Izložba akademske slikarice Kristine Ćavar otvorena je u petak u Hrvatskom domu “Herceg Stjepan Kosača” u Mostaru. Na izložbi iz ciklusa “Kozmički prolaz” predstavljeno je 25 kolaža manjega formata
Komentirajući izložbu, Danijela Kegelj je kazala da se u Kristininin radovima boje sažele, da su svedene na nekoliko tonova, te da je snažniji kontrast crnog i bijelog.
– Kristina uporno gleda u nebeska tijela, u te crne rupe, odašilje signale (nadajući se odgovoru?), iscrtava koordinate kao da traži put ka gore, ili putokaz ka nama, na Zemlji” – kazala je Kegelj.
Hrvatski fizičar Davor Pavuna napisao je da Kristina Ćavar ima vrlo dojmljiv osobni prikaz SveMira i pojavnostima koje fizičare strasno zanimaju, a koje ona isto tako strasno umjetnički projicira na platno.
– Poglavito me se dojmila simbioza makro i mikro Kozmosa! Umjetnica spontano uklapa život zvijezda u okvir ‘ovosvjetskog’ crteža: mozaik je to duhu ugodan i budi svijest o beskonačnosti Bitka… – ističe Pavuna.
Dodao je kako Kristinino umjetničko djelo u njemu “budi istinskog čovjeka i uvijek ponovno otvara najdublja pitanja o svijesti, ljubavi i životu…”.
Kristina Ćavar rođena je 1. ožujka 1985. godine u Doboju. Na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru, sa sjedištem u Širokom Brijegu, diplomirala je 2008. u klasi prof. Ante Kajinića, slikarski odjel. Poslijediplomski studij Ars sacra na istoimenoj Akademiji završila je 2010. kod istoga profesora. Imala je 12 samostalnih i preko 50 skupnih izložbi. Članica je Društva hrvatskih likovnih umjetnika Federacije BiH te Udruženja likovnih stvaralaca Šabac, Srbija.
U Kristini Ćavar se promijenilo nešto!
Njezin pogled je uvijek bio usmjeren u Nebo, ali sada vidimo pogled usmjeren u nebesko.
Njene boje su se sažele, svedene na nekoliko tonova, snažniji je kontrast crnog i bijelog. Uporno gleda u nebeska tijela, u te crne rupe, odašilje signale (nadajući se odgovoru?), iscrtava koordinate kao da traži put ka gore, ili putokaz ka nama, na Zemlji.
O njezinim istraživanju kozmosa oni koji imaju likovno obučeno oko gleda će svoje zakonitosti, oni izoštrenog oka za bitak iščitavat će svoje poruke, a nama tek zaljubljenicima u umjetnički izričaj širom će se otvoriti zjenice i sva čula da prodremo u Kristinine slike s bezbroj pitanja i ponekim odgovorom.
Kristina nije izgubila iz vida jasno iscrtnu granicu između ovog ovdje i onog tamo, ma koliko je željela prijeći. Ona vjeruje da komunikacija može doći s obje strane, ona iz bjeline komunicira s crnilom nepoznatog. Kristina svoje istraživanje ograničava u jasne plohe valjda svjesna svojih ograničenja i mogućnosti no svjesna je i svoje ljudske i umjetničke obveze da pita i propitkuje, istražuje i pronalazi.
Ovaj ciklus nije samo tek rasterećenje trenutka ili vremena koje je okupira, te izgleda pomalo i opterećuje. Ovo je poziv da pogledamo drugačije svijet ili svjetove oko nas. Vječito pitanje od kuda dolazimo i kamo idemo. Ne može se reći da Kristina ne zna odgovor na ova dva krajnja upita ali svakako je zanima ima li života i izvan Zemljina kruga.
Volim reći:
Ne brinem!
Ja šutila il´ govorila,
ionako me razumjeti neće.
Moje je da otkokuričem zoru.
Oni što prespavaju dan i onako će za se
račun polagati. (D. Kegelj, Vizija)
…..Nadam se da će Kristina i dalje hrabro progovarati kroz slike i da je nikakva ograničenja, nama ljudima često na zaštitu i dobro dana, neće spriječiti u tome.
