Koliko smo se puta našli s nekim na kavi u gradu, a da je pri tom naš razgovor prolazio samo uz gledanje mobitela, provjeravanje i komentiranje statusa na Facebooku, pisanje niza poruka na raznim aplikacijama i slično? Imamo osjećaj kako smo se udaljili jedni od drugih, kako Internet i sve ono što on nosi prestaje biti nešto što olakšava niz stvari u svakodnevici, a pojedinim osobama postaje glavna preokupacija i sastavni dio života. Istraživanja su pokazala kako je takvo ponašanje, u određenim slučajevima, opravdano nazivati ovisnosnošću.
Ovisnost novog doba
Dugo se vremena pod terminom ovisnost podrazumijevala ovisnost o psihoaktivnim tvarima, poput heroina ili alkohola, no u posljednje vrijeme sve je veća pozornost na niz aktivnosti ili ponašanja koja mogu izazvati ovisnost, poput igranja kompjutorskih igrica, ovisnosti o društvenim mrežama, on-line kockanju, itd. Znanstvenici koji se bave proučavanjem ponašanja vjeruju kako bilo koja aktivnost koja djeluje stimulirajuće na određenu osobu može postati ovisnička odnosno da se može razviti ovisnost o toj aktivnosti promjenom takvog ponašanja iz navike u ponavljajuće i primoravajuće ponašanje.
Mladi kao rizična skupina
Od svoje pojave Internet je postao neizostavni dio svakodnevice većine ljudi, čvrsto se utkao u naše živote te vremenom radikalno promijenio način i kvalitetu našega života. Upotreba Interneta je u stalnom porastu, osobito među mladim osobama, pa je samim time vremenom počeo rasti interes i za potencijalne štetne učinke koje prekomjerna upotreba interneta može imati. Iako ne postoji formalni dijagnostički poremećaj koji bi se nazivao ovisnost o Internetu, sve je više provedenih studija koje govore u tom smjeru i za očekivati je kako će ovisnost o internetu uskoro postati i dio službene psihijatrijske klasifikacije.
Neke države, poput Kine, već koriste pojam o ovisnosti o Internetu u stručnoj literaturi, dok se u europskoj stručnoj javnosti najčešće koriste termini poput prekomjerne, kompulzivne ili patološke upotrebe Interneta. Provedena epidemiološka istraživanja pokazuju kako ovaj problem pogađa veliki broj, uglavnom mladih osoba, pa je tako istraživanje provedeno na većem broju adolescenata u Europskoj uniji pokazalo kako kod 4,4 posto njih postoji patološka upotreba Interneta. Istraživanje provedeno na učenicima srednjih škola u Međimurskoj županiji pokazalo je kako je trećina njih na internetu više od 40 sati tjedno, što možemo opisati kao puno radno vrijeme.
Kada korištenje interneta postaje pretjerano?
Kada govorimo o prekomjernom korištenju Interneta prvo što se zapitamo jest koja je to vremenska granica nakon koje takvo korištenje počinje biti pretjerano. Prema dostupnim istraživanjima, kod odraslih osoba je ta granica 5-6 sati dnevno, dok je kod adolescenata granica 2-3 sata, što naravno ovisi o dobi odnosno o uzrastu.
S obzirom na različite sadržaje koji su dostupni putem Interneta i prekomjerno korištenje Interneta može imati nekoliko podskupina, pa tako postoje ljudi koji pretjerano koriste društvene mreže poput Facebooka ili Twittera (što je najčešće kod djevojaka), zatim osobe koje prekomjerno igraju on-line igre (što je najčešće kod dječaka), osobe koje su u stalnoj potrazi za novim informacijama i sadržajima putem interneta, te osobe koje učestalo pregledavaju dostupne pornografske sadržaje na internetu (u što ponekad spada i cybersex). Ovisnički potencijal je tim veći što je naglašeniji virtualni aspekt cijele priče oko Interneta, poput razvijanja stvarnih ili lažnih profila na društvenim mrežama, ili kod igranja igara.
Znakovi koji upućuju na problem
Kada govorimo o znacima koji bi kod određene osobe mogli upućivati da postoji problem, u prvom redu je važno spomenuti gubitak kontrole nad vremenom provedenim na Internetu; odnosno osoba je na Internetu puno dulje nego je prvotno planirala, kada se ne može pristupiti Internetu osjeća se tjeskoba, napetost, razdražljivost, više se puta bezuspješno pokušava promijeniti ovaj obrazac ponašanja, te se vremenom Internet koristi unatoč sve očitijim posljedicama na radnom, školskom, studijskom, obiteljskom i općem socijalnom funkcioniranju.
Za razliku od ovisnosti o psihoaktivnim tvarima, tjelesne tegobe se kod ovisnika o internetu javljaju rijetko, najčešće kao posljedica pasivnog načina života, a uključuju križobolju, sindrom karpalnog kanala, peckanje očiju, zanemarivanja pravilne prehrane. Kao ekstremna tjelesna posljedica patološke upotrebe interneta na dalekom istoku postoji sindrom nazvan Hikikomorikoji služi opisivanju potpune psihičke i tjelesne dekompenzacije, s tjelesnim propadanjem, socijalnom izolacijom i potpunim zanemarivanjem, čak i osnovnih životnih potreba.
Pretjerano korištenje Interneta i psihički poremećaji
Ono o čemu je nadalje potrebno voditi računa su prateća emotivna stanja, psihički poremećaji koji mogu prethoditi ili se razviti kao posljedica pretjeranog korištenja Interneta. Istraživanja su pokazala kako je najčešći psihički poremećaj koji se pojavljivao u ovoj populaciji ljudi bila teška depresivna epizoda. Ljudi bi s jedne strane u pretjeranom korištenju Interneta vidjeli odmak od sive svakodnevice, no sve duljim boravkom na Internetu bi se dodatno socijalno izolirali, tjelesno i mentalno iscrpljivali, što bi nakraju završilo potpunom psihičkom dekompenzacijom.
Pokazano je također kako je pretjerano korištenje Interneta u odrasloj populaciji vrlo često udruženo i s ovisnosti o alkoholu i psihoaktivnim tvarima, ali je jednako tako nekoliko studija pokazalo i kako su kod ovisnika o internetu slikovnim pretragama registrirane gotovo jednake promjene na mozgu kao kod “kemijskih” ovisnika.
Kada potražiti pomoć?
Na kraju treba ponoviti kako svijet Interneta ima ulogu da nam poboljša život, da nam nove informacije i iskustva postanu dostupniji te da na nam olakša određene stvari. Međutim, Internet nije i ne može biti zamjena za stvarne socijalne kontakte, nije dobro ako radi njega zanemarimo normalne životne navike ili osnovne životne potrebe, a ako smo primijetili da stvari više nismo u stanju kontrolirati, ako nam naša okolina sve češće prigovara radi korištenja Interneta ili smo počeli osjećati krivnju radi toliko vremena na netu, svakako bismo trebali potražiti stručnu pomoć.
Autr Davor Bodor, dr. med., specijalist psihijatar
