Izložba “Stoljeće ručnog sata” otvara se u MUO

Izložba “Stoljeće ručnog sata (1914.-2014.)” otvara se sutra u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt, a obuhvatit će dvjestotinjak satova iz zbirke toga muzeja

rucni sat

U nekoliko tematskih cjelina posjetitelji će moći vidjeti što se skriva u unutrašnjosti njihova sata, a tu su i ekrani na kojima će biti prikazano funkcioniranje različitih tipova satnih mehanizama.

Tematske cjeline izložbe posvećene su razvoju sata od funkcionalnog predmeta do statusnoga simbola, satovima za posebne namjene (vojnim, sportskim, pilotskim, ronilačkim), satovima za dame, digitalnom prikazivanju vremena, satovima “iza željezne zavjese”, konceptu Swatcha, dizajnerskom satu i ručnom satu kao inspiraciji.

Premda su se prvi “ručni satovi” javili već u doba renesanse kada su malobrojne plemkinje nosile narukvice sa satom, taj se tip sata počeo izrađivati u većim količinama tek za vrijeme I. svjetskog rata, kada je vojnicima u rovovima bilo je praktičnije pogledati na sat na ručnom zglobu, nego ga vaditi iz džepa, ističe se u najavi izložbe.

PRVI SVJETSKI RAT I POČETAK MASOVNE PROIZVODNJE RUČNIH SATOVA

Iako su arhivski zabilježeni slučajevi u povijesti koji svjedoče o postojanju ručnih satova, ili točnije satova učvršćenih na narukvicu, još u 16. stoljeću prvu veću količinu te vrste sata, dvije tisuće komada, izradila je švicarska tvrtka Girard-Perregaux i dostavila 1880. godine caru Wilhelmu II. za časnike njegove mornarice.

U širu upotrebu ručni satovi dolaze tek od I. svjetskog rata. Prvi su satovi namijenjeni vojnicima često imali zaštitnu rešetku nad staklom, kako se ne bi oštetilo od krhotina projektila ili blata. Kazaljke i brojčane oznake bile su premazane iluminacijskom supstancom kako bi bile vidljive u mraku. Na kućište koje je nalikovalo onom kod džepnih satova pričvrstile su se žičane ušice kroz koje se provlačio remen. Poklopac je bio učvršćen šarkom i mogao se otvoriti tako da se rasklopi. Osim vojnicima na kopnu ručni sat je bio izuzetno koristan pilotima koji su pomoću njega izračunavali količinu potrošenog, odnosno preostalog goriva. Satovi su imali dugačke remene kako bi se mogli nositi preko rukava, te veliku izbočenu krunu koja je omogućavala navijanje bez skidanja rukavica.

TEHNIČKE INOVACIJE

Osim oblikovanju kućišta urarske tvrtke znatnu pažnju posvećuju njegovom neprestanom usavršavanju korištenjem novih materijala otpornih na udarce, vodu, promjene tlaka, a naročito poboljšanju satnog mehanizma uvođenjem novih funkcija, zaštite od udarca, novih načina pogona, navijanja i regulacije. Riječ je o kontinuiranim procesima koji se intenziviraju po završetku II. svjetskog rata. Naime, najveća ulaganja koja su rezultirala tehnološkim inovacijama u pravilu su vezana uz vojne namjene, da bi se nakon toga ta dostignuća koristila i u druge svrhe.

Automatsko navijanje

Danas se većina ručnih mehaničkih satova proizvodi s automatskim navijanjem, dok tek mali broj modela ima ručno navijanje. Automatsko navijanje ima prednost pred manualnim: vlasnik ne mora razmišljati o tome kako svakodnevno mora navijati svoj sat, budući da se on navija korištenjem kinetičke energije koja nastaje pokretanjem ruke na kojoj se nalazi. Prvi ručni satovi s automatskim navijanjem počeli su se proizvoditi 1922., a konstruirao ih je engleski urar John Harwood.

U početku se zamašnjak nije okretao za puni krug već za oko 180 stupnjeva, te je iskorištavao gibanje rotora samo u jednom smjeru što nije bilo dovoljno da se opruga navije za 24 sata rada satnog mehanizma. Takva je konstrukcija danas poznata pod nazivom hammer ili bumper. Rolex je 1930. poboljšao Harwoodov izum konstruirajući rotor koji se okretao za 360 stupnjeva oko svoje centralne osovine i mogao je naviti oprugu tako da ima rezervu snage za do 35 sati rada satnog mehanizma. Do 1960-ih automatsko navijanje postaje standard u kvalitetnim mehaničkim satovima.

