Milan Jurina izlaže novi ciklus u Lučkom

milan jurina 4

milan jurina 4

Milan Jurina izlaže jedan sasvim nov i neuobičajen ciklus slika

Restoran NK Lučko, Puškarićeva 122
Otvorenje u petak 14. ožujka 2014, od 19.00 sati, uz prigodnu glazbu s plesom.

Izložbu će komentirati i otvoriti likovni kritičar profesor Nikola Albaneže.

foto-galerija

milan jurina 3

Hani objekti koloniziraju planet

Predočavati svojim umjetničkim radom tuđi umjetnički rad legitiman je postupak, dapače, to je odavanje počasti, odnosno propitivanje koje za predložak uzima neko djelo na isti način kao što bi to mogla biti mrtva priroda, pejzaž, portret. Zanimljivost je, dakako, tim veća ukoliko se ne radi o pukom kopiranju – što još ne znači krivotvorenje koje je zanimljivo iz sasvim drugih razloga – nego o interpretaciji koja je, premda u trajnoj relaciji prema ishodišnom motivu, u suštini potpuno neovisna o njemu. Na pamet odmah dolaze Manetovo „citiranje” Raphaela i drugih renesansnih majstora, Duchampova preradba Mona Lise, Baconova posveta Velasquezu itd. i tome slično. Primjera je beskonačno mnogo. Ne samo u svjetskoj (iz koje spominjem neke od najpoznatijih ostvarenja), nego i u hrvatskoj likovnoj umjetnosti.

Korak dalje u smislu o kojemu govorimo – o predočavanju umjetničkoga djela – je migracija između medija; konkretno, kada se novo djelo realizira u drugoj tehnici, drugoj likovnoj disciplini. Upravo je to učinio Milan Jurina kada je trodimenzionalna plastička tijela Hanibala Salvara preselio na svoja slikarska platna. Preselio i naselio njima zaseban svijet. Stvoren je za njih prostor, atmosfera, i nekakvo ozračje znanstvene fantastike – stvoren je pejzaž opustjelih horizonata, zelenih, ponekad i ljubičastih nebesa te jednako neprirodna tla: krutog i tekućeg. Usred takvoga prostora, u čijoj definiranosti važnu ulogu igra sjena, to jesu portreti predmeta, ali i nisu više samo to.

Hani objekti su – u nedostatku imenovanja tako nazivam objekte koji u ciklusima Hanibala Salvara, ako se ne varam, bivaju predstavljeni terminom Dijalozi – na Jurininim kompozicijama osamostaljeni entiteti, nerijetko antropomorfnih značajki. Ne samo da naziremo profile i torza, nego i očite interakcije između dva ili više hani objekta. Gotovo bismo im mogli pripisati karaktere i duhovna raspoloženja. Tu oživljeni objekti lebde, ovdje se okupljaju ili razilaze, zadimili su se i vidimo smjer njihova kretanja, ondje se dogodila eksplozija i posljedice su prikazane; sve to doprinosi osobitoj, rekao bih – u najboljem značenju – ilustrativnoj kvaliteti ovih slika uz koje vrlo lako doživljavamo njihov narativni potencijal.

Aktualne radove Milana Jurine možemo protumačiti i parodijski; dovoljno je osvijestiti kako fragmenti nekakvog građevnog materijala preuzimaju ljudsku ulogu i takav modus čitanja odmah se nameće. Budući da te ljudske komponente kod izvornika nema (ondje, eventualno, možemo govoriti o tragovima čovjekove aktivnosti, ali to je drukčiji aspekt), onda je ovakav pristup i u tom pogledu samosvojan. Pridodamo li tome kvalitetu izvedbe koja nastoji oko volumena tijela i perspektive prostora, kao i oko doživljaja materije, odnosno iluzije taktilnih svojstava, možemo opravdano zaključiti kako je autoru uspjelo ostvariti intrigantan i originalan umjetnički ciklus.

Nikola Albaneže

milan jurina 7

Milan Jurina rođen je 1954. u Palančanima, Čazma. Nakon automehaničarskog posla djelovao je kao pismoslikar, grafičar, karikaturist i ilustrator, a zadnjih godina najviše se posvetio fresco slikarstvu oslikavanjem crkava i zgrada. Izlaže od 1975. u Čazmi, Dubrovniku, Zagrebu, Ivanić Gradu i drugdje te u inozemstvu Insbruck, Beč, München i Bad-Wiese. Živi i radi u Ivanić Gradu te dosta djeluje u centralnoj Europi.

Izložbu organizira Likovni art dizajn centar LADICA u suradnji s Hobby art centrom CHEMACO.