Etnografska izložba – Oj, rumena, ružo moja

Krapje-nosnje

Krapje-nosnje

Naziv izložbe: Etnografska izložba Oj, rumena, ružo moja /narodne nošnje i glazbena baština Krapja, Plesma, Puske i Drenovog Boka/
Autorica: Slavica Moslavac, ravnateljica i muzejska savjetnica
Organizator: Muzej Moslavine Kutina
Mjesto: Galerija Muzeja Moslavine
Vrijeme: 5. rujna 2013. u 19,00 sati

Izložba sadržava 25 panoa s tekstovima i fotografijama o glazbenoj ostavštini i narodnim nošnjama Krapja, Puske, Plesma i Drenovog Boka, desetak izvornih narodnih nošnji kraplanskog kraja, te drugih tekstilija: peča, vizera, koperti, plahti, jastuka s jastučnicama, ručnika…

Krapje Oj rumena ruzo moja

Specifičnost kraplanskog tkanja je u šafranju. Tj. u trgovinama se kupovao končec – tirpuk koji se prije tkanja šafrao tj. bojio žutom bojom. Listići za šafranje bi se razmutili u hladnoj vodi, a onda bi se zalilo kipućom vodom, te kuhalo neko vrijeme. Smatrali su ako platno zažute, da će se manje prljati.Osim kupone šafre, vješti pojedinci su spravljali šafru iskuhavajući johininu koru. Izbljeđene i oštećene nošnje su i flebali u plavo da im djelomično vrate izgubljeni sjaj i boju.

Djevojke s brenvanom kosom

Upotrebljavali su i miješana platna i to: pamuk po pređi (osnova-konoplja, potka –pamuk; svilno platno (od svile i končeca); dugalija (od končeca i tirpuka -deblja pamučna nit).

Za izradu ornamentalnog ukrasa koristila se bijela pamučna nit, crveni pamuk – pismo, bijela i raznobojna svila, te vunena nit pretežno žarko zelene i crvene boje. Vunenu nit su sredinom 20. stoljeća kupovali u trgovinama, dok su je krajem 19. i početkom 20. stoljeća sami proizvodili. Nošnju našivanu svilom nosile su djevojke i tek udate žene, a natlevače žene kad požene i udaju djecu, tj. žene u zrelijoj dobi, te starice. Pojedine dijelove nošnje nazivali su ruho, ruvo, a cjelovitu nošnju garnitura ili par. Bogatije žene imale su i do 20 garnitura, kompleta nošnji.

Nosnje Krapja

Prema tehnikama ukrašavanja ruha nošnje kraplanskog kraja dijele se na:
• potkrpane (uglavnom su našivave vunom ili vunicom)
• prebirane na prst
• prebirane u zev
• prebirane na utlevač (vutlevač), najčešće su bile bijele ili šafrane (žute), sa rupicama (vutlima), zvane još i šupljika
• na deščicu (prilikom tkanja umetala se tanka daščica tako da su se dobivale uske pruge).

Ženska nošnja kraplanskog kraja, svrstava se u tip tzv. posavske nošnje, koju karakterizira bijela platnena odjeća s vertikalnim naborima. Ukras je izveden na rukavima oplećka, te rubnim dijelovima odjeće, tkanim ili vezenim, bijelim ili raznobojnim ornamentalnim motivom, izveden lanenom niti, pamukom, vunom ili svilom.

Zgrada opcine Krapje oko 1910 spanjena 1942

Starijem tipu pripada suknja s poramenicama zvana rubača s pendelom uz koju se nosilo opleće širokih rukava i platnena pregača.Rubača tada visi na uzicama-poramenicama, a ravni komad platna, pendel, širok od prsa do pojasa, obavija tijelo, te se u struku sastaje s donjim, nabranim dijelom rubače. Uz nju se nosilo opleće koje ima prednji stan dugačak, a stražnji veoma kratak, tek toliko da pokriva samo pleća, pa otuda i porijeklo naziva opleće. Veoma široki rukavi stegnuti u zapešću sežu sve do vrata gdje su skupljeni te zajedno s prednjim i stražnjim stanom opleće tvore ovalni vratni izrez.

Tijekom prošlih stoljeća uvriježilo se ruho sastavljeno od košulje sa širokim, bogato ukrašenim rukavima – (j)opleće, suknja – rubača, ukrašena odostraga okomitim naborima te pregača zvana fertun, zaslon, zastor. Rubače su se mogle zadizati, potpregnuti, tako da se vide ukrašeni dijelovi podsuknje – unteroci, rubačke, podsukljenjke, kurte. Žene su prema ukusu sredine i mode određenoga razdoblja, da bi postigle određenu širinu i izgled, ispod suknje oblačile više raznih podsuknji. Iz istog razloga nošen je i umetak – torba, kušak, šunderci, u obliku kratke, gusto nabrane suknjice koja se opasivala oko struka.

Narodne nosnje Krapja Plesma i Puske

Sredinom XIX. stoljeća počela se nositi bluza uskih rukava, krojena po građanskim uzorima, zvana švabica, bluza. Ta je bluza bila prikladnija za nošenje i obavljanje svakodnevnih poslova. U hladnija vremena na gornji dio tijela oblače se zobuni bez rukava te kraći i duži kaputići: benke, bunde i vunene marame.

U glazbenom programu nastupaju članovi Udruge Kraplani iz Krapja.