Hamilton – prvi elektromehanički ručni sat

San mnogih o satu koji ne treba navijati, niti ga svakodnevno nositi na ruci kako bi se sam navio, ostvarila je 1957. godine američka tvrtka Hamilton iz Lancastera, Pennsylvania, koja je na konferenciji za novinare objavila kako je izradila prvi električni sat kojem pogon daje baterija. Sat koji je osim inovativnog rješenja mehanizma imao i jednako inovativno asimetrično kućište koje je oblikovao industrijski dizajner Richard Arbib postao je trenutni hit i činilo se da se radi o satu blistave budućnosti. Međutim, vrlo su brzo uslijedila nova, savršenija rješenja te se Hamiltonov električni sat prestao proizvoditi 1969. godine.

Bulova Accutron – prvi elektronski sat

Sat lansiran 1960. razvio je inženjer elektronike Max Hetzel. Broj pokretnih dijelova smanjio se od 27 na 12, a ukupan broj dijelova od 130 koliko ih je bilo u tipičnom satu s automatskim navijanjem na 27. Pri tome je odstupanje od točnog vremena bilo ispod minute mjesečno, što je znatno manje čak i od kronometarski certificiranih tadašnjih mehaničkih satova. Satu je za pogon služila baterija, kao impulsni uređaj korišten je tranzistor, a oscilator je bila glazbena vilica izrađena od Elinvara koja je titrala frekvencijom od 360 titraja u sekundi. Do 1977. godine kada prestaje proizvodnja, prodano je više od 4 milijuna Accutrona.

Ručni satovi u Hrvatskoj šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća

U Hrvatskoj, odnosno u čitavoj tadašnjoj Jugoslaviji, šezdesete i sedamdesete godine obilježene su odlaskom u Trst gdje su se kupovali Darwil satovi namijenjeni prvenstveno našem tržištu. Vrlo cijenjeni bili su IWC Schaffhauseni, Omege, Zenithi, a popularni brandovi u nešto nižem cjenovnom razredu Omikron, Doxa, Marvin, nešto rjeđe modeli tvrtki Tissot, Lanco, Delbana. U trgovinama su prevladavali sovjetski Rakete, Poljoti, Slave ili istočnonjemački – Glashütte satovi. Bio je običaj da se ručni satovi daruju prigodom značajnih događaja poput krizme, mature, diplome; nasljeđuju od djedova i očeva, poklanjaju za obljetnice rada i odlazak u mirovinu.

Elektronski kvarcni ručni satovi

Ozbiljan udarac švicarskoj urarskoj industriji zadao je Seiko kada je 1969. godine na tržište u Tokyju stavio prvi kvarcni ručni sat 35 SQ Astron rađen u limitiranoj nakladi od 100 primjeraka po cijeni koja je odgovarala cijeni manjeg japanskog automobila.

Piezoelektrična svojstva kristala kvarca otkrili su Jacques i Pierre Curie već 1880. godine. Električno pobuđeni kristal kvarca titra frekvencijom od čak 32.768 titraja u sekundi.

Prvi prototipovi elektronskog kvarcnog ručnog sata izrađeni su u istraživačkom laboratoriju CEH (Centre Electronique Horologer) u Neuchâtelu.

Unatoč tome što je prototip kvarcnog ručnog sata razvijen u Švicarskoj komercijalna proizvodnja započela je dvije godine kasnije u dalekom Japanu. Seiko Astron imao je oscilator od kristala kvarca, te hibridni integrirani krug i minijaturni motor koji mu je okretao kazaljke. Njegovo odstupanje od točnog vremena iznosilo je svega minutu u godinu dana. Moderni kvarcni mehanizmi proizvode se u ogromnim količinama te i najjeftiniji satovi u pravilu imaju kvarcni mehanizam.

