Gledajući nove slike Borisa Bućana pred očima mi se odvija svojevrsna retrospektiva njegovog dosadašnjeg izuzetno bogatog stvaralaštva. Slike novog ciklusa na izvjestan način sublimiraju i recikliraju ranija autorova iskustva, od onih konceptualne provenijencije, preko urbanog i ambijentalnog intervencionizma, dizajnersko-plakatnog stvaralaštva, brojnih grafika i crteža, pa sve do slika iz ciklusa Žena na mjesečeni izloženog prošle godine u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu.

Ne mislim da je autor podvukao crtu i napravio izvjesni résumé, sažetak svog dosadašnjeg umjetničkog djelovanja, već jednostavno prepoznajem, što je svakako subjektivna impresija, neke ranije autorove radove izvedene u novom kontekstu, a najčešće i u drugom mediju. Ima nečeg plakatnog u Bućanovim slikama, što se prije svega odnosi na autorovo inzistiranje stavljanja naslova slike na platno, odnosno pozicioniranje teksta u slikarsku kompoziciju čime on postaje njenim gradidbenim dijelom, ali i tumačem njenog asocijativno-metaforičkog karaktera. Taj naziv istovremeno je integralni dio i lingvistička nadgradnja kompozicije koja tumači složenost autorovih misli pri vizualizaciji predmetnosti. Sve slike rađene su brzo, tjelesno, u jednom dahu, često kao crteži; ustvari sljede misaonu brzinu i perceptivnu složenost autorova ludičkog duha. Iako mnoštvo ideja koje se rađaju u stvaralačkom procesu slikarski nužno rezultiraju gestom i izražajnom ekspresivnošću, Bućanova platna odraz su njegove široke naobrazbe i znatiželjnog duha koji gotovo nikad ne miruje, već pomno sagledava predmetni svijet oko sebe, povezujući trenutni vizualni podražaj s osobnim iskustvom i metafizičkim transformacijama stvarnosti.

Mladen Lućić

 

Boris Bućan rođen je 1947. godine u Zagrebu. Godine 1967. upisuje ALU u Ljubljani, a 1972. diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 2006. godine. Dobitnik je brojnih domaćih i inozemnih nagrada. Živi i radi u Zagrebu.