Alma Dujmović u Omišlju

a u kojem na fascinantan i crtačko virtuozan, ali uvijek svoj karakterističan način interpretira temu podmorskoga svijeta – ovdje onoga polipa. Kustosica izložbe je Višnja Slavica Gabout, povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka, koja je napisala tekst u katalogu o ovim izuzetnim nadrealističkim crtežima.

Već odavno se zna da u svome slikarstvu Alma Dujmović preferira figuraciju. Ali figuraciju sasvim posebnoga tipa – onu snovitu, utopljenu u metafizičkome ozračju, u nadrealizmu i fantaziji. Time odišu njezina ulja na platnu, ali time još više odišu njezini sasvim posebni crteži, u kojima se osjeća tankoćutni senzibilitet njezine ruke i poetičnost njezine prirode. U tim crtežima već na prvi pogled može se iščitati njezina metjerska virtuoznost, čistoća i jasnoća njezina izraza, te iznad svega njezin smisao za red, za disciplinu i za preciznost pri radu.

Alma Dujmović je slikarica koja posjeduje izraziti osjećaj za crtež, taj naizgled minimalističi medij, koji u sebi krije cijelo bogatstvo izražajnih mogućnosti i koji je u stanju minimumom likovnih sredstava – tek linijom, izazvati pregršt asocijacija i doživljaja. Linijom Alma smišljeno gradi forme – jednom širokim potezom, a drugi put sitnim pomakom; jednom koncentrirana na mirni detalj, a drugi put na pokrenutu cjelinu. Tuš koristi kad britkom, kristalno čistom linijom želi dobiti formu punu detalja, a kredu uključuje kad sve skupa želi malo omekšati i kad želi profinjeno i „prašinasto" gradirati zasjenjenja i ublažiti prijelaze između svjetlina i tamnina. Tako, u konačnici, njezine forme prepune su vizualnoga bogatstva. Ali privlače one i dojmom taktilnosti: punoće, mekoće, tvrdoće, staklaste transparentnosti i prosvijetljene eteričnosti, što proizlazi iz autoričine profinjene crtačke grafije, te znalačkog pristupa karakteru linije. A linija se u Alme može iščitati kao čvrsta, kontinuirana i zvonka, ali i kao lagana i paučinasta, te sjenovito-mrljaste, pa iz njezinih linijskih struktura izbija snaga i energija, lirska pjevnost i instinkt, otkrivajući – poput seizmografa, sva treperenja nutrine i sve bogatstvo intimnih svjetova ove umjetnice.

Premda Alma svaki svoj novi ciklus započinje s pričom koja se vrti oko njezinih već znanih motiva iz podmorja – školjaka i mekušaca, ta priča je svaki put likovno ispričana drukčije, jer je ona tek diskretna i nenametljiva potka u koju autorica upliće one glavne niti: vizualni dojam i vizualnu komunikaciju, kojima istinski plijeni pozornost gledatelja. Ipak, ne može se poreći, osobito u najnovijem  ciklusu „Metamorfoze polipa", neosporna atraktivnost motiva. Proistekla je je ona iz kreativne preobrazbe viđenoga u maštovitu, sanjarsku, poetičnu – i opet novu vizualnu mutaciju koja, kao i uvijek, nastanjuje svijet nadrealnoga. Almini novi polipi, premda naizgled prepoznatljivi, sad više nisu nekadašnje dobroćudne hobotnice, već su to pomalo čudovišni spletovi samih krakova – zmijolikih i često zastrašujućih, ali i nekako očaravajućih, koji očito pripadaju viziji i snu, te nekoj drugoj dimenziji. A da pripadaju rodu polipa podsjećaju tek prijanjaljke na krakovima, koje su također doživjele transformaciju, pretvorivši se u dijelove nekog čudnog mehanizma.

Prostor Alminog crteža, koji je na neki način dokinut, ali i nedefinirano-beskrajan unutar dvodimenzionalne podloge papira (bijelog, crnog, ili toniranog), ima svoj vremenski kôd i svoja posebna očišta. U takvom prostoru njezin crtež čini se kao da lebdi, lelujajući na granici čvrstoga i fluidnoga, izazivajući percepciju i čineći upitnom realnost. Možda tome pridonosi i neobično svjetlo, koje je ugrađeno u samu liniju i iz nje isijava, te tako dinamizira formu i kompoziciju, pokrećući ih i prenoseći taj pokret i dinamiku na gledatelja, pa on to doživljava kao emanaciju energije i kao sugestivnu ekspresivnost.

Ono što se u ovim radovima uočava kao korak dalje u razvoju Alme Dujmović je morfološka pročišćenost, kao i oblikovno i kompozicijsko zgušnjavanje, te time, u cjelini, težnja prema sintetičnosti i elementarnosti. Primarno značenje motiva davno je tu zaboravljeno, pa je on de-komponiran i preoblikovan u nešto drugo: u cvijet, pleter, krunu, ruke, vlati, svitak, neki futuristički mehanizam…i najposlije u znak i simbol. A takav, kao znak, utkan u arhitektonski strukturiran raster, daje s jedne strane dojam organičke pokrenutosti i snažnog pulsiranja života, a s druge maksimalne strogosti i stiliziranosti. I time monumentalnosti.

Višnja Slavica Gabout

Alma Dujmović je rođena 1958. u Puli. Diplomirala je 1984. na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, u klasi profesora Milivoja Unkovića. Nakon diplome preselila je na Krk, gdje se aktivno uključila u kulturni život , organizirajući izložbe raznih autora u Galeriji "Toš" u Puntu i  Galeriji "Decumanus" u gradu Krku. Svoj likovni izraz  pronašla je istražujući u raznim likovnim tehnikama i medijima – od ulja na platnu, crteža, akvarela i grafike, do mozaika i ilustracija. Započela je izlagati 1983. godine i do sada je održala više od trideset samostalnih izložaba, a sudjelovala na isto toliko skupnih u domovini i u inozemstvu (Njemačka, Italija, Švicarska, Poljska). Sudjelovala je i u radu mnogih slikarskih kolonija, a dobitnica je i otkupnih nagrada. Zaposlena je kao likovni pedagog u školi «Fran Krsto Frankopan» u gradu Krku, aktivno radeći na razvijanju dječjeg likovnog izraza, a vezano uz to dugo godina sudjeluje i na "Novigradskom proljeću". Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 1985. godine. Živi u Puntu.

Izložba ALME DUJMOVIĆ „Metamorfoze polipa" može se  razgledati u Galeriji Lapidarij u Omišlju u redovno radno vrijeme galerije: svaki dan od 10 do 12 i od 19 do 22 sata.

Anivija Baldigara, ravnateljica

Akademija-Art.net