Slijepilo, zaborav ili nešto treće? Jesu li istarski vladajući političari znali što se zbiva u Uljaniku koji je prije dvije godine već bio u rasulu, ili stvarno nisu imali pojma?
Osobno teško mi je povjerovati da vlast nije interesiralo kako to posluje tvrtka uz koju je vezano kompletno istarsko gospodarstvo, pa i šire, a za koju i sami vole reći da je othranila Pulu? Lako moguće da se nisu informirali, što ih u ovom slučaju ne amnestira od odgovornosti, jer tek tada postaju suodgovorni što su sami sebi komotno dozvolili da ne znaju ništa!
Za sve one slabijeg pamćenja, podsjećamo da je Istarska županija točno prije dvije godine, preciznije 30. ožujka 2017., kada je Uljanik već tonuo i krenuo na put bez povratka, dodijelila brodogradilištu najviše istarsko godišnje priznanje – Grb Istarske županije.. Odlukom županijske Skupštine, kako je pisalo u obrazloženju, Grb je dodijeljen jednom od najstarijih brodogradilišta u svijetu, osnovanom 1856. koje je tijekom više od stoljeća prošlo kroz različita razvojna razdoblja.
Grb je preuzeo tadašnji član Uprave, danas osumnjičeni i uhićeni menadžer Marinko Brgić, koji se na svečanosti povodom Statuta Istarske županije zahvalio u ime svih bivših i sadašnjih uljanikovaca. Brgić je tada govorio kako u dva brodogradilišta zapošljavaju 4.200 osoba, kako imaju posla za iduće dvije godine, pri čemu zapošljavaju još dvije tisuće kooperanata, a s ponosom i entuzijazmom je najavio da će im ova nagrada dati vjetar u leđa u daljnjem radu. Očito je vjetar već tada puhao u totalno krivom smjeru pa je i pomutio Brgića koji se možda grizao i pitao “što ja tu uopće radim?” No on je šutio, primio počasan Grb i fotografirao se za uspomenu.
Prisjetimo se i što je prilikom dodjele, dakle prije točno dvije godine, govorio istarski župan Valter Flego: “Zahvaljujući velikom entuzijazmu i motiviranosti, pulski su brodograditelji niz godina visoko pozicionirani na svjetskom tržištu. Hvala im na tome, i ne samo sadašnjim zaposlenicima i upravi Uljanika, već i svima prije njih, a uvjereni smo da će i u godinama koje slijede, postizati izvrsne poslovne rezultate! Želimo im još mnogo isporuka novih brodova diljem svijeta”, naveo je Flego, koji je Grb uručio zajedno s predsjednikom županijske Skupštine Valterom Drandićem.
Moguće da Flego nije znao da Grb predaje tvrtki koja je na rubu provalije, jer valjda ne bi išao tako daleko da ih baš tako hvali za uspješno poslovanje. Međutim, uvriježeno bi bilo da ako već daješ takvo prestižno priznaje, vjerojatno se i raspitaš kako stvari stoje i jesu li ti ljudi nagradu zaslužili, tim više ako se kao predstavnik vlasti, kako tvrdiš, uopće ne petljaš u poslovanje tvrtke. Time bi se izbjegla lakrdija, a i istarske vlasti bi dokazale da ih zanima poslovanje tvrtke koja hrani tolika usta. Grb bi na koncu dodijelili nekom drugom, možda Tehnomontu.
Dvije godine nakon, na istoj svečanoj sjednici obilježavanja Statuta Istarske županije na tapeti je opet Uljanik. Ovaj puta najradije bi menadžeru Brgiću istrgli nagradu iz ruke, a umjesto hvalospjeva istarskom divu, slušamo lupetanje Valtera Drandića koje se najjednostavnijim riječima može svesti na ono: “Zagreb napada”! Drandić se histerično pita “zar se mi moramo dokazivati državi u koju smo dragovoljno ušli prije 75 lit” i konstatira kako “nekima Istra nije dovoljno dobra”. Takve i slične izjave nisu ni na tragu pokušaja nekakvog spašavanja Uljanika i ne koriste nikome. To je najobičnije politikanstvo bez argumenata. Zna to i sam Drandić, pa ako od teorije zavjere ne može bolje, neka radije šuti.
Autorica DANIJELA BAŠIĆ PALKOVIĆ, glasistre.hr
