Ovom izložbom istražiti će se pojavnost motiva mačke u različitim stilskim razdobljima i brojnim umjetničkim pristupima

Izložbom Mačka u hrvatskoj likovnoj umjetnosti nastavlja se istraživanje animalističkih motiva i tema u sklopu započetog ciklusa Animalizam u hrvatskoj likovnoj umjetnosti koju smo pokrenuli 2013. godine opsežnom izložbom na temu „najboljeg čovjekovog prijatelja“ Pas u hrvatskoj likovnoj umjetnosti.

Ovom izložbom istražiti će se pojavnost motiva mačke u različitim stilskim razdobljima i brojnim umjetničkim pristupima. Također će se ukazati na raznolika ikonografska tumačenja motiva mačke. Na izložbi će biti predstavljena likovna ostvarenja brojnih relevantnih hrvatskih umjetnika nastala u razdoblju od gotovo dva stoljeća.

Dajana Vlaisavljević: Mačka u hrvatskoj umjetnosti od 19. stoljeća do danas

Svako bavljenje likovnim prikazima mačaka neminovno uključuje barem spomen na poznato egipatsko štovanje te posebne životinje jer od tada pa do naših dana mačkom se umjetnost nije tako intenzivno bavila u smislu samostalnoga motiva. Posebno nije u njoj vidjela puno dobra, a o korisnosti njena postojanja da i ne govorimo. Dakle, odnos umjetnosti prema mačkama, ne samo likovnih, proizlazi iz, da se izrazimo sociološkom terminologijom, iz odnosa korisnosti mačke u ljudskom društvu. Jer čovjekove prve animalističke scene iz spilja vezane su za lov, ljudsku aktivnost koja donosi hranu, posljedično preživljavanje. Taj odnos prema životinjama u umjetnosti nastavit će se i onda kada pojedine vrste životinja čovjek počinje smatrati svojim ljubimcima jer mu one čine ugodu u vremenskoj kategoriji koju prepoznajemo kao slobodno vrijeme. Naravno i tu treba biti na oprezu sa čovjekom jer pas kao najčešći čovjekov životinjski ljubimac ipak mu prvenstveno služi (čuva stado, ide sa čovjekom u lov, čuva mu kuću), a i onda kada ništa ne radi, služi mu kao prijatelj u osamljenosti, odnosno nedostatku prijatelja u ljudskom obliku („pas je čovjeku najbolji prijatelj“, uz knjigu, naravno!). Zbog svih tih psećih zadaća i uloga, pas je čest motiv u likovnim umjetnostima gotovo u svim razdobljima. Osim toga, pas je uz konja i najčešće portretirana životinja. Mačja korisnost svodi se, međutim, samo na lov miševa i glodavaca te kasnije na pravljenje neobaveznog društva čovjeku.

Kada je riječ o mačkama u likovnim umjetnostima evidentan je društveni polaritet, dualizam odnosa čovjeka prema mački koji je često ekstreman – obožavanje, uživanje u ljupkosti nasuprot omraženosti i sotoniziranju te životinje. Taj neobičan odnos čovjeka, a tako i umjetnika, potječe od same neobične naravi te životinje: ljupka životinjica koja se predući umiljava odjednom se pretvara u malog predatora oštrih koljačkih očnjaka i kandži, da bi se zatim ponovno transformirala u umilno i simpatično biće na čije nepodopštine gledamo blagonaklono. Mačja osobina da dobro vidi u mraku i da joj se pri tome svijetle oči pridonosila je, kroz povijest, sagledavanju mačke kao dijabolične životinje. Sve to je imalo odraza, da se malo starinski, Lukačevski izrazimo, na prikaze mačke u različitim umjetničkim razdobljima. Jednako tako ta mačja dvojnost prisutna je i na simboličkoj ravni.

Jedno je sigurno, od vremena egipatskog obožavanja mačke, današnje doba je najsklonije mačkama u društvu pa tako i u likovnim umjetnostima. Ne zadirući u druga područja bavljenja odnosom čovjeka i mačke pokušat ćemo ukazati na ikonografski fenomen mačke u našoj likovnosti od začetaka modernog izraza u nas do danas.

Iz teksta predgovora kataloga izložbe.

Snježana Pavičić: Pluralizam ideja i oblika

Istraživanje i pronalaženje likovnih radova za ovu izložbu bilo je poticajno iz više razloga. Prije svega zato jer je utvrđeno postojanje velikog broja djela umjetnika svih generacija, od tradicionalista i modernista do suvremenih autora pa je u tom širokom pregledu bilo moguće utvrditi pluralizam ideja i pristupa različitih ikonografskih i simboličkih obilježja. Izložbom je također  potaknuto  stvaranje  novih djela, poput onih renomiranih slikara Đure Sedera i Zlatka Kesera, a osim toga je ukazano na postojanje nekih već postojećih, ali manje poznatih radova iznimnih umjetnika, Vlade Kristla i Luje Bezeredija. O novim i nepoznatim radovima, a zbog  razgranate strukture  izložbe i velikog broja djela, dalje će se samo digresijski, u vrlo sažetom izboru autora, istaknuti još nekoliko tematskih cjelina. To su redom:  crteži i varijacije na temu mačke u djelima Antuna Motike, Antuna Maslea, Ive Šeblja, Slavka Šohaja, Slavka Striegla, Ive Lovrenčića, Ivana Kožarića, zatim slijede  primjeri skulptorskih izvedbi Branka Ružića, Ivana Lesiaka, Marije Ujević Galetović, Vere Dajht Kralj, Izvora Oreba. Izdvojeno je i nekoliko umjetnika mlađe generacije među kojima  su Denis Krašković, Ivica Malčić, Igor Kuduz, Stipan Tadić i Pavle Pavlović, koji na različite načine korespondiraju s aktualnim estetikama i virtualnim svjetovima.  Iz obilne plakatno-ilustracijske produkcije  koja zahtijeva posebnu izložbu, akcentuirani su  Boris Bućan i Svjetlan Junaković  u podlozi čijih radova je uvijek naglašeni umjetnički koncept.

Šire gledajući istraživanje je usmjereno kulturnoj animalistici, humanističkoj disciplini koja povezuje suvremene teorijske, filozofske i etičke doprinose iz različitih područja, nastojeći pridonijeti boljem razumijevanju odnosa neljudske životinje i ljudske kulture, tih osnovnih, pitanja koja se na specifičan način očituju i u djelima likovnih umjetnosti.

Iz teksta predgovora kataloga izložbe.

Autorice izložbe: Dajana Vlaisavljević i Snježana Pavičić

Kustosica izložbe: Nikolina Šimunović, voditeljica Galerije Prica

Otvorenje izložbe u petak 18. listopada 2019. u 19 sati

Galerija Prica i Mala dvorana Galerije Prica

Pučko otvoreno učilište Samobor

Trg Matice hrvatske 6

Izložba ostaje otvorena do 24. studenog 2019.

Radno vrijeme galerije:

utorak – četvrtak 9 – 14h

petak 13 – 19h

subota, nedjelja 10 – 17h

ponedjeljkom, praznicima i blagdanima zatvoreno

Nikolina Šimunović