Kronografi

Kronografima se nazivaju satovi s osnovnim brojčanikom s dvije kazaljke – satnom i minutnom, te središnje postavljenom sekundnom kazaljkom kronografa koja pokazuje vrijeme na posebnoj skali s finom podjelom. Ona se može pokrenuti, zaustaviti i vratiti u početni položaj pritiskom na gumb. Rani kronografi obično su imali samo jedan gumb, dok su kasnije uobičajena dva: prvim se sekundna kazaljka pokreće i zaustavlja, dok se drugim vraća u početni položaj. Moderni kronografi često imaju i pokretni prsten u funkciji tahimetra kako bi se brzo mogla proračunati brzina i udaljenost.

Kronografi imaju različite namjene koje su označene na brojčaniku i na vanjskom pokretnom prstenu. Takvi satovi koriste se u industriji za normiranje, u sportu, automobilizmu, avijaciji, vojsci (artiljeriji), u ronjenju za kontrolu vremena izranjanja, u svemirskim programima… O tome koliko kronograf može biti značajan svjedoči primjer Omege Speedmaster. Osim što je bio prvi sat na Mjesecu, iznimno značajnu ulogu imao je u misiji Apolla 13 u travnju 1970. koja je umalo završila tragično zbog eksplozije spremnika kisika. Preciznost i opcije Speedmastera omogućili su da se uspostavi prava putanja za povratak na Zemlju i tako spasi posada svemirskog broda.

Ručni satovi s budilicom

U ručne se satove relativno rano počeo ugrađivati mehanizam za buđenje. Švicarska tvrtka Eterna već je 1912./14. proizvela sat s takvim mehanizmom. Pogon sata i budilice ponekad daju dvije odvojene opruge, a ponekad samo jedna. U drugom slučaju, naravno, zvonjava budilice znatno skraćuju vrijeme između dva navijanja. Primjerice, ako potpuno navijena opruga omogućuje neprekidni hod u trajanju od 56 sati, 22 sekunde zvonjave skraćuje vrijeme funkcioniranja sata do sljedećeg navijanja na samo 38 sati.

Ručne budilice uglavnom imaju dvije krune: jednu za navijanje hoda sata te podešavanje satne i minutne kazaljke, drugu za navijanje budilice te za podešavanje kazaljke budilice. Zvonjava se pak može prekinuti izvlačenjem ili utiskivanjem krune ili gumbića.

Satovi za ronioce

Satovima za ronioce smatraju se satovi koji su vodonepropusni barem do 10 atmosfera (100 m), najčešće 20-30 atm (200-300 m). Prvi vodootporni sat izradio je 1926. godine Rolex pod nazivom Oyster. Godinu dana kasnije engleska plivačica Mercedes Gleitze pokušala je preplivati La Manche noseći taj sat koji je nakon 10 sati u hladnoj vodi ostao zapečaćen i pokazivao je točno vrijeme.

Osim vodonepropusnosti ronilački satovi moraju zadovoljavati još neke standarde: prsten oko brojčanika s oznakama barem za svakih 5 minuta proteklog vremena i oznaku za obilježavanje specifične minutne markacije, jasne minutne oznake, vidljivost na udaljenosti od 25 cm u potpunom mraku. Moraju biti rezistentni na magnetizam, na udarce, na slanu vodu.

Kako bi se osigurala vodonepropusnost vrlo je bitna i kruna na navoj; smještena je često na poziciji 4, 8 ili 9 sati kako ne bi smetala pri pokretima dlana unazad. Zaštitno staklo treba biti otporno na tlak – akrilo, safirno…, remen gumeni, silikonski, čelični dovoljno dugačak da se može učvrstiti na ronilačko odijelo, i još niz karakteristika koje ronilački sat mora zadovoljiti u manjoj ili većoj mjeri ovisno o tome radi li se o amaterskom ili profesionalnom ronjenju.

DIGITALNO POKAZIVANJE VREMENA

Kad se spomene izraz digitalni sat većina odmah pomisli na elektronske satove kojima pogon daje baterija, kao oscilator koriste kristal kvarca, a točno se vrijeme očitava na LED (light-emitting diode), odnosno LCD (liquid-crystal display), displeju. Međutim, precizna definicija digitalnog sata je da “pokazuje točno vrijeme putem brojeva, a ne putem brojčanika i kazaljki”.

