrvatske vojske. Nakon rata ponovno slika, vraćajući se motivima svoje rodne ravnice. U vrijeme službovanja u Ratnoj školi “Ban Josip Jelačić“ svoj slikarski opus proširuje i djelima s motivima Zaprešića i Novih Dvora. Od umirovljenja 2002. godine intenzivira slikarsku aktivnost, slikajući nove, ali obnavljajući i mnoge ranije skicirane motive. Sudjelovao je na više likovnih kolonija i izlagao na mnogobrojnim skupnim izložbama u Zagrebu, Delnicama, Zaprešiću i Sisku. Član je HLD Zagreb, ULS Zaprešić i Akademije Art Zaprešić. Redovno izlaže na skupnim izložbama minijatura u Vršilnici, Novi Dvori i Galeriji Skurjeni u Zaprešiću. Imao je nekoliko samostalnih izložbi u Zagrebu (Galerija Zvonimir, 2006., Galerija URIHO 2008.), Zaprešiću (Galerija Razvid, 2005.) i knjižnicama u Zagrebu (“Vjekoslav Majer“ 2006.) i Virovitici (2011.). Organizirao je likovnu koloniju Srijemskih slikara na Jarunu i Novim dvorima u Zaprešiću u sklopu manifestacije “Srijem u Hrvatskoj“ u Lisinskom 2002. godine.

IZDAVAČ / PUBLISHER: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Služba za odnose s javnošću i informiranje /

The Ministry of Defence, Republic of Croatia, Public Relations and Information Department – ZA IZDAVAČA /
FOR THE PUBLISHER: načelnik / Head of Department, Goran Grošinić – UREDNICA KATALOGA I PRIJELOM /
CATALOGUE EDITOR & LAYOUT: Zrinka Pillauer Marić – PREDGOVOR / PREFACE: Milan Ilić
– FOTOGRAFIJE / PHOTOGRAPHY: Stjepan Katić, Akademija Art – POSTAV IZLOŽBE / EXHIBITION
LAYOUT: Milan Ilić, Zrinka Pillauer Marić – PRIJEVOD / TRANSLATION: Jasmina Pešek
– PRIPREMA / PREPRESS: HVG – TISAK / PRINTING: HVU tiskara – NAKLADA / PRINTED IN: 300 copies
GALERIJA ZVONIMIR, Zagreb, Bauerova 33, tel: 4567 926, e-mail: galerija.zvonimir@morh.hr
Radno vrijeme: pon-pet od 10,00 do 18,00. Ulaz slobodan
Hours of opening: Monday to Friday from 10.00 to 18.00. Entry free of charge
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 779993
ISBN 978-953-193-120 -5

www.morh.hr

Akademija-Art.hr
11.09.2011.