Akademski slikar Tomislav Šilipetar, istaknuti je predstavnik najmlađe, nadolazeće generacije suvremenih hrvatskih likovnih umjetnika s nekoliko zapaženih izložbi, nagrađivan i već sada se može reći s prepoznatljivim, specifičnim artističkim rukopisom, intrigantnog, angažiranog opusa u kojem dominira atmosfera kolora jer je boja faktor koji sve determinira u scenama koja nas ponekad navode na pomisao kako autor u svojem slikarstvu najprije istražuje aspekte stripa i ilustracije, odnosno svijet želi prikazati kao strip epizodu
Šilipetar se u proteklom, kraćem razdoblju predstavio s nekoliko samostalnih izložbi od Zagreba do Varaždina, na kojima je prezentirao veće, velike formate ali na najnovijoj varaždinskoj, i manje, komorne s motivima osamljenih likova označenih dominantnom bojom, koje nedvojbeno karakterizira iščekivanje, nepomičnost, dilema, upiti, sa zanimljivim i neobičnim portretima lica iz svakodnevnog života, nekako karnevalskog karaktera uz čudesna prozirna bića.
Istodobno, zapažamo kako na novim slikama Tomislava Šilipetra postoji samo jedan plan, onaj prednji, tu odmah ispred nas, dok se iza osamljenika ( osamljene figure) ne nalazi, ne vidi apsolutno ništa, tek boja, zastor boje, velika ploha boje.
I baš taj, skriveni dio slike ili prazni dio, neispunjeni, neispisani, uglavnom jednobojno zakriljen jest možebitni simbolički ključ za odgonetavanje, odčitavanje, dešifriranje poruke jer u današnjem svijetu čovjek, čovječanstvo, svijet u prvi je plan, ispred svega je stavio jednostavnost, zabavu, igru, frivolnost jer život i nije ništa drugo nego tek strip epizoda.
Doista, svatko ispisuje vlastitu knjigu života, na način koji mu odgovara ( ili se barem misli tako ) u svakodnevnom življenju u različitim aspektima ( od posve jednostavnih situacija do složenijih ), pa tako i umjetnik gradi svoje piramidalno zdanje, najprije u potrazi, polazeći od znatnih širina baze sve dok naravno,vremenom i kontinuiranim radom ne dosegne sam vrh i tada se može osvrnuti na učinjeno ( djelo ).
Često je umjetničkim početak temeljen na brojnim raznolikim pokušajima u traženjima onoga što se još uvijek ne može prepoznati u vlasitoj nutrini kao jasna cjelina, kao potpuna ideja, da bi ipak, ustrajnim naporima dao u određenom trenutku izvjesni rezultat.
Tomislav Šilipetar još je na ALU počeo uspješno, isprva fragmentarno, dio po dio, prepoznavati svoju unutarnju konfiguraciju, istražujući sve snažnije i upornije „nepoznatu zemlju“, poznatu i kao nepodnošljiva bjelina praznoga platna, da bi danas sasvim suvereno na brojnim izložbama prezentirao samosvojan likovni svijet obilježen karakterističnim i nadasve prepoznatljivim umjetničkim rukopisom.
No, zadatak je autora zakoračiti u prostore koji se kriju u pozadini slike, zakoračiti ispod slapa boja, razgrnuti skrivajuće velove i razotkriti ono što je za sada nerazotkrivo.
No, bez daljnjega Tomislav Šilipetar vješto i odmjereno, bez pretjerane žurbe ali odlučno i s jasno postavljenim ciljem, korača prema dubini slike, prema tajnom i nepoznatom, gotovo se radujući preprekama koje ga čekaju, s bojama nezaustavljive prodornosti i s radoznalim duhom.
Od prvoga trenutka kada sam se susreo s novim opusom akademskog slikara Tomislava Šilipetra, pomišljao bih na atmosferu kolora, na dojam koji njegov svijet vješto i svrhovito ostavlja na gledatelje u razotkrivanju nerazotkrivog.
Neprijeporna je iznimna angažiranost Tomislava Šilipetra, najprije kao umjetnika ali i kao čovjeka i baš takva sretno sklopljena dvojnost koja jest jedno daje nepobitni rezultat, ostvarenu seriju slika slične motivike, u različitim formatima i medijima.
Ipak, moram priznati kako me u opusu Tomislava Šilipetra ponajprije veseli radosni , impulzivni koloristički ton, rasprskavajuća vedrina duha.
){kind=link}