Jump hour satovi

Što je to jump hour sat? Dok standardni satovi pokazuju vrijeme tako da se kazaljke rotiraju nad brojčanikom na kojem su ucrtane oznake za sate i minute, na tim se satovima točno vrijeme iščitava kroz prozorčiće s brojevima. Brojevi se nalaze na pokretnim diskovima ili na trakama koje pokreće mehanizam. Treba spomenuti da, kako već sam naziv jump hours implicira, oznake za sate koje su ispisane na rubu rotirajućeg kruga u jednom trenutku “uskoče” u prozorčić; istovremeno brojevi za minute i, eventualno sekunde kreću se kontinuirano. I satni disk se stalno okreće, međutim, malo prije punog sata jedna opruga potisne polugu trokutastog završetka koja uskoči u prostor između dva zuba što uzrokuje nagli zaokret određenog dijela diska na kojemu se nalazi broj.

Prema trenutno dostupnim podacima prvi ručni sat s digitalnim pokazivanjem vremena pripisuje se prestižnoj urarskoj tvrtki Audemars Piguet koja je takav sat lansirala 1921. godine. Zanimljivo je kako se moda jump hour satova ciklički ponavlja svakih četrdesetak godina – dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća, zatim 1970-ih i, naposljetku, danas.

Digitalni elektronski satovi

Kada se govori o digitalnom displeju, odnosno o digitalnom pokazivanju vremena, većina odmah pomisli na elektronske, odnosno tzv. kvarcne satove. Zašto je zapravo došlo do toga da se pojavom kvarcnih satova u pravilu umjesto analognih prelazi na digitalne displeje? Takva vrsta displeja omogućuje da se na njemu vide brojne funkcije koje sat potencijalno može imati, a da se pritom brojčanik ne optereti „šumom” brojeva, crtica, točkica, kazaljki… Pritiskom na gumbe aktivira se po želji štoperica, alarm, vrijeme u nekoj drugoj vremenskoj zoni, dan u tjednu, datum. Osamdesetih godina prošlog stoljeća zbog nebrojenih mogućnosti digitalne tehnologije na satovima su se ponekad mogle igrati i razne igrice, a naročito je omiljen bio kalkulator.

Prvi elektronski satovi imali su tzv. LED displej. Njegov nedostatak bio je velika potrošnja baterije; zato je led dioda svjetlila samo kad bi se uključila pritiskom na dugme smješteno bočno na kućištu. S druge strane to je značilo da se točno vrijeme nije moglo očitati samo pogledom na sat, nego je trebalo koristiti drugu ruku kako bi se pritisnulo dugme. Zbog tih manjkavosti vrlo brzo ga zamjenjuje savršeniji LCD (Liquid-crystal) displej koji znatno smanjuje potrošnju baterije, što je omogućilo očitavanje podataka na displeju stalno, a ne samo pritiskom na dugme.

SATOVI IZA ŽELJEZNE ZAVJESE

Satovi rađeni u bivšem Sovjetskom Savezu tek odnedavno postaju zanimljivi ljubiteljima i kolekcionarima satova. Treba spomenuti kako su sovjetski satovi u pravilu izrađeni od vrlo kvalitetnih materijala, solidni, pouzdani, često i vrlo zanimljivo dizajnirani. Nedostaje im uglavnom fina završna dorada, promišljeni dizajn i marketinške ideje koje značajno doprinose potražnji za švicarskim satovima. Tek je Gorbačovljeva era unijela dah novine, bilježeći značajne obljetnice i događaje iz recentne ruske prošlosti na površini brojčanog kruga. Nacionalni ponos odražavao se u prikazima i natpisima na brojčanicima koji su šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka bili u pravilu neukrašeni, funkcionalni, oslobođeni zapadnjačkih pomodnih atributa.

Zanimljivo je kako većinu tzv. ruskih satova poznajemo po njihovim brand nazivima, a ne po tvornicama u kojima su proizvedeni. Jer tko je uopće čuo za Prvu ili Drugu moskovsku tvornicu satova, tvornicu satova iz Sankt Petersburga ili onu iz Tschistopola? Raketa, Vostok, Slava, Poljot nazivi su koji su nam znatno bliži. Zgodno je napomenuti kako su dva najpoznatija branda – Poljot i Raketa rađena u čast prvog leta u svemir Jurija Gagarina 1961. godine.

SATOVI ZA DAME

Satovi učvršćeni na narukvice sporadično su se izrađivali od 16. stoljeća o čemu svjedoči često citirani arhivski podatak kako je takav sat Robert Dudley darovao engleskoj kraljici Elizabeti I. 1571. godine. Tako su u stvari žene nosile prve „ručne satove”.

Iako su se wristletsi, kako su se ručni satovi početkom 20. stoljeća pomalo s omalovažavanjem nazivali, smatrali „ženskastima”, Omega je već 1905. predlagala ručne satove i muškarcima i ženama. Kada je riječ o satovima namijenjenima ljepšem spolu, možemo reći kako njihovo oblikovanje prvenstveno zavisi o modi vremena u kojem su proizvedeni. Budući da su manjih dimenzija od satova namijenjenih muškarcima i njihovi su mehanizmi manji pa stoga uglavnom nemaju dodatnih funkcija poput kronografa, budilice, vrlo često niti datumara.

Što reći o današnjim ženskim satovima? Uglavnom je riječ o predimenzioniranim modelima, vrlo raznolikog dizajna i ukrasa koji variraju od jedne vrste op-arta do florealnih motiva, a česte su i aplikacije Swarovski kristala ili sličnih staklenih perlica. Dok je budućnost muških ručnih satova, barem za sada, osigurana činjenicom da su postali pitanje prestiža, sredstva ulaganja i statusni simbol, proizvođači satova za ljepši spol trebaju ga osmisliti kao poželjan modni detalj i must have accessory.

KONCEPT SWATCH ILI KAKO JE SPAŠENA ŠVICARSKA URARSKA INDUSTRIJA

Početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća švicarska urarska industrija imala je udio prodaje od oko 40 % na svjetskom tržištu, a potražnja za švicarskim satovima uvelike je premašivala ponudu. Tako se dogodilo da je japanska tvrtka Seiko 1969. lansirala prvi kvarcni ručni sat, čime je potražnja za mehaničkim satovima pala gotovo preko noći. ETA iz Grenchena dobila je zadatak da razvije proizvodnju jeftinog sata pod kodnim nazivom Delirium vulgare. U 1981. uspostavlja se naziv Swatch. Nakon što je predstavljen javnosti u ožujku 1983. Swatch je u nepunih sljedećih osam godina prodan u 75,000.000 primjeraka, što je predstavljalo nezabilježeni uspjeh u dotadašnjoj urarskoj produkciji. Rezultat je prezentirao tehničku inovativnost, estetsku kreativnost, ali i marketinški proboj bez presedana.

Svake godine Swatch proizvede oko 140 novih modela, jedinstvenih, a istovremeno zasnovanih na istom tipu sata, oblikovanih u Milanu gdje su dizajneri inspirirani najnovijim modnim trendovima i kulturnom atmosferom. U promociji proizvoda marketing igra izuzetnu ulogu – poznate ličnosti kao zaštitna lica branda, nekonvencionalna mjesta lansiranja novih modela i još bezbroj dosjetki s ciljem opstanka na bespoštednom svjetskom tržištu koje iz dana u dan postavlja nove izazove i novu konkurenciju.

AKTEO – MARESCHALOV DIZAJNERSKI KONCEPT

Akteo je francuska urarska tvrtka iz Besançona, grada uz švicarsku granicu čija je značajna urarska industrija bila još jednom žrtvom azijske kvarcne ekspanzije sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Pokušaj povratka barem dijela izgubljenog urarskog kolača uslijedio je početkom devedesetih kada je francuski dizajner Jean-Christophe Mareschal predstavio više od stotinu motiva u seriji pod nazivom Taboo-Taboo na temu Profesije, hobi i strast. Na brojčanicima su se nalazili mnogi raznobojni zgodni i vrckavi detalji što je svjedočilo o maštovitosti i zaigranosti njihovog dizajnera. Kompjuterska tehnika omogućila je rezanje sitnih detalja i njihovo bojanje. Neke od profesija koje su se našle na brojčanicima su frizer, stolar, zubar, dizajner, pravnik; svaka prikazana priborom i alatom potrebnim za obavljanje određene djelatnosti. Ti zanimljivi i maštoviti predmeti nisu bili samo ukras i dosjetka, nego su imali i funkciju kazaljki. Akteo Design J.C. Mareschal registriran je 1997. kod Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo.

Danas Akteo ima oko 300 modela podijeljenih u nekoliko tematskih cjelina – Umjetnost, Životne senzacije, Zanimanja, Sport, Priroda, Civilizacija, Vrijeme. (MUO)